Crkva, sveučilište i granice sekularnosti –  Kutleša za HTV

Nadbiskup Dražen Kutleša gostovao je 18. prosinca 2024. u intervjuu na Hrvatskoj televiziji (HTV), iznoseći svoje viđenje o odnosu Crkve i sveučilišta, kao i o granicama između vjerskog i svjetovnog u suvremenom hrvatskom društvu. Njegove izjave o autonomiji akademskih ustanova, uz istovremeno isticanje prava Crkve da izrazi svoje stajalište, ponovno su otvorile staro pitanje: gdje završava legitimni društveni angažman Crkve, a počinje nepoželjno uplitanje u sekularne institucije države?

Situacija je dodatno obilježena i nadbiskupovim nespretnim izrazima, njegova jezična izvedba, ispunjena arhaičnim konstrukcijama i gramatikalnim nepreciznostima, samo je još jednom pokazala koliko često crkveni velikodostojnici u javnom prostoru djeluju kao da su izvan toka suvremenog komunikacijskog standarda.

Ta stilistička nespretnost, iako možda marginalna u odnosu na samu temu, ipak ostavlja dojam da Crkva, kada govori o društveno relevantnim pitanjima, to čini na način koji ne uspijeva dosegnuti razinu suvremene javne rasprave.

Upravo u tom kontekstu valja promotriti ove poruke, ne kao izoliran istup, nego kao simptom dugotrajnog, nerijetko vođenog dijaloga (ili nadmetanja) između vjerskih i javnih institucija u Hrvatskoj.

U hrvatskom društvu već desetljećima svjedočimo neobičnom plesu između Crkve i države, plesu koji, barem na papiru, ne bi trebao ni postojati. Sekularnost države zapisana je u Ustavu, ali stvarnost često donosi drugačiju partituru. Kad nadbiskup istupi s tvrdnjom da sveučilišta imaju autonomiju, ali i Crkva pravo izreći svoje stajalište, to na prvu zvuči posve korektno. Uostalom, Crkva je društveni akter kao i svaki drugi ili bi barem trebala biti. Problem nastaje onog trenutka kada se to ”pravo na stav” pretače u politički i institucionalni utjecaj.

Hrvatska povijest upoznala je brojne primjere suživota, ali i preplitanja Crkve i države. Ništa čudno za zemlju duboko uronjenu u katoličku tradiciju. Ipak, taj povijesni kontekst ne može biti izgovor za kontinuirano miješanje Crkve u procese koji bi trebali ostati sekularni. Posebno je to vidljivo u obrazovanju.

Sveučilišta da, čak i ona u Hrvatskoj, u teoriji djeluju pod načelom autonomije, slobodna od političkih, ideoloških i vjerskih utjecaja i stega. U praksi, međutim, pritisci suptilno, ali uporno klize kroz razne kanale: političke stranke koje se dodvoravaju Crkvi zbog biračkog tijela, nevladine organizacije s crkvenom potporom, pa i pojedini profesori ili rektori koji se ne žele zamjeriti moćnim figura­ma. I tako se polako, gotovo neprimjetno, akademska sfera pretvara u bojno polje svjetonazorskih obračuna.

Kad Crkva iznosi mišljenje o moralnim pitanjima, bioetici ili društvenim vrijednostima, to se može promatrati kao dio pluralne demokratske rasprave. Nitko razuman to neće osporiti. Problem je kada taj moralni kompas, po definiciji pripadajući jednom svjetonazoru, postaje standard prema kojemu bi se trebala krojiti javna politika, pa i obrazovanje.

Kad se Crkva, iz bilo kojeg razloga, postavlja kao korektor, ili štoviše, arbitar na poljima koja bi trebala biti otvorena, kritička i znanstveno utemeljena, onda se prelazi granica legitimne društvene rasprave.

Nije tu riječ samo o teologiji na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu ili vjeronauku u školama. Pitanje je puno šire: kakav odnos želimo između Crkve i države u 21. stoljeću? Želimo li društvo u kojem se ideje slobodno natječu, neovisno o tomu dolaze li iz crkvenih ili akademskih krugova, ili pak društvo u kojem će jedna institucija, štoviše, jedna religijska tradicija, imati povlašteni status u javnom prostoru?

Ako kažemo da je Crkva samo jedan glas u društvenom zboru, tada mora biti spremna prihvatiti činjenicu da njezin glas neće uvijek imati završnu riječ. Ako sveučilišta doista imaju autonomiju, ne smiju biti poprištem nevidljivih niti koje ih povezuju s političkim i vjerskim centrima moći.

Volimo se pozivati na Europu, na zapadnu demokraciju, na modernost, napredak… Pa pogledajmo kako to izgleda u drugim zemljama: religija u javnom prostoru postoji, no pravila igre su jasna.

Sveučilišta su i u Europi povremeno metom kritika, no akademska je zajednica naučila braniti svoju neovisnost od izvanjskih utjecaja, bili oni državni ili vjerski. I tamo ima sukoba, no povlači se jasna linija između osobnog uvjerenja i institucionalne politike.

Sjetimo se posjeta pape Franje Belgiji 24. rujna 2024. i  Sveučilištu u Louvainu koje ima oko 38000 studenata. Akademska je zajednica tada uputila oštre kritike na njegov račun. Iako je Papa bio tradicionalno dočekan s dužnim poštovanjem, sveučilišno vodstvo i pojedini profesori jasno su istaknuli kako posjet najvišeg vjerskog autoriteta ne podrazumijeva i nekritičko prihvaćanje njegovih stajališta.

U duhu akademske slobode i autonomije, kritičari su naglasili potrebu za otvorenim dijalogom, propitivanjem određenih teoloških i društveno-političkih pozicija te za očuvanjem akademskog integriteta iznad dogmatskih zahtjeva. Time su pokazali spremnost da, unatoč simboličnom značaju Papine prisutnosti, ne podrede svoje intelektualne standarde i znanstvenu neovisnost hijerarhijskim crkvenim strukturama.

Crkva, dakako, ima pravo javno iznositi svoje mišljenje. No država istodobno mora čuvati granice svoje sekularnosti, a sveučilišta svoju autonomiju. Tvrdnja da će Crkva samo benigno izraziti stav, dok iza kulisa ipak povlači konce, nije ništa drugo nego iskaz moći. A moć, znamo, rijetko ostaje tek na riječima.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Je li Isus još uvijek bitan za institucionalnu Crkvu?
    •  Kako pojedinci utječu na evoluciju društva usprkos otporu
    •  Vatikan i saveznici blokirali COP29 zbog LGBTQ+ pitanja
    •  Banalnost zla se tiče i Crkve
    •  Advent, Božić i nevidljivi stranci među nama
    •  Dignitas Infinita - vječno dostojanstvo ili vječna kontradikcija?
    •  Karikaturalni ''Sveti oprosti'' u Katoličkoj Crkvi
    •  Crkva i umjetnost: ''Mi vas trebamo''
    •  Šutnja je suučesništvo!
    •  Zašto se mladi više ne vide u Crkvi?

> Svi tekstovi ovog autora