”Crkvena šutnja” u vrijeme Hrvatskoga proljeća (6)

V. Drugi o odnosu Katoličke crkve u Hrvatskoj prema nastradalima zbog Hrvatskoga proljeća

O odnosu vrha Katoličke crkve u Hrvatskoj prema disidentima, a time i prema ”proljećarima”,govorio je i Zlatko Tomičić u intervjuu pod naslovom ”Zlatko Tomičić: ne znam zašto sam i opet u nemilosti!” objavljen na blogu novinara Tomislava Jonjića.

Odgovarajući na pitanje koje se često čulo u javnosti, a koje glasi: ”Hrvatskoj je javnosti još uvijek nepoznata uloga koju je Crkva u Hrvatskoj igrala u otporu protu jugoslavenskomu komunističkom režimu. O tomu se, iz razumljivih razloga, malo govori, a još manje piše. Je li i kako je Crkva podupirala hrvatske oporbenjake? Može li se uopće govoriti o organiziranom djelovanju hrvatskih disidenata i protivnika režima?” Tomičić odgovara da ne može dati precizan odgovor o Crkvi i njezinoj ulozi.

Međutim, ”kao institucija, nikada se nije očitovala nama (oporbenjacima, op. I. M.) u prilog, ali su simpatije pojedinih svećenika, pa i biskupa, bile očito na našoj strani. Crkva je uvijek jača, kad je progonjena. Tad je uistinu kristovska. Živko Kustić i Vladimir Pavlinić, urednici “Glasa Koncila”, pokazivali su simpatije i solidarnost s HKL-om. Dok su pojedini hrvatski misionari u inozemstvu bili stalno “u politici”,” nastavlja Tomičić te dodaje da su crkveni ljudi u domovini u pravilu izbjegavali razgovarati o političkim pitanjima.

”Koliko mi je poznato, ni kad smo izišli iz tamnice, nije uspostavljen nekakav politički dijalog. Nu, valja spomenuti da nas je Crkva, odnosno pojedini biskupi ili provincijali, kad bismo im se obratili, materijalno, humanitarno pomagali. Skromno, ali su pomagali.”

Osim toga, naglašava Tomičić ”valja reći da je puno svećenika bilo jugoslavenski orijentirano, a neke je od njih i UDB–a uspjela zavrbovati. Većina je takvih sada za HDZ, jednostavno zbog toga što vole biti uz vlast. K tomu, mnogi su se svećenici materijalizirali, postali su hedonistima. Rekao bih da to osobito važi za kanonike. Nedavno me na Kaptolu napao jedan kanonik, rekavši da sam “vagabund”! Kad usporedim svoja i njegova primanja, doista sam vagabund! A čini se, da je Sveti Franjo uzalud u 13. stoljeću dolazio na Kaptol. O tomu sam, naime, davno prije napisao pjesmu..”.

Osim toga, čitajući dnevničke zatvorske ulomke Vlade Gotovca, objavljene u knjizi ”Zvjezdana kuga” (Gotovac, Vlado, Zvjezdana kuga. Zagreb, Globus, 1995.), može se prepoznati s koliko gorčine Gotovac govori o intelektualcima u hrvatskome društvu, ponajviše o onima koji su njega i ostale, koji su se nalazili u zatvoru, ostavili i zaboravili, i koji se nisu usudili javno govoriti u korist onih koji su bili ”duboko uvučeni” u zbivanja u i oko Hrvatskoga proljeća, a potom se našli u zatvoru.

U toj Gotovčevoj knjizi ne nađoh ime ni jednoga svećenika ni jedne crkvene organizacije, koji bi, odnosno koja bi podigla svoj glas za nepravdu koja se događala.

Pogledamo li današnju zauzetost katoličkih svećenika – od njihova vrha do dna, primijetit ćemo veliku zauzetost za današnje uznike, svejedno što su ih hrvatski sudovi osudili na dugogodišnje zatvorske kazne, jer tijekom Domovinskoga rata (1991-1995) nisu ništa poduzimali da se spriječi izvršenje zločina.

Umjesto zaključka

Kao dio sveopće Katoličke crkve, u vrijeme Hrvatskoga proljeća sedamdesetih godina 20. stoljeća, Crkva u Hrvatskoj ponašala se prema preporukama Rimske kurije, kao što to čini i danas. A to dalje znači da su u Vatikanu bilo jako dobro upućeni u zbivanja u svim ondašnjim socijalističkim zemljama u istočnoj Europi, pa tako i u Jugoslaviji, kao i da su im bili poznati snaga i ”raspoloženje” tih režima da upotrijebe sva sredstva prisile da bi sačuvali vlast, a što su bjelodano pokazivala i zbivanja u Mađarskoj i Čehoslovačkoj.

Osim toga, u tome razdoblju – krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina 20. stoljeća – traju intenzivne diplomatske aktivnosti oko uspostave diplomatskih odnosa između Jugoslavije i Vatikana i oko organizacije posjeta predsjednika Tita Papi Pavlu VI. do kojeg će doći 29. ožujka 1971. Bilo bi stoga gotovo nezamislivo za jednu diplomaciju svjetskoga glasa, kakva je bila i ostala vatikanska diplomacija, da početkom 1971. godine, ni dvije godine nakon potpisanog sporazuma s Jugoslavijom, ugošćuje prvoga državnika jedne socijalističke zemlje, Josipa Broza Tita, i da istodobno dopušta svojim svećenicima ili da ih javno potiče da rade na rušenju njegove države i to u vrijeme njegove velike moći kako unutar Jugoslavije tako i u vanjskoj politici.

Ne treba zaboraviti da je Tito tada igrao značajnu ulogu u Nesvrstanom svijetu i da je ta ”svjetska politika” zapravo bila ona ”žica-spojnica” s pomoću koje je i uspostavljena komunikacija između Pavla VI. i Tita. Jer, ne treba također zaboraviti ni velika nastojanja Pavla VI. oko postizanja mira na svim ratom zahvaćenim područjima, posebno na Bliskome istoku.

U takvim okolnostima, vrh Katoličke crkve procijenio je da ne bi bilo uputno ni mudro da se katolički svećenici, redovnici, bogoslovi i sjemeništarci upuštaju u zbivanja koja su prijetila prerasti u nacionalni pokret unutar jedne federalne i višenacionalne zajednice kojoj je na čelu bio vladar s pomoću kojeg je bilo moguće ostvarivati više nadnacionalne, odnosno opće interese.

Provedena analiza sadržaja pisanja Glasa Koncila tijekom 1971. godine pokazuje da se u tom vremenu taj crkveni dvotjednik nije ni jednim svojim komentarom ili člankom, ili pak nekim pismom objavljenim u rubrici Pišu čitaoci, pozabavio Hrvatskim proljećem i sudbinom koja je zadesila mnoge entuzijaste koji su potom završili u zatvoru.

I dalje ostaje pitanje zašto je Crkva u Hrvatskoj šutjela u vrijeme Hrvatskoga proljeća? Je li i u ovome slučaju pojedinačno hrvatsko nacionalno žrtvovano zarad širega općeg kršćanskog?

Naime, Katolička Crkva u Hrvatskoj i njezino svećenstvo izrasli su u najvećem broju iz hrvatskoga naroda. Ona je dio njihova identiteta. Smatram da je morala, unatoč svemu, biti uz one koji su patili. Ona to zacijelo potajno i jest bila. Međutim, mnogi sudionici tih zbivanja koji su zbog Hrvatskoga proljeća i nastradali odležali velike zatvorske kazne u jugoslavenskim zatvorima tvrde da, nažalost, ona to nije bila, jer to nisu ni po čemu osjetili.

(Kraj feljtona).

 ___________________________________________

Literatura:

1. Cvrlje, Vjekoslav (1980) Vatikan u suvremenom svijetu, Zagreb, Školska knjiga
2. Ćimić, Esad (1971) Drama ateizacije, Sarajevo, zavod za izdavanje udžbenika
3. Dobri Pastir, 1950.-1960., Sarajevo, 1960., 1.-4., str. 427.
4. Franić, Frane (1996) Uspomene na neka crkvena događanja za vrijeme Hrvatskog proljeća i nakon njega, u: Crkva u svijetu, br. 4 iz prosinca 1996.
5. Glas koncila, 1971., brojevi 1-25.
6. Gotovac, Vlado (1995) Zvjezdana kuga. Zagreb, Globus.
7. Haramija, Dragutin (1997) Ustavne promjene, pravni sustav, aktivnost Izvršnog vijeća Sabora RH, u: Zbornik radova ”25. obljetnica boljševičkog udara i sjećanje na Hrvatsko proljeće 1971- 1996”, Zagreb, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Zagreb
8. Hrvatski tjednik, 1971., svi brojevi
9. Komunist – Organ Saveza komunista Jugoslavije, br. 769 od 9.12.1971. i br. 770 od 16. 12.1971., str. 5-8.
10. Kuharić, Franjo (1971) Tito – Pavao VI, u: Glas Koncila, br. 7 od 4.4.1971., str. 2.
11. Tomašević, Silvije (2011) Tito u Vatikanu. Stepinčev progonitelj kod pape Pavla VI. Zagreb, Profil
12. Tomičić, Zlatko: Ne znam zašto sam i opet u nemilosti! – intervju sa Zlatkom Tomičićem objavljen na blogu novinara Tomislava Jonjića (tomislavjonjic.iz.hr/IV_tomcic.html)
13. Vjesnik, ožujak i travanj 1971.

 

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  ''Crkvena šutnja'' u vrijeme Hrvatskoga proljeća (5)
    •  “Crkvena šutnja” u vrijeme Hrvatskoga proljeća (4)
    •  “Crkvena šutnja” u vrijeme Hrvatskoga proljeća (3)
    •  ''Crkvena šutnja'' u vrijeme Hrvatskoga proljeća (2)
    •  “Crkvena šutnja” u vrijeme Hrvatskoga proljeća (1)
    •  Ako Svevišnji postoji, ako je i svemoćan, zašto dopušta rat?
    •  Ima li nade za kršćanske nomade kakav je papa Franjo?
    •  Živimo li u intervalu od razmjene do razmjene mrtvih?
    •  Ukidanjem entiteta riješiti hrvatsko pitanje u BiH
    •  Kako biti vjernik u Crkvi koja ga je napustila?

> Svi tekstovi ovog autora