autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Ukidanjem entiteta riješiti hrvatsko pitanje u BiH

AUTOR: Ivan Markešić / 27.09.2022.
Ivan Markešić

Ivan Markešić

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora i aktualnosti teme).

Da bismo pomogli Zoranu Milanoviću, trenutnome predsjedniku RH, da ubuduće svoj odlazak u BiH, koja je ”u Europi postala predzadnja rupa na svirali”, ne bi smatrao odlaskom na bezbrižni i neodgovorni safari u svrhu fotografiranja s neukim i neobrazovanim sunarodnjacima željnih pametnih, sveznajućih, ramboidnih i vidovitih Hrvata kao što je on, nego da bi zbog časti i obraza RH, na čijem čelu se nalazi, kao i njezinih građana, ali i bosanskohercegovačkih Hrvata, najvećim dijelom katolika, sačuvao minimum dostojanstva i državničkog ponašanja, da bi zapravo – suprotno HDZ-ovom premijeru i ministrima, sačuvao obraz države Hrvatske, potrebno je reći nekoliko riječi.

Zoran Milanović, svojim javnim nastupima i govorima izrečenim ovih dana u Bosni i Hercegovini, a sve u svrhu pokazivanja da ”Komšić nije predstavnik hrvatskog naroda”, i da ”člana Predsjedništva moraju birati građani hrvatske nacionalnosti” nije (iz)rekao ništa novo ni spektakularno što nisu znali svi oni koji prate politička zbivanja u ovoj, Republici Hrvatskoj komšijskoj zemlji.

Naime, svi znamo sljedeće:

  1. Prema odredbama Ustava i Izbornog zakona BiH, Željko Komšić nije u Predsjedništvu BiH ”legitimni” predstavnik Hrvata. Na tu poziciju nije izabran da bi predstavljao Hrvate BiH. Kao Hrvata, njega su prema postojećim važećim ustavnim i zakonskim odredbama izabrali građani s područja Federacije BiH (najvećim dijelom Bošnjaci).
  2. Da je to tako i da bi tako moglo i dalje potrajati, piše upravo u Daytonskome sporazumu za koji predsjednik Milanović kaže da će ga ”poštivati sve dok je na snazi”. Jer, Dayton kao ustavno-pravni okvir za BiH, čiji je supotpisnik i Hrvatska, ostaje, prema Milanovićevim riječima, na snazi sve dok se drugačije ne dogovore tri konstitutivna naroda u BiH. I to su stvari o kojima se mora otvoreno razgovarati.

Točno. Sve potpisujem. Pitanje je samo KAKO i s KIM učiniti da Željko Komšić i njemu slični Hrvati više ne bude u Predsjedništvu BiH, i kako i s kim dogovoriti da Hrvati sami izaberu svoje predstavnike u sve institucije vlasti u BiH?

Iz posljednje Milanovićeve rečenice to je moguće uraditi dogovorom triju konstitutivnih naroda u BiH: Bošnjaka, Hrvata i Srba. Kako im to već dugo ne uspijeva, potreban im je netko tko će im pomoći u tome dogovaranju. Taj netko mogao bi biti i predsjednik Republike Hrvatske, svejedno tko on bio.

Čini mi se da to s Milanovićem neće ići. On to zapravo razvaljuje.

Naime, pokazalo se da Milanović svojim posjetom – kad je riječ o promjenama Daytonskog sporazuma u dijelu koji se odnosi na izbore legitimnih predstavnika Hrvata na svim razinama vlasti u BiH – nije donio ništa dobra Hrvatima u BiH, a posebno Hrvatima u Bosni. Samo je proširio i produbio već ranije nastali jaz nepovjerenja između Bošnjaka i Hrvata u toj zemlji.

Smatram da predsjednik RH, svejedno tko on bio, ni po čemu ne zaslužuje niti bi se trebao dovesti u situaciju, kao što se ovaj put svojim ponašanjem i svojim izjavama o BiH, kao predzadnjoj rupi na svirali u Europi, doveo Milanović, da mu zbog toga član Predsjedništva BiH, svejedno tko on bio, javno kaže: ”Pozivam ga da ne dolazi u Bosnu i Hercegovinu praviti probleme”’. A to znači: SIKTER I NE DOLAZI VIŠE!

***

S druge strane, predsjednik Milanović trebao bi znati da najveći dio problema u kojima se danas nalazi država Bosna i Hercegovina, a time i Hrvati u njoj, proizlazi iz ustavnih rješenja Daytonskoga sporazuma za koji Milanović kaže da ga radi zaštite prava Hrvata u BiH treba poštivati ”sve dok je na snazi”.

Kakve li zablude!?

Jer, istina je na sasvim drugoj strani: rješenje postojećih problema Hrvata u BiH nije u trenutno predlaganim Čovićevim ”kozmetičkim”, nego u radikalnim, korjenitim promjenama Ustava i Izbornog zakona BiH. Da bi se te promjene moglo provesti, potreban je dogovor triju konstitutivnih naroda.

Ako u tome dogovoru želi pomoći, bilo bi u Milanovićevu uredu potrebno, između ostalog, uzeti u obzir neka već davno razmatrana i predlagana ustavna rješenja i vidjeti što se s njima može učiniti.

Među ta rješenja spada i prijedlog Hrvatskoga narodnog vijeća Bosne i Hercegovine (HNV BiH) usvojen na prvome Općem saboru Hrvata BiH od 6. veljače 1994. u Sarajevu. Riječ je o prijedlogu o regionalizaciji koja se ne bi temeljila isključivo na nacionalnoj nego ponajprije na regionalnoj osnovi.

Kao aktivni član HNV-a BiH od njegova osnivanja, smatram to jednim od najboljih do sada ponuđenih rješenja za uspostavu samoodržive države BiH u kojoj neće biti ni nacionalne ni unutarnacionalne ni religijske ni unutarreligijske diskriminacije, kao što je ima sada, posebno među Hrvatima katolicima u BiH.

Prihvaćanjem toga prijedloga, uz eventualne modifikacije, bilo bi moguće ne samo prevladati sadašnju frustrirajuću dvoentitetsku i izbjeći još goru, troentitetsku podjelu BiH, nego državi BiH vratiti naziv republika, što implicira strukturalne promjene: ukidanje postojećih entiteta – Federacije BiH, Republike Srpske kao i Distrikta Brčko, i time od daytonske učiniti europsku državu.

A da ta ideja o vraćanju imena Republike BiH, ukidanju entiteta, federalizaciji cijele države nije nestala nego da je i dalje živa, pokazalo je posljednje zasjedanje Sabora Hrvata BiH održano u Sarajevu, 29. svibnja 2021.

Ponuđeni su sljedeći stavovi o kojima je na ovome portalu već pisano:

  1. Vitalni interes hrvatskoga naroda u BiH jest cjelovitost države BiH, a ne njezina podijeljenost na entitete.
  2. Potrebno je osigurati kontinuitet državotvornosti i ravnopravnosti njezinih konstitutivnih naroda i građana.
  3. Potrebno je izvršiti federalizaciju države BiH na njezinom cijelom prostoru i u međunarodno priznatim granicama, jer se na taj način neutraliziraju trenutni entitetski separatizmi, državu BiH čini funkcionalnom, racionalnom i demokratskom.
  4. Potrebno je napraviti takve promjene Ustava i Izbornog zakona BiH koje će omogućiti federalizaciju BiH, demokratizaciju društva i ravnopravnost građana i naroda u BiH.
  5. Dosadašnji entitet Republika Srpska treba dobiti status federalne jedinice u federalno uređenoj državi BiH, ravnopravno s ostalim federalnim jedinicama.
  6. U skladu s tim, BiH treba biti jedna izborna jedinica za izbor članova Predsjedništva države.
  7. Kandidati za Predsjedništvo iz sve četiri kategorije građana (Bošnjaci, Hrvati, Srbi i ostali) trebaju biti na istoj izbornoj listi i birati se po preferencijalnom glasanju.
  8. Prijedlozi koji dolaze od HDZ-a BiH, a koje bi prihvatio i predsjednik Milanović, potpuno bi obespravili dijelove hrvatskoga naroda u BiH koji su u manjini u izbornim jedinicama (kojih nema 5,88 posto u strukturi stanovništva), jer bi ostali bez svojih zastupnika u zakonodavnom tijelu države.

***

Nitko nije naivan, pa ni ja osobno, da bih pomislio da će netko od postojećih političkih struktura i partija koje se smatraju zastupnicima svojih naroda prihvatiti ovaj HNV-ov prijedlog.

Međutim, moja je dužnost i savjest mi to nalaže da taj i takav HNV-ov prijedlog ponovim, kako oni koji su u stanju mijenjati stvari na bolje, među kojima i predsjednici Hrvatske i Srbije, ne bi mogli reći da im nije nitko nikada ponudio neko bolje rješenje od onoga koje je ponuđeno Daytonskim sporazumom, odnosno od onih rješenja koje nam svakodnevno nude nacionalne/nacionalističke stranke u BiH svih nacionalnih predznaka.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     ''Crkvena šutnja'' u vrijeme Hrvatskoga proljeća (6)
     ''Crkvena šutnja'' u vrijeme Hrvatskoga proljeća (5)
     “Crkvena šutnja” u vrijeme Hrvatskoga proljeća (4)
     “Crkvena šutnja” u vrijeme Hrvatskoga proljeća (3)
     ''Crkvena šutnja'' u vrijeme Hrvatskoga proljeća (2)
     “Crkvena šutnja” u vrijeme Hrvatskoga proljeća (1)
     Ako Svevišnji postoji, ako je i svemoćan, zašto dopušta rat?
     Ima li nade za kršćanske nomade kakav je papa Franjo?
     Živimo li u intervalu od razmjene do razmjene mrtvih?
     Kako biti vjernik u Crkvi koja ga je napustila?

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz drago

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • oceanmore 3

  • oceanmore 4

  • golden marketing 1

  • sandorf 1

  • sandorf 2

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • srednja europa 3

  • srednja europa 4

  • durieux 1

  • disput 1

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija