Dan Europe je imenovan po budućem blaženiku Robertu Schumanu

Iako se fizički i geografski trenutno nalazim u Americi ovaj tjedan sam virtualno i mentalno prisutan u Europi, uglavnom između Brisela i Strasbourga.

Kopam po dokumentima, sudjelujem u javnim raspravama o novoj budućnosti starog kontinenta. Velik dio vremena provodim i u istraživanju ideja, vjere i vizije velikana europskih integracija: Roberta Schumana, Konrada Adenauera, Alcideja De Gasperija i Jeana Monneta.

Robert Schuman, francuski ministar vanjskih poslova, bio je strateški vizionar i najzaslužniji među utemeljiteljima zajednice europskih država, čiji je jasno definirani cilj bio očuvanje mira i stvaranje zajedničkog gospodarskog prostora.

Vijeće Europske unije u Milanu je 1985. godine donijelo odluku da se 9. svibnja, dan kada je 1950. donesena takozvana Schumanova deklaracija, svaku godinu obilježava kao Dan Europe.

Samo nekoliko dana ranije, 5. svibnja 1950. godine, utemeljeno je Vijeće Europe te se u mnogim zemljama ta dva datuma slave kao rođendan ”ujedinjene” Europe i obilježavaju se mnogobrojnim brojnim političkim i kulturnim manifestacijama.

Odazivajući se na intencionalno ”otvorena vrata”, svake godine u ovo vrijeme tisuće ljudi posjećuju institucije Europske unije i Vijeća Europe, sudjeluju u raspravama, prisustvuju koncertima, kazališnim predstavama i drugim događajima kako bi obilježili (Tje)dan Europe i ojačali svijest o važnosti ujedinjene Europe.

Ove je godine, kao i prošle, masovnost tih posjeta i obilježavanja zbog pandemije bolesti COVID-19 znatno smanjena i striktno regulirana. Održavaju se fizički i hibridni događaji, a EU usmjerava građane da Europu otkrivaju što više na virtualan način, kao što to ove godine činim i ja, s dodatkom interkontinentalnosti.

”Europa je mnogo ljepša onima koji je gledaju izvana, nego što to misle njezini građani. Ona je svijetu primjer mira, solidarnosti i stabilnosti. Ona je mjesto poštivanja subsidijarnosti i proporcionalnosti, identiteta i kultura, manjina i većine. Ona je brižna prema okolišu, oprezna u odnosu na zdravlje i prehranu, primjer i prvak u darežljivosti prema siromašnijem dijelu svijeta”

U svojoj sveobuhvatnoj viziji Schuman je na osnivanju Vijeća Europe rekao da ono ”treba biti laboratorij u kojem se vrše eksperimenti u europskoj suradnji sve dok se ona ne transformira u organsku instituciju europskog jedinstva”.

Vijeće Europe je samostalna međunarodna organizacija odvojena od Europske unije te ga se ne smije miješati s Vijećem Europske unije ili Europskim vijećem, što se u našoj europski polupismenoj javnosti prečesto čini.

Radi se o međunarodnoj organizaciji koja ima 47 članica država iz cijele Europe sa sjedištem u Strasbourgu. Glavna misija Vijeća je jačanje demokracije sa zaštitom ljudskih prava i pravne države.

Vijeće se rukovodi Europskom konvencijom o ljudskim pravima koja je donesena 1950. godine te predstavlja temeljni dokument za rad s njim povezanog Europskog suda za ljudska prava.

Vijeće Europe vodi i predstavlja glavna tajnica, a u ovom mandatu to je Marija Pejčinović Burić, bivša ministrica vanjskih i europskih poslova RH.

Tog danas slavljenog 9. svibnja 1950. godine Robert Schuman je posebnom deklaracijom, koja odatle nosi njegovo ime, predložio stvaranje Europske zajednice za ugljen i čelik (EZUČ), prethodnicu niza sljedećih nadnacionalnih europskih institucija iz kojih je nastala današnja Europska unija. Glavnim pokretačima, Francuskoj i Zapadnoj Njemačkoj, kao suosnivačice EZUČ-a pridružile su se Italija, Nizozemska, Belgija i Luksemburg, s time da je pristup članstvu bio otvoren i za druge zemlje.

Nema teksta bez konteksta, a kontekst te inicijative bio je oporavak od – i bolno sjećanje na – razaranja Drugog svjetskog rata, ali i rastući strah od sve više prijetećeg sovjetskog ekspanzionizma.

Progresivni lideri vlada Francuske i Njemačke, čiji su odnosi bili opterećeni stoljetnim neprijateljstvom, zaključili su da će udruživanjem strateške proizvodnje ugljena i čelika rat između tih zemalja postati, prema riječima Schumanove deklaracije, ”ne samo nezamisliv, nego i materijalno nemoguć”.

Cilj je bio da se udruživanjem gospodarskih interesa podigne životni standard u zemljama koje participiraju te da to bude prvi korak prema stvaranju ujedinjene Europe u kojoj će vladati mir, pravednost i solidarnost.

Uvodna rečenica Schumanove deklaracije glasi:

”Svjetski mir ne može se očuvati ukoliko se ne ulažu kreativni napori razmjerni opasnostima koje ga ugrožavaju”.

Neumorni tvorac projekta europske integracije i njegovi suradnici bili su realisti, svjesni složenosti tog procesa, pa dalje u dokumentu konstatiraju: ”Europa se neće stvoriti odjednom ili prema jedinstvenom planu. Izgradit će se putem konkretnih postignuća koja će prvo stvoriti istinsku solidarnost”.

Za Schumana je solidarnost nerazdvojna od demokracije i traženja bratstva među narodima te jedinstva među zemljama. Schuman je duboko svjestan važne uloge kršćanstva u stvaranju demokracije.

On je, naime, u svom javnom djelovanju implicite motiviran svojim kršćanskim uvjerenjima i rukovođen vrijednostima koje proizlaze iz kršćanskog svjetonazora.

U svojoj posljednjoj knjizi pod naslovom ”Za Europu” Schuman je eksplicitan: ”Demokracija duguje svoje postojanje kršćanstvu. Rođena je onoga dana kada je čovjek pozvan svakodnevnim zalaganjem ostvariti dostojanstvo ljudske osobe u individualnoj slobodi, poštivanju svačijih prava i praksi bratske ljubavi prema svima. Nikada prije Krista slični koncepti nisu bili oblikovani”.

U jednom je svom govoru u Europskom parlamentu (19. ožujka 1958.) naglasio: ”Sve europske zemlje prožete su kršćanskom civilizacijom. To je duša Europe koja mora biti vraćena”.

A u knjizi ”Za Europu” piše: ”Ovo zajedništvo naroda ne može i ne smije ostati samo na ekonomskoj i tehničkoj razini. Mora joj se dati duša. Europa neće živjeti i neće biti spašena, osim u onoj mjeri u kojoj bude svjesna sebe i svojih odgovornosti, tj. kada se vrati kršćanskim načelima solidarnosti i bratstva”.

Schuman je bio moralno čestit čovjek koji je privatno živio skromno i jednostavno, a u svim javnim angažmanima i odgovornim službama na prvom mjestu mu je bilo zauzimanje za opće dobro.

Za ovog izuzetno nadarenog političara duboke duhovnosti i neupitne moralnosti – koja se napajala na Riječi Božjoj i svakodnevnom sudjelovanju na misi – u tijeku je proces beatifikacije.

Neumorni tvorac projekta europske integracije i njegovi suradnici bili su realisti, svjesni složenosti tog procesa, pa dalje u dokumentu konstatiraju: ”Europa se neće stvoriti odjednom ili prema jedinstvenom planu. Izgradit će se putem konkretnih postignuća koja će prvo stvoriti istinsku solidarnost”

Političar blaženik? Zašto ne?! Upravo iz časne, ali svestrano iskompromitirane profesije, trebaju nam takvi uzori u ovim vremenima moralnih previranja, bolesnih ambicioznosti i svjetonazorskih konfuzija.

Proslavimo ovaj Dan Europe kao blagdan mira i jedinstva. Istovremeno uključimo se u javne rasprave unutar Konferencije o budućnosti Europe, na koje nas u zajedničkoj izjavi pozivaju čelnici glavnih institucija Vijeća Europe kao i predsjednici zemalja članica EU-a.

Njihov značajni poziv predlaže nam širok spektar tema o kojima možemo otvoreno raspravljati, njihovim redoslijedom doslovno: ”izgradnja zdravog kontinenta, borba protiv klimatskih promjena i izazova u području okoliša, gospodarstvo u interesu građana i građanki, socijalna pravednost, jednakost i međugeneracijska solidarnost, digitalna transformacija Europe, europska prava i vrijednosti, uključujući vladavinu prava, izazovi migracija, sigurnost, uloga EU-a u svijetu, demokratski temelji Unije te kako ojačati demokratske procese na kojima se temelji Europska unija”.

Osobno, s vjerničkog stajališta, predlažem da u raspravu uključimo i potrebu da se Europi dadne više topline srca i ”udahne duša”.

Zaključit ću ovu proslavu Dana Europe s komentarom koji je na jednom Pastoralnom tjednu izrekao Neven Šimac, jedan od najboljih hrvatskih poznavalaca Europe i njezinih integrativnih procesa. Nakon svestrane analize europskih procesa i problema i isticanja mnogobrojnih mana, Šimac je pohvalno istaknuo:

”Europa je mnogo ljepša onima koji je gledaju izvana, nego što to misle njezini građani. Ona je svijetu primjer mira, solidarnosti i stabilnosti. Ona je mjesto poštivanja subsidijarnosti i proporcionalnosti, identiteta i kultura, manjina i većine. Ona je brižna prema okolišu, oprezna u odnosu na zdravlje i prehranu, primjer i prvak u darežljivosti prema siromašnijem dijelu svijeta”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora