Dan pobjede – Vae victis

Uz ovaj ”romantični” svekoliki kriptomilitarizam, dolaze mi u sjećanja Dalmatinci, koji nam (ne valjda baš uzalud), pa zato odabirem tri dalmatinske autorske pjesme, jedna za početak, druge dvije za kraj.

Zinedine Zidane, reggae band:

Pantagana

Dip daun in Gana
Or ivn in Gvajana
Or ivn in Bocvana
Dej ol hev pantagana

Koz pantagana
In Gana or Gvajana
In Bocvana or Bosnana
Iz d sejm pantagana

Ko rano rani
Hi mejk d mani
En den kam pantagana
Tu tejk avej d hani

Koz pantagana
Iz gona kip as in banana
Đast lajk in Gana
Gvajana or Bocvana

Pantagana kom tu maj haus
Čekin aut vot aj hev in d haus
Tejking d best det der iz in d haus
Tu bring it ol bek to d gaverment haus

Pantagana
Debela pantagana
Naoružana
Ovlaštena za gana

Pantagana
Živina zajebana
Neobrazovana, nerafinirana
A ima gana
Kad uberen pantaganu mene je odma strah
Kada bi bilo prvi put da me je uitija
Njegova glavna preokupacija je rasta man
Kake je volje gore il bolje, šta ti ga ja sad znan
Ma o’nja ga đava
Gleda me debela glava
I vata me strava
Dok osobu drži
Na vatri se prži
No potiho u sebi
Mater mu prčin
PRČIN TI MATER
Bolje da mučin
Tu sejv d nejšn
Vi nid an ekšn
Deratizejšn
Iz gona bring as satisfekšn

Koz pantagana
Kip Kroejša in banana
Đast lajk in Gana
Gvajana or Bocvana
Hir vi go nau
Pantagana kom tu maj haus
Čekin aut vot aj hev in d haus
Tejking d best det der iz in d haus
Tu bring it ol bek to d gaverment haus

Pantagana
Debela pantagana
Naoružana
Ovlaštena za gana

Zapad tone suicidalno, valja se nadati da mi nismo baš Zapad. A bome nismo ni baš istok, a Balkan i jesmo i nismo. A militaristička atmosfera buja Balkanijom i okolicom, kao neki slatko-otrovni soufflé – a ”novost” je da su mase lakoumno spremne ”uživati” u tom otrovu…

I tako se neki ”novi” militarizam širi Balkanom, kao požari koji plamte od Grčke do Hrvatske, i davimo se kao miševi od pijavica, bujica, poplava. I ”uživamo” u domoljublju i ratobornosti.

Evo, Milorad Dodik dobio godinu dana zatvora i šest godina zabrane bavljenja rukovodećom politikom – ali može li i hoće li ga itko pokušati uhapsiti i zatvoriti? A ako se to dogodi, nije li nužan i novi balkanski rat? Koji bi dobro došao i nekim našim sjevernim susjedima.

Orban za sada ima veliku sliku na državnom zidu – mapu Velike Mađarske, koja znači i aneksiju ogromnih dijelova Hrvatske, Slovenije, Slovačke, Rumunjske…

Ili neonazi policajna agresija u Austriji: kad je prije nekoliko dana na spomen‑mjesto i muzej Peršman izvedena masovna policijska racija. Na teren su izašle brojne policijske snage…

Na tom memorijalnom mjestu nacističkog masakra tad se održavao međunarodni Antifa kamp sa šezdesetak mladih koji su se educirali o temama vezanima uz 80. obljetnicu savezničke pobjede nad nacizmom i fašizmom: još jedan otrovni kolač, revizionistička EU rezolucija koja osuđuje antifašističku borbu jugoslavenskih partizana, a donesena je na inicijativu janšista, uz podršku EPP-a i neonacista…

Bojati se samo jedne posljedice – neki novi rat obnovio bi drevnu latinsku izreku VAE VICTIS (jao pobijeđenima), jer pobijeđeni bez imalo sumnje bili bismo svi…

A Hrvatska ”uživa” još desniji zaokret nacije – vojna parada u Zagrebu, spomen na tridesetu godišnjicu Oluje, slijedi istovrsna proslava u Kninu – a sve nakon pola milijuna ljudi na Thompsonovom koncertu u Zagrebu te sto pedeset tisuća na koncertu u Sinju…

Jednako tako otpor refašizaciji i militarizmu već godinama, s visokim učinkom, redovito prakticiraju dva ženska zbora, ljubljanski Kombinat i pulska Praksa.

Praksa je nastupila u Pazinu na obljetnici Dana pobjede u Drugom svjetskom ratu, i zapalila pulsku Arenu , koja je cijela zajedno s Praksom zapjevala Bella ciao…

A objavile su i knjigu sa svim antifašističkim pjesmama svijeta koje one pjevaju, evo nekih naslova, dragocjene pjesmarice koju treba nabaviti: La Lega (Sebben che siamo donne), Internacionala, Libertat, Varšavjanka, Padaj silo i nepravdo, Penn Sardin, Los Campesinos, Ay Carmela, Si me quieres escribir (No pasarán), Konjuh planinom, Bella ciao, Mitraljeza, Pjesma radu, Son la mondina, son la sfruttata, Paloma de la Paz, A la huelga, L’estaca, Prendiamoci la citta’, Canzone del Maggio, Bread and Roses, Canzone della Libertà, Sejmeni, Nebo, Addio Pola…

Jednako je dragocjena izjava Ade Damjanac, u ime istarskih boraca i antifašista:

”Dan pobjede nad fašizmom nosi sa sobom duboko značenje i važne lekcije koje se ne smiju zaboraviti. To je dan kada se sjećamo hrabrosti i žrtve milijuna vojnika i civila koji su se borili protiv fašizma i za slobodu svojih naroda. To je dan kada odajemo počast svim žrtvama rata i holokausta, kada se prisjećamo njihove patnje i stradanja, ali i kada slavimo njihovu hrabrost, odlučnost i nepokolebljivu volju za slobodom. Drugi svjetski rat u Istri je odnio velik broj žrtava: 17.000 poginulih, 21.508 deportiranih u koncentracijske logore, 5.565 spaljenih i razorenih kuća i gospodarstava. Sjetimo se naših heroja, naših boraca i partizana koji su vođeni Josipom Brozom Titom izvojevali željenu slobodu, a branitelji je u Domovinskom ratu obranili…”.

A gradonačelnica Pazina Suzana Jašić, poručila je kako antifašizam nije floskula:

”Nije fraza za spomenik ili komemoraciju. Antifašizam je civilizacijski minimum. On je temelj suvremenog humanizma. On znači da čovjek vrijedi zato što je čovjek – bez obzira na vjeru, ime, jezik ili boju kože. On znači da smo odgovorni jedni za druge. Da nitko ne smije biti zgažen, pregažen, ignoriran. Mi u Istri, Dalmaciji, cijeloj Hrvatskoj znamo što to znači”.

Hrvatskoj i susjednim zemljama sada treba mira i suradnje, a ne izazivanja susjeda i zveckanja oružjem. Neprimjereno, stoti put navodim iz knjige utisaka sarajevskog Olimpik Expressa: ”Prolaze vozovi, proći će i doživotna robija”…

TBF:

Nostalgična

Može bit da san potrošija i ono malo suza
Za navodnit dolinu sevdaha i bluza
Svit je tužan, tu nikad neće bit pravde
Za one koji žele samo da žive i rade
I samo vole i smiju se svemu ka vicu
A ja se pitan ima li smisla pravit dicu
Donosit ih na svit di su život i sloboda
Ka roba koju će neki moćnik prodat

I ove stare melodije bude memorije
Čiste nostalgije, i ne znan šta mi je
Stari s bafama, stara s ogromnon trajnon
Sestra i ja cili umazan slajon
I sve je daleko i tajno
Al ditetu sve je sjajno
Znan i onda nije sve bilo bajno
Al pari mi se puno lipše
I ove kapi kiše ka da šapću ”nikad više”

Jer sve prolazi, ostaje samo u nama
U srcima, u umu i fotoalbumu
Priča svaka slika, da ne zaboravin nikad
Nasmijana lica nekih starih prika
Nekih nema više, ostale su sjene
Mora bit da je s njima nesta i dio mene
Al vrate ga kiše i vitar s juga
Neka stara pisma, nostalgija i tuga

Nekad se pitan jel tribalo sve baš tako bit
Pa mislin tribalo je bit kad je proklet ovi svit
Dobri ljudi uvik izvuku deblji kraj
Zato se nadan da postoji pakal i raj
Neki viši sud, Božja pravda
Da presudi i kazni svakog onog gada
Željnog rata i žednog krvi
Ali ko je bez grijeha nek baci kamen prvi
Ironično, zaista, da citira Krista
Jedan od onih šta je odgojen u obitelji ateista
U mraku, u miješanom braku
U nekoj dalekoj zemlji sad je samo u zraku
(i baš me tamo donila roda)
Je, da ne mrzin i buden pošten, iskren i odan
A razliku između zla i dobra
Nisan naučio ni od fratra, ni od hodže, ni popa

Kad su zavladali oni šta su pali s kruške
Božji ljudi su blagoslovili puške
Ovce slali u smrt za svoga boga jedinoga
Za ludilo svoga ideologa
I kad zavlada mržnja razum nije lijek
I ludilo uvik promijeni tijek povijesti
Ispiše novu, krvavu stranu
U zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu

Zato letin visoko iznad napaćenog tla
Daleko iznad poimanja dobra i zla
Visoko gore, ka suncu, u nebesa
(di se gužvaju poruke sms-a)
Iz ovog vrimena izlazin van
I zaranjan u neki davni, zaboravljeni san
U neki bolji dan, pun smija i vica
Di su sritni ljudi i njihova dica
I gledaju u sutra ozarena lica
Puni nade, u tom svitu pravde
Jednakosti, bratstva i slobode
(u svit ljubavi me misli vode)
I još uvik virujen da će na ovoj planeti
Jednog dana svi ljudi moć živit sretni
Razum, ljubav i znanje izgradit će raj
I znaj, neće bit ironije za kraj

I za kraj, vječni, ovdje potresni Mišo Kovač:

Budi čovjek dobre volje

Svi smo mali ispod zvijezda
u pustinji zrna pijeska
sve nas nosi ista rijeka
i sudbina ista čeka

Zato svakom ruku pruži
nikad nikog ne rastuži
brzo prođu nam životi
nek’ te pamte po dobroti

Budi čovjek dobre volje
želi svakom sve najbolje
nek’ ti srce mjera bude
za sve ljude, za sve ljude

Svima nama ljubav treba
treba kao milost s neba
budi čovjek dobre volje
želi svakom sve najbolje

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Srebrenica – svijest naših savjesti
    •  Dobri čovjek Fulvio Tomizza
    •  Grda, o grda bo smrt Europe
    •  Annus horribilis
    •  Duboka potraga
    •  Naprijed u prošlost
    •  Novi balkanski pakt, ossia, militarizacija kao pacifikacija?
    •  Niš. Pa FINIŠ! Ovvero, le mascherade balcaniche
    •  EU na koljenima
    •  Počivaj nemirno, Teofile, kao što si živio i pisao

> Svi tekstovi ovog autora