Dečki dečkima oči ne vade

”Klub milijardera”, film redatelja Jamesa Coxa iz 2018. govori o grupi mladića iz dobrostojećih obitelji, koji smišljaju plan kako se na brzinu obogatiti putem tzv. ”piramide sreće”. Plan završava loše po sve ”dečke” samoproglašenog Kluba milijardera kada ubiju investitora i prevaranta Rona Levina (Kevin Spacey).

Priča se temelji na stvarnom Klubu koji je bio aktivan u Los Angelesu u 80-ima. Svaka sličnost s Klubom u Slovenskoj 9, nije slučajna.

Zamijenimo li podrijetlo ”mladića” iz ”dobrostojećih obitelji” onom stranačkom, dobrostojećom HDZ-ovom obitelji koja je svojim ”lancem sreće” desetljećima gradila ”piramidu sreće” ne bi li usrećila i proširenu (koalicijsku) obitelj, ali ponajprije patrijarhalnu, ”zavičajnu” – jer kako navodi jedan od ministara, upravo je zavičajnost bio jedan od razloga da u njega zalazi – eto nas u Klubu u Slovenskoj 9.

Hoće li posljedice klupskog ”druženja” (riječ ”drug” ovdje ne izaziva zazor!) i ”kartanja” završiti po sve sudionike loše budući da je ”investitor i prevarant” ubijen, a u našem slučaju ”priveden”, a ”brojač novca” ostavljen na vidljivom mjestu? Slijediti ”trag novca”? Sumnjam. Nije ovo film!

Uvriježilo se govoriti boys club, o ”dječačkim igrama” raspodjele moći i utjecaja. I novca (i kad nema brojača, ali ima torbi, a bilo je i vreća!).

Hoće li posljedice klupskog ”druženja” (riječ ”drug” ovdje ne izaziva zazor!) i ”kartanja” završiti po sve sudionike loše budući da je ”investitor i prevarant” ubijen, a u našem slučaju ”priveden”, a ”brojač novca” ostavljen na vidljivom mjestu? Slijediti ”trag novca”? Sumnjam. Nije ovo film!

Također, o boys clubu se govori kada govorimo o neuravnoteženom sudjelovanju žena u političkom, ekonomskom i društvenom životu. Ne treba sad pisati ”feministički traktat”: sve je jasno na primjeru ovog ”ambijentalno opskurnog kluba” (dobro, nije podrum iz Kluba boraca) u kojemu su se uz čašicu pića miješale karte i rješavale ”križaljke”.

Žene su i u ovom klubu, kao u upravama poduzeća ili na stranačkim listama za izbore bile tek statistkinje. Njihova imena ne znamo. One stoje uz kartaški stol ili šank i čekaju završetak igre. Dečkima na usluzi.

I to smo vidjeli u filmovima. Možemo vjerojatno očekivati i neke filmske zapise s ”klubovanja” koji bi mogli dodatno naštetiti nekim ”dečkima”, vrlim muževima. A u kojima će žene biti tek kolateralna šteta.

Jer, i to smo već vidjele ili ćemo vidjeti – u presudama starih zavičajnih igrača, nasilnika. Županu Alojzu Tomaševiću možeš uzeti člansku iskaznicu, možeš ga osloboditi plaćanja članarine, ali ga nećeš ispisati iz kluba. Dečki dečkima oči ne vade, pa nasilnik ostaje županom.

U klubu u Slovenskoj (možda da se preimenuje u Slavonsku?) znalo se tko je voditelj kluba (ono ”gazda” kluba je previše provincijalno), iako se sada posjetitelji kunu da ga nisu viđali, odnosno da se nisu s njim družili (je li im tada bilo žao?).

Nevidljivi čovjek taj Kovačević. ”Nevidljivi čovjek”. Ima i taj film. O nasilnom bivšem mužu, koji se samoubije. Ali, nije sve onako kako se na početku čini. Neću prepričavati sadržaj – iako je jednako predvidiv kao i ovaj iz Kluba u Slovenskoj 9.

Zaplet se, jer rasplet u hrvatskom pravosuđu traje duže od produkcije prosječnog hrvatskoga filma, očekuje oko još jednog ”klupskog dečka” – ovog puta predsjednika kluba – Autokluba Siget.

Vrli i pobožni hadezeovac Damir Škaro klubom se služio kao mjestom seksualnih ucjena i silovanja. No to je bilo izvan službenog radnog vremena ili, zna se i zašto, bez prisustva drugih članova. Ipak to nije bio ekskluzivni klub. A kad se vrata zatvore, svi znamo – sve ostaje u ”četiri zida”. Takvo nasilje nad ženama (osta)je nevidljivo.

Dok su u ”zavičajni klub” dolazili samo odabrani, ”po preporuci”, ”posvećeni”, ovaj u Sigetu bio je i službeno posvećen – blagoslivljao ga je egzorcist i borac protiv uroka fra Smiljan Kožul. Inače, široj javnosti postao je poznat 2015. godine kad je vjenčao tadašnjeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka.

Ni u brak bez veza&poznanstava! A bez crkvenog braka kao i bez računa, ne računa se! Kako to da neki klubovi mogu poslovati bez računa?

Žene se ”poučava” da se iz nasilnog braka ne izlazi. Takva su pravila najvećeg od svih klubova. Pa ta klupska pravila vrijede i izvan kluba jer je to ”tako u obitelji”, i tako se savjetovalo gospođi Tomašević.

Bilo se savjetovalo i ženama ubijenim od nasilnih muževa ili bivših muževa, pa je svake godine broj ubijenih žena i broj žena koje žive u nasilju sve veći. Naravno, ekskluzivni klub muškaraca (onih ”u suknjama”) zna sve i o seksualnim i reproduktivnim pravima žena – a one mogu biti samo statistice u nijemom filmu.

Škaro je uveo i obavezan odlazak na svetu misu jednom mjesečno u crkvi svetog Križa za zdravlje svih zaposlenika svojega kluba jer mu je bilo ”drago da smo s njima uspostavili jedan prijateljski kontakt u kome se upućujemo jedni na druge”. Te druge je tretirao kao ”drugotne”, koristeći svoj položaj i moć.

Suđenje mu je otpočelo prije nekoliko dana i, dakako, da se ne osjeća krivim ”za silovanje i spolno uznemiravanje”, a branit će se sa slobode.

Veliki Klub još nije završio ”stegovni postupak”. Nije lako izbaciti viđenog člana, bivšeg zastupnika Hrvatskog sabora iz krovne klupske organizacije.

Ne znam je li se sveta misa održala u ”Kovačevićevu klubu” za Martinje – obično se izvodi neka travestija oko krštenja vina s lažnim svećenikom – no možda bi sada, zamjenici upravitelja kluba mogli pozvati fra Kožula da skine uroke. Dok su ”redovni članovi”, ministri i ”podržavajuće članstvo” još uvijek na broju.

Ima još jedan zanimljiv klub – Hrvatska udruga poslodavaca. A od prihoda toga kluba se isplatila i ”zaslužna otpremnina” izvršnom direktoru Bernardu Jakeliću kojega je 14 žena optužilo za seksualno nasilje.

Klub je radije isplatio 1,9 milijuna otpremnine zlostavljaču no što je bio voljan dati mu nečasni otkaz. Jer, treba, pod svaku cijenu (novca) štititi klub.

O boys clubu se govori kada govorimo o neuravnoteženom sudjelovanju žena u političkom, ekonomskom i društvenom životu. Ne treba sad pisati ”feministički traktat”: sve je jasno na primjeru ovog ”ambijentalno opskurnog kluba” (dobro, nije podrum iz Kluba boraca) u kojemu su se uz čašicu pića miješale karte i rješavale ”križaljke”

Četrnaest žena su trebale biti tek statistkinje. Napisane uloge im se nisu svidjele. Žene su progovorile, a nijemi film je otišao u povijest. Koliku će naknadu za pretrpljeno seksualno uznemiravanje i zlostavljane dobiti tek ćemo vidjeti, budući da se ovaj klub ne može zatvoriti i na vrata staviti traka: zatvoreno zbog nasilja nad ženama!

E, sad: u filmu ”Klub milijardera” sve završava loše za ”dečke” samozvanog Kluba milijardera u trenutku kada ubiju investitora i prevaranta Rona Levina kojega glumi Kevin Spacey.

Kevin Spacey je do prije dvije-tri godine bio holivudska zvijezda par excellence, da bi se morao suočiti s optužbama o seksualnom nasilju nad muškarcima počinjenim prije 30-ak godina.

Prestaje li tu sva sličnost Kluba milijardera i Kluba iz Slovenske 9?

Harvey Weinstein je osuđen kao seksualni prijestupnik zahvaljujući pokretu #metoo.

Tko li će zatvoriti priču Kluba koji je Predsjednik nazvao ”rupom”?

Imamo li snage konačno propitati sve poslove tajnih klubova i njihovog članstva od 90-ih do danas?

 

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Veliki rasjed Banija/Banovina
    •  Inventura: razmislimo gdje nam je mjesto i što nam je važno
    •  Leptiri čeličnih krila
    •  Očevi i sinovi. I poneka majka
    •  Komemoracija u Gruborima ima smisla ako se vrate Srbi
    •  Sabor ne smije biti loš film koji se stalno vraća na početak

> Svi tekstovi ovog autora