autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Desničarima se od slike u muzeju momentalno ruke tresu

AUTOR: Ante Tomić / 10.03.2018.

AUTOGRAF Ante Tomić 4 Slika se zove “Pičkin dim“ i upravo to prikazuje. Jedna je žena, vjerojatno sama autorica Ana Petrović, legla gola i fotografirala svoje raširene noge i obrijani pubis, a između bedara diže se pramenčić dima. Kao da je pepeljaru s upaljenom cigaretom stavila na pod dolje. Kako bilo, nije pretjerano eksplicitno.

Da nije naslova, ne biste možda ni shvatili što gledate, ali je svejedno tako ogorčilo Osječane da traže smjenjivanje ravnateljice Muzeja likovne umjetnosti.

Jedan je arhitekt, valjda u stanju duševne rastrojenosti, prije Božića čak pisao ministrici kulture napominjući da su tu djeca, pa i katolici znaju doći u muzej ako nema ništa na televiziji, osim toga je adventsko vrijeme, a prije dvadeset pet godina bila je i srbokomunistička agresija i četnici su pucali po nama, a mi smo se neustrašivo branili…

Jedan je arhitekt, valjda u stanju duševne rastrojenosti, prije Božića čak pisao ministrici kulture napominjući da su tu djeca, pa i katolici znaju doći u muzej ako nema ništa na televiziji, osim toga je adventsko vrijeme, a prije dvadeset pet godina bila je i srbokomunistička agresija i četnici su pucali po nama, a mi smo se neustrašivo branili…

Nabraja tako građanin bez reda, pokvareno, denuncijantski, znajući da će ravnateljicu najlakše politički likvidirati napiše li da ona ne voli Hrvatsku, premda zaista nije jasno otkud on zna da je ne voli i kakve veze imaju rat Hrvata i Srba i dim iz nekakve, kako bi danas mladi rekli, vedžajne.

Izbio je tako provincijski skandal s uznemirenim katolicima u nezgodno vrijeme, a vjernicima je vrijeme uvijek nezgodno.

Znate i sami, ako ih nešto uznemiri u adventu, uznemirit će ih u korizmi, ili pred Sisvete, ili na Svetog Iliju, ili na Veliku Gospu, nema zapravo trenutka koji njima nije osjetljiv i srce im se uzlupa na kakvu bezobraznu sliku.

A nije to samo u katolika slučaj, bilo je prije nekog vremena i stotinjak kilometara istočnije, u Srbiji da se zbog nekih šokiranih pravoslavnih vjernika s izložbe uklonila jedna slika, ali tamo nije smetao ženski reproduktivni organ, već Isus sa svežnjevima novca u rukama.

“Vjernici i građani su uglavnom govorili da ih rad ipak vrijeđa, da je to neprikladno poigravanje sa svetinjom. Oni imaju pravo na zaštitu vjerskih osjećanja, a umjetnici imaju pravo na slobodu izražavanja. Odlučio sam da zaštitim obične ljude, koji u umjetničkom djelu vide ono očigledno: Isusa koji grabi pare“, rekao je direktor Kulturnog centra Novog Sada.

Vjernici i nacionalisti, onaj svijet koji općenito zovemo desničarima, najglasnije se uskokodaču zbog nekakve umjetnosti. Premda rijetko i čitaju i odlaze u kina, kazališta i muzeje, vrlo su odlučni da sa zida skinu sliku koja im se ne sviđa, da zapale sumnjivu knjigu, zabrane antihrvatski film ili antisrpsku predstavu.

Izbio je tako provincijski skandal s uznemirenim katolicima u nezgodno vrijeme, a vjernicima je vrijeme uvijek nezgodno

Kako nemaju izrazitijih kulturnih potreba, ili čak gaje stanovit prezir za kulturu, veliki im je merak, čini se, iskaljivati se na piscima, redateljima i slikarima.

Citiranog direktora Kulturnog centra Novog Sada namjestila je, ne treba vjerojatno ni napominjati, partija koja je vladala gradom. On je član ultranacionalističkih Dveri, jedne od gnjusnijih političkih pojava u Srbiji u posljednjem desetljeću, ološa koji i danas slavi Mladića i Karadžića i niječe zločine u Vukovaru i Srebrenici, silovanja muslimanskih žena u Višegradu i kosovske leševe u hladnjačama.

To je također jedan zanimljiv trenutak.

Desničari se neće ozbiljnije uznemiriti ako je tkogod zaklao dijete ili staricu ustrijelio metkom u zatiljak, ali od slike na muzejskom zidu momentalno im se ruke počnu tresti.

Dao bi se okladiti da je i u Osijeku jednaka priča.

Onome arhitektu što je pisao ministrici jer ga je kao Hrvata i vjernika nasekirala fotografija obrijane vagine, zacijelo nikad nije pokvarilo san i apetit da su u jesen 91. Glavaševi razbojnici obnoć odvodili srpske civile, a ujutro ih nalazili mrtve u rijeci, ruku sputanih selotejpom.

Kako nemaju izrazitijih kulturnih potreba, ili čak gaje stanovit prezir za kulturu, veliki im je merak, čini se, iskaljivati se na piscima, redateljima i slikarima

I ovo nije samo hrvatska i srpska osobitost.

Dapače, riječ je o dugoj i plodnoj tradiciji koju nalazimo među vjernicima i nacionalistima diljem svijeta.

Pa i nacisti su, sjećate se, revoltirano palili knjige na lomačama i iz galerija bacali ekspresionistička i kubistička platna, obračunavali se s takozvanom degeneriranom, nakaznom i moralno bezvrijednom umjetnošću, a s druge strane nisu nalazili ništa degenerirano, nakazno i moralno bezvrijedno ako bi tkogod plinom ubio nekoliko stotina ljudi i leševima počupao zlatne zube.

Da zaključim, ako je negdje nekakav domoljub zabrinut da nekakvo slikarstvo ili književnost nisu za djecu, obično je baš taj domoljub čudovište od kojega trebate čuvati svoje dijete.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Još tekstova ovog autora: