Dignitas Infinita – vječno dostojanstvo ili vječna kontradikcija?

Dikasterij za nauk vjere objavio je deklaraciju Dignitas Infinita (travanj 2024.), koja naglašava neotuđivo dostojanstvo svakog ljudskog bića. Na prvi pogled, ovaj dokument izgleda kao korak naprijed za instituciju koja kao da želi uskladiti svoje učenje s modernim društvenim vrijednostima. Čini se, da Katolička Crkva, prema ovom dokumentu, ozbiljno shvaća svoj poziv na moralno vodstvo u svijetu jer dokument ističe univerzalnost ljudskih prava, jednakost svih ljudi i potrebu za osudom svakog oblika diskriminacije te osuđuje kršenja ljudskog dostojanstva poput siromaštva, rata, trgovine ljudima i nasilja nad ženama.

Svi ovi problemi prisutni su i u hrvatskom društvu, a Crkva u Hrvatskoj ima priliku biti glas koji će se snažno zauzeti za rješavanje tih pitanja.

Međutim, kako to često biva, teorija i praksa ne idu ruku pod ruku. Pogledajmo samo kako se ponaša Crkva u Hrvatskoj. Ovdje, na periferiji europskih vrijednosti, doktrina ”vječnog dostojanstva” često se interpretira na poseban način. Katolička Crkva u Hrvatskoj aktivno se uključuje u gotovo sve aspekte javnog i privatnog života, od obiteljskih zakona do obrazovanja i zdravstvenih politika.

I dok bi trebala biti primjer poštovanja ljudskog dostojanstva, često se čini da su prava i dostojanstvo nekih ljudi važniji od drugih. U javnosti Katolička Crkva u Hrvatskoj podržava sve što deklaracija Dignitas Infinita propisuje. Međutim, kada se približimo stvarnom životu, vidimo da je ta podrška selektivna i podložna interpretacijama koje ne idu u korist svima.

Na primjer, deklaracija poziva na poštivanje svih osoba, bez obzira na njihov identitet ili status. No, koliko je Crkva u Hrvatskoj zaista spremna poštivati i braniti prava manjina, poput LGBTQ+ zajednice, ili prava žena? Jedini koji o ovim temama afirmativno progovara jest riječki nadbiskup Mate Uzinić.

Dokument iz Vatikana jasno govori o ”vječnoj vrijednosti svakog ljudskog bića”, ali hrvatski kler očito ima vlastitu ljestvicu vrednovanja. U toj ljestvici, čini se da su neki ljudi vrjedniji od drugih, posebice oni koji se uklapaju u tradicionalne norme i ”ispravne” vrijednosti.

LGBTQ+ zajednica rijetko može očekivati podršku ili barem razumijevanje od crkvenih institucija, unatoč deklariranoj inkluzivnosti. Često su suočeni s osudom i marginalizacijom, što je u suprotnosti s pozivom na poštivanje neotuđivog dostojanstva svakog pojedinca.

Nadalje, osvrnimo se na položaj žena u Crkvi. Iako deklaracija naglašava jednakost svih ljudi, kada je riječ o ulozi žena unutar crkvenih struktura, stvari postaju nejasne. Koliko su puta žene bile svedene na rodne stereotipe, unatoč njihovim sposobnostima i doprinosu zajednici?

Primjer za to su molitve takozvanih ”klečavaca” koji svake prve subote u mjesecu mole da se žene promijene jer, prema njihovom mišljenju, svojim odijevanjem navode muškarce na grijeh…

Crkva na ovakve zloupotrebe molitve ostaje nijema, ne osuđujući razmišljanje koje teret moralne odgovornosti stavlja isključivo na žene.

Dok se u Rimu govori o neotuđivom dostojanstvu, u Hrvatskoj se vraćamo u vremena kada se smatralo da žene ”najbolje služe u tišini i poniznosti”, te se ističe tradicionalna uloga žene kao majke, odgojiteljice i čuvarice doma, što se onda lako prenosi i na njezinu ulogu u Crkvi.

Razumljivo je, stoga, zašto Druga đakovačko-srijemska biskupijska sinoda (1998. – 2002.) i Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije (2016. – 2018.) uopće ne spominju položaj žena u Crkvi.

Kad se, dakle, sve zbroji, ženi ostaje vrlo malo prostora za bilo što drugo osim za služenje. I dok su žene često prisutne na prvim crkvenim linijama, bilo kao katehistice, pastoralne suradnice ili jednostavno marljive župljanke, njihova uloga u odlučivanju i vođenju zajednice i dalje ostaje zanemariva.

Dakle, unatoč deklarativnoj podršci jednakosti, praksa pokazuje drugačiju sliku. Žene su i dalje isključene iz većine pozicija moći unutar Crkve, a njihova se uloga svodi na tradicionalne funkcije.

Katolička Crkva u Hrvatskoj često zauzima stav moralnog autoriteta, iako bi se mnogi složili da nije uvijek dosljedna u vlastitim moralnim standardima.

Dok Vatikan govori o osudi svakog oblika diskriminacije, hrvatski kler često koristi svoj utjecaj kako bi podržao politike koje djeluju protiv tih istih principa.

Pitanje migranata takav je primjer: dok Papa Franjo apelira na milosrđe i prihvaćanje, Crkva u Hrvatskoj o tom pitanju šuti ili čak podržava nacionalističke politike koje se protive tom milosrđu.

Sjetimo se i situacije sa seksualnim zlostavljanjem unutar crkvenih redova. Deklaracija Dignitas Infinita jasno govori o zaštiti svakog ljudskog bića od bilo kakvog oblika zlostavljanja ili povrede dostojanstva. Međutim, kako to izgleda u praksi? Iako su neki svećenici u Hrvatskoj procesuirani, mnogi slučajevi ostaju neriješeni, a žrtve često osjećaju da su ostavljene na milost i nemilost instituciji koja bi ih trebala štititi.

Je li to ono ”vječno dostojanstvo” o kojem se govori? Ili smo opet svjedoci selektivnog pristupa, gdje se skandali radije prikrivaju nego otvoreno rješavaju?

Kada će Crkva u Hrvatskoj uistinu početi prakticirati ono što propovijeda? Kada će načela univerzalnog dostojanstva i jednakosti prestati biti samo riječi na papiru i postati stvarnost?

Papa Franjo stalno poziva na promjenu i modernizaciju, ali izgleda da ta poruka putuje sporo kroz crkvene strukture u Hrvatskoj. Je li u pitanju nerazumijevanje ili namjerna ignorancija, teško je reći. No jedno je sigurno: Crkva u Hrvatskoj ima dugu tradiciju selektivne moralnosti, a ta tradicija se neće lako promijeniti.

Deklaracija Dignitas Infinita pruža solidan temelj za promicanje ljudskog dostojanstva, ali bez konkretnih akcija ostaje samo skup lijepih riječi.

Ako želimo društvo u kojem se poštuje dostojanstvo svakog pojedinca, onda institucije poput Crkve moraju biti predvodnici u toj promjeni. Samo tako deklaracija Dignitas Infinita neće biti tek još jedan dokument koji skuplja prašinu, već će postati živi vodič za stvaranje pravednijeg i humanijeg društva.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Karikaturalni ''Sveti oprosti'' u Katoličkoj Crkvi
    •  Crkva i umjetnost: ''Mi vas trebamo''
    •  Šutnja je suučesništvo!
    •  Zašto se mladi više ne vide u Crkvi?
    •  Od vjere do licemjerja - osvrt na slučaj Blanke Vlašić
    •  Između svetog i svjetovnog, tko zapravo vlada Hrvatskom?
    •  Papa Franjo i moć književnosti: izazov za Crkvu u Hrvatskoj
    •  Sinoda – propuštena prilika za stvarne promjene
    •  Zašto sve više ljudi traži smisao izvan Crkve
    •  Gustavo Gutiérrez je prkosio konvencijama u ime pravde

> Svi tekstovi ovog autora