Diskriminacija i izolacija starih: biznis sa starošću i nemoći

U praškoj podzemnoj željeznici prije nekoliko godina na reklamnim panoima vidjela sam reklamu turističke agencije specijalizirane za organizaciju putovanja za starije osobe. Na panou je pisalo ”za seniore, 55+”. Prema tim mjerilima nedostajalo mi je samo nekoliko godina do tog statusa.

Nisam ni u snu starima smatrala ljude čija starosna dob počinje s brojkom pet, pa ni šest. Osjetila sam nelagodu i tjeskobu. Dovraga, rodila sam u 42. godini, dijete mi ni iz puberteta neće izaći a mene će strpati u kategoriju seniora, kako Česi nazivaju starije osobe. Toliko o onom da su četrdesete nove tridesete, pedesete nove četrdesete, itd.

Zašto sam se toliko uznemirila? Što nam to simbolizira riječ starost? Mozak je vrlo brzo izbacio nekoliko nelijepih imenica: bolest, nemoć, nepoštovanje, diskriminacija, izolacija…

U studenom prošle godine u Pragu je izbio požar u jednom domu za nepokretne osobe u kojem je izgorjela žena sa svojim psom. Prošlog vikenda svijet je obletjela jeziva vijest o požaru u obiteljskom domu za starije i nemoćne u Hrvatskoj u kojem je izgorjelo šest ljudi.

Predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna Petrović u razgovoru za portal Novosti kaže da su obiteljski domovi zbog nebrige države i izostanka politike dostojanstvenog umiranja ogroman biznis, mreža lešinarenja, ilegalna spremišta i azil za zanemarene i napuštene starce uz mjesečnu naknadu od 3.500 do 10.000 kuna

Predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna Petrović u razgovoru za portal Novosti kaže da su obiteljski domovi zbog nebrige države i izostanka politike dostojanstvenog umiranja ogroman biznis, mreža lešinarenja, ilegalna spremišta i azil za zanemarene i napuštene starce uz mjesečnu naknadu od 3.500 do 10.000 kuna.

”Uobičajeno je da obiteljski domovi sklapaju ugovore o doživotnom uzdržavanju sa štićenicima. U međuvremenu imamo dojave kako se u kapacitete za pet osoba trpa više desetaka štićenika; gladni su, neokupani i željni društva, katkad i vezani za krevete. Nemaju pravo ići na WC, leže u pelenama, bez higijenskog minimuma i prava na kretanje”, izjavila je Petrović.

Svaka šesta osoba starija od 60 godina ima iskustva sa zlostavljanjem. Vrlo često se to događa u umirovljeničkim domovima ili u domovima za starije i nemoćne. Ustanovila je to Svjetska zdravstvena organizacija 2017. provodeći istraživanje u 28 zemalja. Napravljeno je 52 studije iz raznih svjetskih regija. WHO, međutim, napominje da su u realnosti brojke još nemilosrdnije jer se prijavi samo jedan od 24 slučaja. Na zlostavljanje najčešće upozore novinari ili zaposlenici domova pomoću skrivenih kamera.

U Poljskoj je 2009. medijsku pažnju izazvao slučaj zlostavljanja starijih osoba, uglavnom žena u jednom domu u blizini Varšave o kojem su pisali novinari iz Polska Times. Objavili su video snimke na kojima zaposlenica tuče po glavi i psuje klijente doma. Nakon istrage se ispostavilo da nitko od njegovatelja nije imao primjerenu izobrazbu i da dom nema ni dozvolu, odnosno da funkcionira ilegalno.

U Francuskoj ima preko šest milijuna ljudi starijih od 75 godina. Prema podacima Narodne etičke komisije skoro 50 posto starih osoba nema aktivna prijateljstva, a četiri od deset nema kontakt s vlastitom djecom. U Francuskoj postoji oko 7.000 domova za starije osobe. Prema podacima spomenute komisije, 70 posto štićenika domova je u njima izgubilo svoju nezavisnost, a 40 posto njih pati od depresije.

Televizijska stanica France 2 je pretprošle godine u emisiji Envoyé Spécial prikazala zlostavljanje i ponižavanje štićenika od strane zaposlenika pomoću skrivenih kamera, prethodno su vlasnici zabranili novinarima ulazak u domove. Otkriveno je i kako zaposlenici domova rade pod ogromnim stresom jer ih pritišću vlasnici. Reportaža je rezultirala debatom o kvaliteti brige i njege starijih i nemoćnih osoba u cijeloj zemlji.

Engleska i svjetska javnost ostala je šokirana 2013. godine medijskim napisima o zlostavljanju štićenika s demencijom u jednom domu u Lancashireu. Troje zaposlenika završilo je u zatvoru na nekoliko mjeseci. Zlostavljali su štićenike iz zabave misleći da se pacijenti s demencijom neće ničega sjećati.

Prošle godine nakon emitiranja reportaže iz Doma za starije Suncokret u češkom gradu Ostrava u javnosti se počelo sve više govoriti o problemima zlostavljanja i diskriminacije starijih građana. Izašlo je na vidjelo da su neki zaposlenici ostravskog doma šikanirali, ponižavali i vrijeđali klijente, posebno one najnemoćnije. Nakon emitiranja reportaže palo je nekoliko otkaza. Policija je istraživala slučaj, dom je dobio psihologa.

Dobna diskriminacija je u Češkoj vrlo izražena. S jedne strane, radni i životni vijek se produžuje, a s druge, kad je tržište rada za nezaposlene u pitanju, oni u kasnim četrdesetima i oni u pedesetima već su prestari. ”Spori su, ne govore jezike, ne snalaze se s novim tehnologijama…”, vrlo često možete čuti na račun onih preko pedeset.

U praškoj podzemnoj željeznici prije nekoliko godina na reklamnim panoima vidjela sam reklamu turističke agencije specijalizirane za organizaciju putovanja za starije osobe. Na panou je pisalo ”za seniore, 55+”. Prema tim mjerilima nedostajalo mi je samo nekoliko godina do tog statusa

Ali biološka i kronološka dob sve manje su sukladne. Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje kako treba težiti definiranju starosti na osnovi bioloških, a ne kronoloških pokazatelja. Zar ljudi odlaskom u mirovinu ostaju bez svih sposobnosti kojima su prethodno raspolagali? Kad u razgovoru napomenem kako je moja 83. godišnja svekrva aktivna na Facebooku, kako koristi WhatsApp, i aplikacije za učenje jezika, većina je u čudu. Starije ljude zamišljamo na kauču, pod dekom s daljinskim upravljačem u ruci.

Prosječni životni vijek u Češkoj u posljednjih 30 godina produžio se za više od pet godina i osam mjeseci. Muškarci žive do 76 godine, žene i do 82. Ostatak obitelji radi, mnogi žive u drugim gradovima, daleko od seniora, i prema nekim istraživanjima sve je više usamljenih starih ljudi s kojima i nekoliko tjedana nitko ne prozbori ni riječi.

Ono što je zabrinjavajuće jest da one mlađe to puno ne zanima. Prema podacima Eurobarometra 54 posto mlađih Čeha na građane starije od 55 gleda negativno. Prosjek u EU je 28 posto, u Njemačkoj 19 posto.

Jedna češka socijalna radnica napravila je anketu među 600 đaka osnovnih i srednjih škola. Trećina njih s roditeljima nikad ne priča o bakama i djedovima. Polovina srednjoškolskih učenika starijim osobama zamjera što nešto rade i nakon umirovljenja, a 44 posto njih vjeruje da su domovi za umirovljenike rješenje za starije, samo 10 posto smatra da se to tiče i obitelji. ”Spori su, teret su, žive od socijalnih naknada”, samo su neke od izjava učenika na račun starijih osoba.

Socijalni radnici i sociolozi tvrde da djeca koja su barem neko vrijeme živjela s bakama i djedovima nemaju problem prihvaćanja starije generacije.

Živimo u odvojenim svjetovima, stara i mlada generacija se ne susreću, osim u supermarketima ili u javnom prijevozu. Malo je prilika u kojima mladi mogu promijeniti svoja stajališta i premostiti generacijski jaz. Udruga ”Zajedno” upravo ima taj zadatak. Njezin direktor Jakub Carda organizira susrete seniora s djecom u vrtićima i školama.

Udruga je osnovala i tridesetak Senior Pointa, mjesta gdje stariji mogu naći utočište, zatražiti bilo kakvu pomoć, oko telefona i ostale tehnologije, i oko stanovanja. Najviše im je, pak, stalo do ljudskog kontakta. ”Seniori se u ‘svijetu mladih’ osjećaju izgubljeni, sami i nepotrebni”, zaključuje Carda u razgovoru za portal idnes.cz.

Stručnjaci tvrde da je za promjenu nazora potrebno emocionalno iskustvo. Hana Matějovská Kubešová, šefica Klinike gerijatrije i interne medicine u Brnu i profesorica, prilikom predavanja studentima koristi simulaciju starenja. Mladi čovjek tada lakše shvati kako se osjećaju stariji.

U Češkoj se posljednjih godina pojavljuju inicijative i osnivaju institucije koje olakšavaju život starijima i bolesnima. Na web stranici Hlidačky.cz možete naći nekog tko će seniorima pomagati u kućanstvu, a iskusniji mogu pružiti i zdravstvene usluge. Po ugledu na austrijski model njege osnovano je 14 SeniorCentara specijaliziranih za osobe s Alzheimerom i drugim tipom demencije. Centri nude nadstandardne uvjete i napredne terapeutske metode koje čine bolesnim štićenicama podnošljiviji i ljepši život. Problem je, naravno, u tome da si to mogu priuštiti samo oni bolje stojeći.

Ostarjeti dostojanstveno možete u skandinavskim zemljama. A u Češkoj kao i u Hrvatskoj briga o starijima postala je unosan biznis. Zbog duge liste čekanja na odgovarajuće domove, sve manjih mogućnosti da obitelj njeguje nemoćne nikli su privatni domovi koji ne ispunjavaju ni osnovne uvjete.

Prosječni životni vijek u Češkoj u posljednjih 30 godina produžio se za više od pet godina i osam mjeseci. Muškarci žive do 76 godine, žene i do 82. Ostatak obitelji radi, mnogi žive u drugim gradovima, daleko od seniora, i prema nekim istraživanjima sve je više usamljenih starih ljudi s kojima i nekoliko tjedana nitko ne prozbori ni riječi

Autor reportaže o zlostavljanju štićenika u, inače dobro opremljenom ostravskom domu  ”Suncokret” piše da nakon čitanja stotina dojava koje je primio iz raznih institucija nakon emitiranja reportaže, čovjek dobije dojam da nema ništa gore nego završiti u domu za seniore gdje se zatvore vrata a dostojanstvo čovjeka ostane ispred njih.

”I kad bi se radilo samo o nekoliko starijih dama u ostravskom Suncokretu, a ne radi se samo o njima, nitko od nas ne može u miru gledati uplakane i očajne žene koje priželjkuju smrt.”

U obranu njegovateljica koje su dobile otkaz zbog zlostavljanja štićenika stao je bivši gradonačelnik Ostrave, socijalni demokrat Petr Kajnar. Na Facebooku je napisao: ”Koliko je u Češkoj ljudi koji će s otmjenošću Ladislava Špačeka, (stručnjak za pravila ponašanja, op.a.) i srcem majke Tereze, a minimalnom plaćom prati posrane dementne starce i starice koje su njihova djeca ostavila po domovima, jer oni moraju uživati u životu.”

To je napisao čovjek čija se majka nalazi u domu, a to je pojasnio riječima: ”Imamo za to dobre razloge, brinemo o svojoj djeci, unucima, oni su budućnost, imamo zahtjevne i boguugodne profesije.”

Kakvi političari, takva i socijalna politika.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ministru kršćaninu nije sporno pljuskama odgajati djecu
    •  Je li crtica u nazivu države mogla spasiti Čehoslovačku?
    •  Nemojmo pokleknuti pred glupošću, uništit će nas
    •  Kako naći Boga s pivom u ruci, u rock klubu?
    •  Kako je ljubav pobijedila birokraciju, ksenofobiju i predrasude
    •  Treba li demokraciji u sunovratu popravljati fasadu?
    •  Bolje tragati za identitetom, nego se busati u nacionalna prsa
    •  Pravo na nasilje kao ustavno pravo
    •  Migranti, aktivisti i biciklisti: omiljena meta populista i desničara
    •  Situacija u Amazonu, Uberu... Radnici ili moderni robovi?

> Svi tekstovi ovog autora