novinarstvo s potpisom
Na tribini o novinarstvu u doba društvenih mreža i političkog marketinga, u knjižnici ”Bogdan Ogrizović” u Zagrebu, uz izravni prijenos na Trećem programu Hrvatskog radija, u četvrtak, 9. ožujka 2017. godine, voditelj Leonardo Kovačević je sugovornike pitao ima li u Hrvatskoj tema koje novinari izbjegavaju objavljivati.
Kasnije, kada je publika dobila priliku postavljati pitanja, posjetitelji tribine su umjesto sugovornika odgovarali na voditeljevo pitanje upozoravajući na više tema o kojima se u Hrvatskoj izbjegava objavljivati novinarske priloge.
Jedna od tema o kojoj ni osobno nisam vidio objavljenih novinarskih priloga je sustav sigurnosnih provjera prije zapošljavanja hrvatskih građana u Vladi i državnim službama, (neovisnom?) sudstvu i svim ostalim tzv. ”institucijama sistema”.
Primjerice, tužbu najviše hrvatske sudske instance radi izbjegavanja odgovora na novinarsko pitanje je nadležni Visoki upravni sud kao sud nižeg ranga odbio i presudio da Ustavni sud mora odgovoriti i dostaviti tražene podatke.
Ustavni sud po svaku cijenu nastoji spriječiti informacije o bivšoj višoj ustavnosudskoj savjetnici koja je poslana u Strasbourg da tužbe hrvatskih građana Europskom sudu za ljudska prava bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka eliminira iz postupka.
Ustavni sud je dostavio djelomični odgovor, izbjegavši dostaviti i podatke od kojeg datuma i točno dokad je bivša viša ustavnosudska savjetnica bila zaposlena na Ustavnom sudu, je li bila primljena u radni odnos na osnovu prethodno provedenog redovnog javnog natječaja ili na neki drugi način, je li prije zaposlenja od nadležnih tijela državnih vlasti pribavljena obvezna sigurnosna provjera, itd.
Upravo u tom dijelu odgovora u kojemu su trebali biti podaci koje je Ustavni sud izbjegao dostaviti novinaru kriju se konkretni pokazatelji socijalne i ostale diskriminacije i korupcije, o čemu se samo načelno govori u izvješću američke vlade (State Departmenta) o stanju ljudskih prava i pravnoj nesigurnosti u Hrvatskoj za 2016. godinu.
Na Ustavnom sudu nije se moguće zaposliti, primjerice kao viši ustavnosudski savjetnik, bez prethodno (pri)bavljene sigurnosne provjere.
To znači da sve građane Hrvatske koji nemaju tzv. sigurnosnu provjeru ili su, ne daj, Bože, sigurnosno nepodobni,Ustavni sud u svojstvu poslodavca diskriminira pri zapošljavanju na Ustavnom sudu.
Čitatelji mogu i sami razmisliti o tome koliko su dosad čitali novinarskih priloga o diskriminaciji pri zapošljavanju u ”institucijama sistema” zbog (ne)napisanih i jako tajnovitih sigurnosnih provjera.
A o stvarnoj pouzdanosti tih famoznih sigurnosnih provjera govori činjenica da u, primjerice, aferi isplata fiktivnih dnevnica i putnih troškova u Vladi Republike Hrvatske nema ni jedne osobe – bez sigurnosne provjere.
Istina je da su sigurnosne provjere u biti svojevrsni ”alibi” onima koji su na nekom odgovornom poslu zaposlili osobu koja se poslije pokazala problematičnom, najčešće uhvaćenom s ”prstima u pekmezu”.
Ili jednostavnije, pokazalo se u svim dosadašnjim aferama i hapšenjima najodgovornijih dužnosnika, primjerice i bivših premijera, potpredsjednika Vlade i ministara, da sigurnosne provjere malo toga jamče.
I fiktivne putne naloge su izdavale i nezakonito isplaćivale putne troškove i dnevnice isključivo sigurnosno provjerene i u Vladi zaposlene osobe.
Istina, sigurnosno provjerene osobe su i prokazale fiktivne putne naloge.
Sigurnosno provjerene osobe iz tzv. institucija sistema sada istražuju izdavanje fiktivnih putnih naloga u Vladi Republike Hrvatske.
A nasuprot sigurnosno provjerenim zaposlenicima ”institucija sistema” obični građani koji nemaju sigurnosnu provjeru i koje Ustavni sud i Vlada Republike Hrvatske kao poslodavci prilikom zapošljavanja diskriminiraju, aferu s fiktivnim putnim nalozima u Vladi Republike Hrvatske mogu pasivno(ne bez zanimanja) samo promatrati.
Valja upozoriti i da o aferi ”sigurnosno provjerenih” s fiktivnim putnim nalozima u Vladi Republike Hrvatske u ovom tekstu subjektivno izvještava sigurnosno neprovjereni novinar, novinar zbog čijih dosadašnjih napisa vjerojatno ne bi mogao steći ”licenciju” sigurnosno provjerene osobe.
Podsjećam na niz objavljenih novinarskih napisa o marionetskim vladama Republike Hrvatske koje su iz državnog proračuna preusmjerile u dividende globalnih korporacija prihode od gospodarenja hrvatskim prirodnim bogatstvima, prirodnim plinom iz hrvatskog Jadranskog podmorja, domaćom naftom, telekomunikacijskom magistralnom infrastrukturom, odskora električnom energijom, vodnim bogatstvom, itd.
Novinar sam vjerojatno sigurnosno nepodoban i zbog objavljenih novinarskih priloga o tome koje su sve marionetske vlade Republike Hrvatske u proteklih 27 godina provele sistematsku deindustrijalizaciju, smanjivanje zaposlenosti, prekomjerno u inozemstvu zaduživale Republiku Hrvatsku, smanjivale financijska sredstva potrebna za javnu zdravstvenu zaštitu, javnu mirovinsko-invalidsku zaštitu, za javno obrazovanje, kulturu i umjetnost, znanost, te lošom ekonomskom politikom uzrokovale čak i smanjivanje stanovništva (radno najsposobnijeg koje se u potrazi za poslom iseljava), itd.
Povrijeđen zbog toga što ne bih zadovoljio sigurnosnu provjeru subjektivno kritiziram i činjenicu da ”policija” posredstvom sigurnosnih provjera zapravo vodi kadrovsku politiku u Republici Hrvatskoj.
Čitatelji neka sami (pr)ocijene da li se u Hrvatskoj posredstvom sustava sigurnosnih provjera kontrolira ono što se nekad podrazumijevalo pod pojmom kadrovske politike.
Istina, novinari se (uključivo i potpisani) bave djelatnostima suprotnim onima za koje je propisana obveza sigurnosne provjere.
Novinari (bi trebali) informirati javnost o činjenicama, a sigurnosno provjereni sprečavati informiranje javnosti o ”nepodobnim” ili nedržavotvornim činjenicama.
Nije novinar ako se ima ambicija izboriti za pozicije s kojih bi se moglo uključiti u aktivnosti izdavanja (i fiktivnih) putnih naloga u Vladi Republike Hrvatske ili iz hrvatskog sudstva biti upućen u Strasbourg da bez pisanih i obrazloženih sudskih odluka proglašava ”nedopuštenima” na tisuće tužbi sugrađana iz Hrvatske, samo da bi se postalo uhljeb.
Kao novinar svrstan sam s druge strane barijere, s one koja piše o tome zbog čega bi trebalo smijeniti ili je ranije trebalo smijeniti ekonomski marionetske vlasti Republike Hrvatske, od prve Mesićeve Vlade iz još 1990. godine, u kojoj su čak četiri ministra zadužena za gospodarstvo podnijela ostavke, do ove aktualne premijera Plenkovića.
Istina, potpisani novinar dijelom i zaslužuje negativnu ocjenu, jer gotovo svi objavljeni kritički novinarski prilozi napisani su uzalud, praktično bez učinka.
Ništa se nije promijenilo nabolje nakon svih tih objavljenih novinarskih priloga. Na izborima i dalje mandate osvajaju prethodno sigurnosno provjereni iz HDZ-a, SDP-a, Mosta, HNS-a, HSS-a i ostalih.
Ponovimo stoga: ”Demokratski izbori su stupica za glupane” (Bertrand Russell).
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.