Do zuba naoružani Amerikanci međusobno će se poklati

Amerikanci se već godinama kolju, a ako vam se takva izjava čini pregrubom, razmotrite nedovoljno poznatu činjenicu da 96 Amerikanaca pogine svakog dana od vatrenog oružja (od oko 315 upucanih – statistike najčešće ne ubrajaju ozlijeđene). 

To znači da je na isti dan (ovogodišnjeg krvavog Valentinova), kad je u srednjoj školi na Floridi poremećeni školarac rafalnom paljbom iz poluatomatske puške ubio 17 svojih kolega i nastavnika, u ostalim dijelovima Amerike poginulo još višestruko puta toliko u manje razvikanim situacijama, od male djece koja slučajno posegnu za oružjem roditelja do muškaraca koji namjerno potegnu za oružjem kako bi se obračunali sa ženom.

U samo mjesec i pol dana u ovoj godini vatreno je oružje korišteno 6746 puta, a smrtno su stradale 1863 osobe, među njima više od 400 djece. Tisuće doživotno ozlijeđenih rijetko se spominju u uzviješćima s ovih krvavih pirova.

Psiholozi i sociolozi zabrinuto, ali bespomoćno, zaključuju kako su masovna ubojstva u SAD-upostala “nova normalna svakodnevica”.

U samo mjesec i pol dana u ovoj godini vatreno je oružje korišteno 6746 puta, a smrtno su stradale 1863 osobe, među njima više od 400 djece. Tisuće doživotno ozlijeđenih rijetko se spominju u uzviješćima s ovih krvavih pirova

Još nam je svježe sjećanje na paniku krvavog stampeda na nedavnom koncertu u Las Vegasu kada je s 32. kata hotela mržnjom zadojeni bijelac zrelih godina otvorio vatru na nedužne polaznike željne zabave te smrtno masakrirao 58 ljudi, a ranio njih gotovo 500.

U navodno najnaprednijoj zemlji svijeta od oružja u rukama civila strada više od 35.000 ljudi svake godine, u prosjeku je više od 96 upucano i ubijeno svakog dana, trećina od njih mlađa je od 20 godina.

Za usporedbu – u Japanu od oružja pogine manje od 50, a u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji manje od 150 osoba godišnje.

Drugi zastrašujuci smrtonosni fenomen novijeg datuma školske su pucnjave u kojima djeca vatrenim oružjem ubijaju drugu djecu, a usput i učitelje.

Na ove sveprisutne zastrašujuće činjenice nas je ovog tjedna (opet!) podsjetio smrtonosni napad na američku srednju školu u jednom od najmirnijih gradova na Floridi.

Dosad najpoznatiji napad takve vrste bio je onaj iz 1999. u Columbineu u Coloradu, kad su dva tinejdžera ubila 12 studenata i učitelja, a potom i sebe. Pucnjava ove srijede bila je i drugi najsmrtonosniji napad na američke škole općenito, odmah iza masakra iz 2012., kad je napadač u osnovnoj školi Sandy Hook u Connecticutu ubio 20 prvašića, šest učitelja, svoju majku i sebe.

Što reći na nedavno izvješće iz jedne škole u New Mexicu u kojoj je dvanaestogodišnji dječak iz kutije za instrumente izvukao pušku te iz čista mira ustrijelio dvoje učenika iz svog razreda?

Amerikanci se već godinama kolju, a ako vam se takva izjava čini pregrubom, razmotrite nedovoljno poznatu činjenicu da 96 Amerikanaca pogine svakog dana od vatrenog oružja (od oko 315 upucanih – statistike najčešće ne ubrajaju ozlijeđene)

U školama diljem Amerike od siječnja 2013. bilesu najmanje 283 pucnjave, a ovotjedni pokolj na Floridi predstavlja već 18. oružani napad u američkim školama ove godine.

Za taj užas ne može biti kriv samo jedan poremećeni mladić. Problem je u tome što se američkim zakonodavstvom svakom luđaku, današnjem i budućem, zagarantiralo pravo na lako dostupnu ubojitu silu.

Amerikanci nisu sami po sebi skloniji nasilju od drugih naroda, ali su jedina napredna zemlja na svijetu u kojoj ova vrsta masovnog nasilja eskalira ovakvim intenzitetom. To se zapravo ne događa u ni jednoj drugoj zemlji svijeta.

U SAD je registrirano oko 300 milijuna raznog oružja, što znači da u prosjeku svaki muškarac, žena i dijete posjeduju neko vatreno oružje.

Problem je, dakle, sveprisutnost oružja. Milijuni pušaka i pištolja, oružje svuda, nošeno otvoreno, skriveno, u barovima, u crkvama, u uredima, u državnim zgradama i privatnim spavaonicama.

Od vatrenog oružja u SAD-u je od 1968. godine do danas poginulo više Amerikanaca nego u svim njihovim ratovima u povijesti, uključujući i nedavni višegodišnji rat u Iraku.

Još nam je svježe sjećanje na paniku krvavog stampeda na nedavnom koncertu u Las Vegasu kada je s 32. kata hotela mržnjom zadojeni bijelac zrelih godina otvorio vatru na nedužne polaznike željne zabave te smrtno masakrirao 58 ljudi, a ranio njih gotovo 500

Postavlja se pitanje kada će većina Amerikanaca, a posebice njihovi političari, shvatiti i zdravorazumski priznati kako automatske puške koje ispaljuju pedeset do šezdeset metaka u minuti nemaju nikakvu drugu svrhu nego da u što kraćem roku pokose što je moguće više ljudi.

Svi dosadašnji pokušaji da se reformiraju zakoni kontrole nisu išli lako zbog načina na koji su sveprisutni lobisti iz silne industrije naoružanja uzeli Kongres za taoca, da ne kažemo da su u stanju čitavu Ameriku držati za taoca.

Svima je dobro poznato da proizvođači oružja ogromnim donacijama financiraju izbore većine konzervativnih političara. Cinici kažu da je za neke bolesno ambiciozne političare od izbornog poraza ipak manje bolna pogibija djece.

Očevidno je to i ovih dana kada demokrati pokušavaju nametnuti temu nužnosti strožih zakona, dok republikanci u središte diskusije guraju mentalno zdravlje ubojice.

Uvijek kad se otvori desetljećima duga rasprava o pravu na nošenje oružja, nailazi se na religiozno fanatičan otpor dobro organiziranih proizvođača i distributera oružja i njihovog pozivanja na slobodu posjedovanja oružja zajamčenu Drugim amandmanom američkog Ustava.

Lažno božanstvo – zlatno tele – te nasilne religije zove se NRA (National Rifle Association), a Sveto pismo mu je spomenuti Drugi amandman Ustava SAD-a, koji tumače na fundamentalističko-ekspanzionistički način. Američko patriotsko puškoljublje naizgled je neiskorjenjiva religija.

Njezini predstavnici sebe vide i uspješno predstavljaju kao zaštitnike ustavnog prava na posjedovanje oružja, iako je pravi razlog mnogo prozaičniji. Oštriji zakoni kontrole naoružanja izbili bi im iz džepa milijarde i milijarde dolara profita.

Problem je, dakle, sveprisutnost oružja. Milijuni pušaka i pištolja, oružje svuda, nošeno otvoreno, skriveno, u barovima, u crkvama, u uredima, u državnim zgradama i privatnim spavaonicama

Radi se o zemlji u kojoj je prošle godine prodano 10,8 milijuna komada oružja, te je očito da se neki ljudi bogate od proizvodnje i prodaje tog oružja.

Problem je u nefunkcionalnom političkom sustavu i mentalitetu u kojem je privatni profit važniji od javnog dobra. Radi se o polariziranom društvu rastuće mržnje i paranoje u glavama ljudi, među kojima se lako pronalaze kupci koji do sada nisu imali oružje kao i oni koji su spremni dopuniti i modernizirati svoj postojeći potencijalno smrtonosni arsenal.

Očito je da samo prava reforma kontrole oružja može zaustaviti masovna obojstva koja se odigravaju gotovo svakodnevno.

Mora postojati način uvođenja razumnih mjera kontrole oružja koje će onemogućiti da ono dođe u pogrešne ruke.

Pod hitno treba probuditi i mobilizirati političku volju te učiniti sve kako bi se zaštitili nedužni građani.

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora