Dok se oružje ne hladi, a usta puna zazivanja humanosti

Nikad usta punija priče o empatiji, nikada više zazivanja ljudskosti i obiteljskog sklada, nikada više priče ni o tome kako je sada konačno dopušteno biti ”svoj” (”i na svome”), a na javi nikada krvavije i nesigurnije: u medijima, na cesti, u školi, obitelji, na šalteru.

Predbožićni vikend dočekujemo s novom epizodom serije direktnog prijenosa užasa. IndexHR/IZ MINUTE U MINUTU: ”Jedno dijete je preminulo, a učiteljica i šestero učenika ozlijeđeni su u napadu nožem koji se dogodio jutros u OŠ Prečko u Zagrebu. Policija je potvrdila da je napadač bio 19-godišnjak te da je priveden. U HRT-ovom Dnevniku je objavljeno da su djeca, koja su išla s doručka, ugledala krv na hodniku i mladića kako tuče jednog dječaka. Počeli su bježati, nastala je panika, donosi HRT”.

Na isti dan IndexHR donosi vijest da je glavni javni tužitelj Višeg javnog tužiteljstva u Beogradu zatražio od suda maksimalne kazne za roditelje dječaka koji je u svibnju 2023. godine u beogradskoj osnovnoj školi ”Vladislav Ribnikar” iz očeva pištolja usmrtio devetoro školskih kolega i zaštitara, a ranio još petoro učenika i nastavnicu. Direktan prijenos vijesti užasa.

IndexHR: UŽIVO SMO ISPRED ŠKOLE: ”Tri sata nakon tragedije ministar MUP-a Božinović izvještava javnost preko medija da je riječ o ”osobi evidentiranoj zbog psihičkih smetnji. Čak i prije nekih godinu dana i zbog pokušaja suicida. Teško je reći da je to mentalno uravnotežena osoba s obzirom na to da si je i danas pokušao oduzeti život.”

Gradonačelnik grada Zagreba Tomislav Tomašević, izvještavaju dalje, posjetio je mjesto tragičnog događaja: “Grad će pomoći u osiguranju psihološke pomoći  učenicima, roditeljima i zaposlenicima škole”, navode iz Grada.

Na svjetskom psihijatrijskom kongresu održanom u Ciudad de Méxicu 15. – 18. studenog 2024. godine naglašena je važnost dostupne psihosocijalne podrške i profesionalaca u očuvanju mentalnog zdravlja i spremnost na izazove koje stoje pred psihijatrijskom disciplinom.

Nedavno donesena II. rezolucija Ujedinjenih naroda odnosi se na dostupnost skrbi o mentalnom zdravlju kao ljudskom pravu: kako osigurati provedbu vrijedne rezolucije u djelo dok ulice vrve nestabilnim strukturama ličnosti?

Nešto je opasno u zraku.

Ulazim u poštu prošli tjedan kako bih poslala preporučenu poštu. Na redu sam no službenica se udaljava prvo s jednog potom i susjednog šaltera, Na lijevom šalteru se jedna potom bavi zamotavanjem kutije, nalaže da se čeka, što činim. Na desnom potom nema nikoga. Čekam lijevo, čekam desno. Ulazi čovjek, prilazi službenici ne pitajući ništa ni one lijevo ni desno. Žena prilazi i odlučuje ga poslužiti. Postavljam pitanje ne treba li u red kojem se on čudi i nije mu jasno o čemu ja to. ”Privodim vas u red”, odgovaram, pri čemu doslovno potreba da i on stane u red poprima šire značenje.

”Vi ćete mene dovoditi u red, mene ratnika iz 1991.?? Da mene nije bilo”, nasilno će on. ”Ne bih komentirala”, odgovaram. Da ima nož, upotrebio bi ga, zaključujem.

Tu smo gdje smo. Slična stvar, slušam, događa se ljudima na parkingu, na benzinskoj stanici, u čekaonici. Kumulirani bijes nakupio se u ljudima kao u pretis loncu. Nečiji pretis lonac eksplodira. I učini dar-mar. U školi, beogradskoj ili zagrebačkoj, kući međimurskoj ili Domu za stare u Zagorju.

Teški rizici posebno prijete u slučaju psihički labilnijih struktura ličnosti. Brojne osobe hodaju ulicom i hodnicima, a u njima nemir. Da li netko šuti i kuha u sebi zbog osamljenosti i osjećaja da nema kome reći?

Ili zbog stigme, kulturalnog, štetnog nasljeđa i negativnog stava okoline i u nekih još zadržanih predrasuda o duševnim bolestima i umobolnicama na kraju grada.

Danas, nakon preživljenih godina covida, potresa i poplava, iscrpljenosti temom ratova, smrti, bolesti i izolacije, kada jedini je pravi izbor potražiti razumijevanje, ako treba i psihologa i psihijatra i iznijeti svoju napetost, strah, tugu i osamljenost, osjetiti se lakše u duhovnom Wellness u atmosferi povjerenja i sigurnosti. A koju valja stvoriti i u obitelji, i društvu da bi stvar funkcionirala i prestalo to nasilje što prelijeva se ulicama i medijima.

Zaustaviti licemjerje, predrasude i ponudu ovisničkih umjesto stvarnih životnih vrijednosti. I da čovjek konačno uspije čuti drugoga. I društvo počne baviti se bitnim stvarima. Prioritetima. Da humanost prestane biti slovo na papiru rezolucije već nešto čega se držimo. Ne priče puna usta i mediji, sve uživo.

Želim ići do kraja zemlje u potrazi za humanošću. Išla bih i do kraja one ranije da se moglo izbjeći ubijanje. Koje su neki priželjkivali i san ostvarili. A ubijanje se, gle, potom nastavilo u mirnodopsko vrijeme: tako je kad zao duh pustiš iz svjetiljke.

”Do kraja zemlje”  išao je i izraelski pisac David Grossman u 600-tinjak stranica romana-remek-djela želeći mijenjati svoj Izrael i svijet nabolje. No službeni mediji ne daju da čuje mu se glas. No ne mogu ga ušutkati.

Redaju red svoje priče, potom red ubijanja. Kako se lako raja umiri s malo priče i lijepih želja. Psi laju, karavana prolazi. I tako godinama. I u nas i bližem i daljnjem susjedstvu.

I kada labilniji, u labilnom okruženju i ne-odlasku na potrebnu (psihijatrijsku) kontrolu, odu na ispaljivanje šarže i bolesno rješavanje napetosti u školu, na premijersku rezidenciju ili sud: time daju ”mesa” medijima, potom tišina, pa ispočetka. Dok se stvari ne počnu rješavati od početka i svako učini svoj dio.

Predbožićni petak, 20. 12. 2024.: U istom valu vijesti s weba i IndexaHR uz one o tragediji u OŠ Prečko, za 2 minute čitaoca zapljuskuje vijest o suglasnosti hrvatske vlade dane Ministarstvu obrane za preuzimanje obveze na teret državnoga proračuna od 2025. do 2029. za nabavu samohodnog višestrukog raketnog sustava HIMARS od SAD-a, u ukupnom iznosu od 262.850.196 eura plus PDV na robe i usluge koje će biti isporučene Hrvatskoj.

”Postrojbe naših Oružanih snaga dobit će time nove sposobnosti za učinkovito raketno djelovanje na srednjim i velikim udaljenostima” naglasio je potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić obrazlažući odluku čvrstog opredjeljenja za daljnje unapređenje i modernizaciju sposobnosti svih grana HV, ”jer je to izravno ulog sigurnosti svih naših građana i potporu NATO ciljevima i sposobnostima”.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Jedna za sve, sve za jednu
    •  Afganistan: glas za pravo obrazovanja djevojčica
    •  Dok zazivam/o Tina u Masarykovoj
    •  Prevencija, liječenje i rehabilitacija bolesti ovisnosti
    •  Kolektivna terapija protiv govora nesnošljivosti i mržnje
    •  Nesigurnost mladih ogledalo je društva
    •  U koloni oduševljenih Elvisom i harmonikom
    •  Mentalno zdravlje: u zdravom tijelu zdrav duh
    •  Ima li nade da put nekog Jazda krenu svi isključivi?
    •  Nikad aktualniji Krleža i vječna misija žene

> Svi tekstovi ovog autora