novinarstvo s potpisom
Mnoge svjetske novine posljednjih su dana prenijele agencijsku priču o neobičnoj nevolji pedeset dvogodišnjeg Roberta Esquivela Cabrere iz Saltilla na sjeveroistoku Meksika, potresnu ispovijest čovjeka s najdužim penisom na svijetu.
“Tih četrdeset osam centimetara uništilo mi je život. Pa pogledajte ga koliki je…”, zavapio je siromah pokazujući čudovište u gaćama. To nije blagoslov nego prokletstvo. Neugodno mu se klati među nogama, bolno ga pljeska po koljenima, a žene, kaže, vrišteći bježe kad se skine. Ni najgorem neprijatelju on ne bi poželio tolikoga. Jedino što Roberta Esquivela Cabreru ispunjava zadovoljstvom je da će njegov veliki penis upisati u Guinnessovu knjigu rekorda.
Ali, ne, čekajte malo, Meksikanac se prerano poveselio. Ne ide to tako lako.
Jer, samo dan nakon što se on javio, na drugome kraju svijeta izmjerili su većega. Hrvatski Državni zavod za statistiku objavio je u petak prvu procjenu prema kojoj je bruto domaći proizvod, takozvani bedepe, u proteklom kvartalu porastao jedan cijelih dva posto na godišnjoj razini.
“Tih jedan cijelih dva posto mi je uništilo život. Pa pogledajte ga koliki je!”, zaurlao je od užasa ministar gospodarstva Branko Grčić, pokazujući taj monstruozni bedepe.
“Hm! Hm! Koliko dugo ovo traje?”, upitao je urolog zamišljeno češkajući bradicu.
“Predugo, doktore”, odgovorio je Grčić. “Diže mi se treće tromjesečje zaredom.”
“Treće tromjesečje zaredom?!”, prenerazio se liječnik. “Pa, gospodine dragi, vi niste normalni. Vi se u roku odmah morate olakšati.”
Ministar gospodarstva stoga je nakon izlaska iz ordinacije pozvao građane da se rasterete svojih nepotrebno velikih ušteđevina.
“Građani sada prepoznaju da mogu povećati kvalitetu svog života, tako da mogu početi trošiti kune koje su stavljali na stranu”, kazao je Branko Grčić ozbiljno, a diljem zemlje narod je odgrnuo plahte s kreveta i stao noževima razrezivati madrace.
Iz spužve i federa zalepršale su milijarde ušparanih dolara.
Euri su izvirili ispod podnih dasaka, a britanske funte iza termoizolacije od kamene vune.
“Mali, donesi mašklinić!”, zapovjedio je u Šibeniku jedan otac sinčiću, te su njih dvojica po mjesečini otišla do obližnjeg parka, izbrojali jedanaest koraka jugozapadno od ljuljačke i kod jednog tamarisa iskopali sanduk s nešto manje od dvije stotine milijuna švicarskih franaka, koje su prije nekog vremena tu sklonili da im se nađu za crne dane.
Kad jedan ekonomski autoritet kao što je Branko Grčić tako nešto preporuči, građani znaju da nije zajebancija. Situacija je krajnje ozbiljna. Valja hitro trošiti zalihe koje smo neodgovorno nagomilali.
Bedepe raste takvom vrtoglavom brzinom da uskoro nećemo znati što ćemo od para. Novčanice će nas naprosto zatrpati. Moja susjeda Jelena, blagajnica u jednom dućanu, opisuje mi dramatičan razgovor koji je prije neki dan vodila s poslovođom.
“Jele, nemoj se ljutit na mene”, počeo je on oprezno, “ali ja ti moran dat povišicu.”
“Ajmemenimajkomojamila!” kriknula je ona hvatajući se za prsi. “Nemojte, šefe, molin vas!”
“Moran, Jele. Štaću, moran! Hrvacki bedepe tako brzo reste da jedna od vas blagajnica naprosto mora dobit veću plaću.”
“Pa, dajte je Lidiji”, predložila je žena lukavo.
“Lidija ima troje dice.”
“Onda Petri.”
Ante, molin te, uzmi baren sto iljada eurića
“Petra ima bolesnog muža”, odgovorio je poslovođa neumoljivo. Ispalo je naposljetku da je moja susjeda zaista jedina prikladna kandidatkinja za ružnu i neugodnu stvar koju ni jednome poslodavcu nije drago učiniti ako baš ne mora. Dobila je, tužna i nevoljna, povišicu i još se isto popodne došla meni izjadati, a ja sam, gledajući je nabijenih džepova, unaprijed znao što će mi predložiti.
“Jele, stani, nemoj mi ništa dalje govoriti”, zaustavio sam je oštro kad je počela.
“Odmah da ti rečem, ne dolazi obzir.”
“Ante, molin te”, šapnula je ona kroz suze. “Ne znan na što bi više potrošila. Evo, sitnicu, samo sto iljada eura uzmi od mene.”
Srce mi se slamalo, ali nisam joj mogao popustiti.
Izbacio sam prvo nju, a zatim i pola milijuna kuna koje je ugurala u moj kauč misleći da ih ja neću primijetiti.
Nepromišljeni, bezglavi ekonomski uspjeh koji je SDP napravio upropastio je mene kao i nju, kao i sve druge u ovoj presretnoj zemlji, gotovo da biste Branku Grćiću rekli: “Gospodine ministre, nemojte više, molim vas. Odmorite se, zaslužili ste.”
(Prenosimo s portala Slobodna Dalmacije).