autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Domoljubni ultrazvuk

AUTOR: Branka Valentić / 27.03.2014.

Rulja koja navodno moli za život, a zapravo maltretira pacijente pred Vinogradskom bolnicom, desnica prisnažena Ružom Tomašić u Europskom parlamentu, koji 2014. godine ne prihvaća izvještaj o ravnopravnosti žena i muškaraca, Tomislav Karamarko koji u intervjuu nekom radiju na pitanje o pobačaju nedvosmisleno ostavlja mogućnost da, dođe li na vlast, to pitanje postane legislativno, a ne intimno, dvije trećine hrvatskih ginekologa koji se pozivaju na priziv savjesti, nazadni pokret Željke Markić koji sustavno i s golemim uspjehom radi na smanjenju razine ljudskih prava…

Sve to neodoljivo miriše na mogućnost da u ovoj zemlji zabrana pobačaja postane realnost.

Suviše je podudarnosti da bi stvar bila slučajna. Priče kako Karamarko govori svašta jer traje kampanja za izbore za Europski parlament i jer je, kako kaže, vjernik, umirujuće su jednako koliko i priče onih što su se početkom devedesetih kleli da rata na ovim prostorima više ne može biti

Suviše je podudarnosti da bi stvar bila slučajna. Priče kako Karamarko govori svašta jer traje kampanja za izbore za Europski parlament i jer je, kako kaže, vjernik, umirujuće su jednako koliko i priče onih što su se početkom devedesetih kleli da rata na ovim prostorima više ne može biti.

Jer dvije trećine liječnika koji iz vjerskih razloga ili razloga savjesti, ma što to značilo, ne žele obavljati pobačaje u državnim bolnicama isti su oni liječnici koji za vrijeme štrajka nisu imali nikakav problem s tom istom savješću kad su odustajali od operacija karcinoma, svjesno smanjujući tako nečije izglede za preživljavanje. Toliko o cijeni života.

Također, to su isti, ili uglavnom isti oni liječnici koji u poslijepodnevnim satima i u privatnim klinikama nemaju nikakav problem s obavljanjem pobačaja. Samo im je cijena savjesti tamo nešto viša, instrumenti sjajniji, a fotelje u čekaonicama udobnije.

Na splitskim se Firulama, recimo, mjesecima nije moglo svojevoljno prekinuti trudnoću. Apsolutno svi ginekolozi pozivali su se na priziv savjesti, pa su žene na taj zahvat morale u Šibenik. Tamo je valjda količina savjesti bila manja ili je tržište za privatne abortuse bilo – tanje.

Oprostite, o čemu vi govorite? Zašto bi se netko trebao slagati s odlukom o nečemu što se nalazi u tuđoj maternici?

Pobačaj je u Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji, legaliziran 1952. godine. To znači da je moja baka, ako je htjela, mogla otići u državnu bolnicu i odlučiti o prekidu trudnoće. Nije to trebala reći ni mom djedu. O pobačaju u Hrvatskoj raspravlja se 2014.

To znači da moja unuka to pravo možda neće imati. Ili će o tom pravu raspredati mahom muški liječnički konziliji koji će željeti utvrditi je li silovana, ima li novca za uzdržavanje i slaže li se otac djeteta s njezinom nakaradnom odlukom.

Oprostite, o čemu vi govorite? Zašto bi se netko trebao slagati s odlukom o nečemu što se nalazi u tuđoj maternici? Zašto bi itko ikad sebi uzeo za pravo da zakonom zadire u nečiju trbušnu šupljinu?

Rulja koja navodno moli za život, a zapravo maltretira pacijente pred Vinogradskom bolnicom, desnica prisnažena Ružom Tomašić u Europskom parlamentu, koji 2014. godine ne prihvaća izvještaj o ravnopravnosti žena i muškaraca…

Koliko bolestan treba biti um koji želi propisati da netko drugi u ime žene odluči o bilo čemu u njezinu tijelu. Bila riječ o životu ili o smrti. Postoji li, barem u teoriji mogućnost, da muško tijelo ikad postane predmetom zakonske regulative?

Bi li bilo moguće da, u slučaju da muškarci mogu zatrudnjeti, neka pozicija i opozicija i u jednoj zemlji na plenarnoj sjednici, uz izglasavanje kvote o količini izvoza paprike, robnim rezervama i policijskim odorama, razgovara o njihovom osobnom, intimnom, isključivo vlastitom integritetu?

Sram bilo svakoga tko smatra da je politička kampanja mjesto za ovu temu. Sram bilo sve one koji pod krinkom čovjekoljublja i bogoljublja igraju svoju političku rolu pred prozorima žena u krvavim spavaćicama, i onima koje su rodile i onima koje su abortirale. Sram bilo sve one čija se savjest plaća novcem. I samo je o tome riječ.

Hrvatska desnica opasno se zaigrala. Možda bi im pobačaj bio prihvatljiviji i ne bi aktivirali profesionalne molitelje kada bi se nekako, nekim posebnim domoljubnim ultrazvukom, unaprijed moglo saznati hoće li taj potencijalni, budući čovjek jednom željeti pisati ćirilicom. Ili nositi ženske haljine…

(Prenosimo s portala forum.tm)

Još tekstova ovog autora:

• Panika? Pa šta...

> Svi tekstovi ovog autora