novinarstvo s potpisom
Split se u utorak oprostio od dr. don Ivana Grubišića, uglednog svećenika, sociologa i političara: mnoštvo osoba iz znanstvenog, kulturnog i političkog života, ali i župljana i poštovatelja dupkom je ispunilo dvoranu i predvorje u tvrđavi Gripe u kojoj je dvadeset i pet godina održavao popularna predavanja i u kojoj se u organizaciji Hrvatske akademske udruge čiji je bio jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik, održao komemoracijski skup.
U ime župljana i prijatelja o don Ivanu je govorio dr. Ante Tukić, ističući kako je kao svećenik u sadržajnim propovijedima odsijevao duhom evanđelja dobro tempiranim na aktualnu društvenu situaciju.
”Bio je ustrajan u kritičkoj riječi za vrijeme socijalizma ne prihvaćajući monolog i monolitnost mišljenja. Kad je bio uvjeren da je u pravu nije bilo načina da ga se pokoleba; primjerice kad je tražio reviziju ugovora s Vatikanom ili ukidanje školskog vjeronauka, ali i kad je snosio sankcije zbog ulaska u politiku.
Bio je čovjek pomirenja i oprosta, smatrao je da svi zaslužuju drugu šansu i priželjkivao zajednički rad na boljoj i čestitijoj Hrvatskoj”, kazao je dr. Tukić, spomenuvši i Grubišićeve zasluge za gradnju konkatedrale sv. Petra, te proširenje crkve svetoga Roka, gdje je bio župnik.
Don Ivanova dugogodišnja suradnica prof. Mirjana Nazor, nazvala je dvoranu na Gripama njegovim drugim oltarom, a riječi iz 1993. prilikom osnivanja HAU proročkima:
“Možda naše najteže iskušenje neće biti agresija na Hrvatsku koliko prevladavanje naše razjedinjenosti i ‘berlinskih zidova’ u našim glavama… Najsudbonosniji i najteži iskorak bit će iz kulture govora u kulturu razgovora, iz monopola u pluralizam, iz monolitnosti u zajedništvo u različitostima i raznovrsnostima, iz jednoumlja u pravo na slobodu i kritičku misao…”
”Bio je uvjeren da mora pokušati, da mora djelovati po savjesti. Dao je sve što je imao ali u sadašnjem političkom okruženju to očito nije bilo dovoljno”, kazala je prof. Nazor, dok je prof. dr. Mislav Kukoč u ime akademske zajednice dodao da je don Ivan gradio institucije koje ga nisu voljele, a malu, betonsku crkvu svetoga Roka pretvorio u splitsku katedralu duha, promičući izvornu evanđeosku ideju i duhovnost.
Novinar i publicist Jurica Pavičić prisjetio se kako su devedesetih povezanost Crkve s nacionalizmom, ideologijom i klerikalizacija jako ljutile don Ivana, smatrajući kako je ta sljubljenost s politikom štetna za Crkvu.
”Njegova politička opcija u ovom gradu je privukla glasove čak 17 posto građana na parlamentarnim izborima. Bez obzira što mislili o tome, bila to poruka onome što u Hrvatskoj zovemo lijevo i desno”, rekao je Pavičić, dok je teolog i novinar Drago Pilsel, voditelj izborne kampanje Saveza za građansku i etičku Hrvatsku Grubišića nazvao temom bremenitih nesporazuma koji se neće tako lako do kraja razmrsiti.
”Grubišićeve prosudbe pokazale su se i pokazat će se toliko lucidne i proročki nadahnute i dalekovidne da bi se mnogima od njih neki isto tako lucidan diplomat, političar ili društveni djelatnik mogao poslužiti u dijagnosticiranju uzroka i posljednica stanja na ovome našem nemirnom prostoru i u ovoj našoj nesređenoj i nepravednoj državi.
Pedeset je godina revno služio kao župnik – mnoštvo je onih kojima je pomagao, pa i financijski – i nikada nije zloupotrijebio propovjedaonicu ili oltar za političku agitaciju.
Nikad nije prelazio granice tolerantnog raspravljanja i dostojanstvene polemike s protivnim mišljenjima, a to je možda najvrednije što bi nam iz njegove prakse moglo biti uzornom porukom”, zaključio je Pilsel, pozvavši splitske gradske vlasti da don Ivanu Grubišiću dodijele ulicu i spomenik kao orijentir i znak zahvalnosti.
Don Ivan je bio drukčiji svećenik, drukčiji političar, drukčiji čovjek. Ako bih probao naći moto njegova života, briljantnih propovijedi i nadahnutih govora, sažeo bih ga u imperativ “Živi pravedno”.
Svojim idejama pomogao je da politika bude bolja, ljudskija i pravednija – poručio je bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović u poruci pročitanoj na komemoraciji.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).