autograf.hr

Uzimajući u obzir sve gadarije koje je kao režiser potpisao Jakov Sedlar, kojem za potrebe filma nije problem čak okrenuti rijeku Savu da, kao njegova fora i navodna duhovitost u zafrkavanju komunista, teče iz Jasenovca put Zagreba (nazovimo to ”sedlarovštinom”), i neki, što bi rekao njegov prijatelj Branimir Pofuk, ”sjajni filmovi” kao što je ”Stepinac, […]

Jurica Pavičić je napisao u Jutarnjem listu da smo došli do toga da je potrebno reći ”S tim čovjekom mi više nemamo ništa”. Žarko Puhovski za portal Net.hr kaže da se predsjednik Republike Hrvatske želi ”po svaku cijenu suverenističko-nacionalistički pozicionirati i sve drugo mu je pritom očito irelevantno”, osim, razumije se, napor da ”zaobiđe HDZ […]

“Nisam rekla da će Hrvatska biti najprosperitetnija država za pet godina tijekom mandata, već da čvrsto vjerujem da može biti i da moramo raditi prema tome. I kao što sam rekla, ekonomski pokazatelji jesu bolji, međutim to se još nije prelilo na život ljudi. I želim da ljudi žive bolje, da osjete to na svojim […]

Početkom rujna beogradska povjesničarka Dubravka Stojanović održala je na šibenskom festivalu FALIŠ predavanje o političkom populizmu. Analizirajući bivše i sadašnje populizme od Venezuele do Westminstera i od Trumpa do Vučića, povjesničarka je istaknula jedinu zajedničku nit koja povezuje sve populizme i ujedno ih čini dubinski antidemokratskim. Populizam, naime, uvijek govori u ime “naroda”.

Danas – godine 2019. – nekako je baš grdo i nekul biti euroskeptik. Kad čovjek danas kaže da je euroskeptik, oni koji to čuju odmah te trpaju u društvo bizarnih likova s neobičnim frizurama, u družbu manjih i većih hitlera iz našeg sokaka koji su napučili politiku od Varšave do Rima i Downing Streeta.

Ako netko u daljoj budućnosti bude poželio razumjeti na što je nalikovala Hrvatska 2019., posegnut će – vjerojatno – za pisanim povijesnim izvorima. Posegnut će za saborskim transkriptima i državničkim govorima, za diplomatskim depešama i ozbiljnim, političkim novinarstvom. Iz te tekstovne mase pokušavat ću ući u duh onog što je jednom bila ta zemlja.

Skupina režimskih novinara okupljenih uz vodstvo Hrvatskog novinarskog društva podnijela je Plenkovićevoj vladi 8 zahtjeva u kojima se traži više novinarske slobode i zabrana cenzure, premda je cenzura odranije Ustavom zabranjena. Organiziran je i ”operetni” novinarski prosvjed.

Kad čovjek radi posao koji ja radim – posao novinara – s tim poslom pod ruku ide i neugodno iskustvo sudovanja. To nije tako samo od danas, niti od jučer. Čak i u kasnom socijalizmu, u doba kad su mediji bili krotkiji, a društvo manje divlje, u krugu novinskih doajena kolala je rečenica: jebeš novinara […]

Svašta smo mi, treba reći, u ovoj zemlji doživjeli. Doživjeli smo Ivana Milasa u Saboru. Doživjeli smo Tuđmanov zlaćani kanape. Doživjeli smo pukovnika Željka Glasnovića, doživjeli Billa Clintona koji na Plesu razgledava Račića i Kraljevića u blatnjavim čizmama. Doživjeli smo glupe vlasti i lopovske vlasti, glupe opozicije i manje glupe opozicije. Doživjeli smo puno dobrog […]

Rat je, naučio nas je von Clausewitz, nastavak politike drugim sredstvima. Ali, kao nastavak politike, rat ima jedno nezgodno svojstvo. Naime, rat u nekom trenutku neizbježno prestane. A kada rat prestane i kada politiku treba nastaviti, umjesto drugih sredstava potrebna su vam ona treća. Tada ne scenu stupaju – spomenici.

Dakle, ipak se dogodilo. Unatoč upozorenjima mainstream medija, u Zagrebu je – legalno i bez reakcija države – obavljena glorifikacija jasenovačkog zapovjednika Vjekoslava Maksa Luburića. Baš kako su najavili, redakcija Hrvatskog slova u subotu je predstavila knjigu Vlade Vladića “o životu i djelu generala Drinjanina i hrvatskog viteza”, a sve se dogodilo u njihovim prostorijama, […]

Premda joj je kulturni prestiž najčešće bio nizak, i premda je nerijetko bila ružena kao muzički trivijalna, splitska/dalmatinska estrada tijekom više desetljeća bila je i ostala najslušaniji i kulturološki najutjecajniji dio muzičke kulture i u Hrvatskoj i u drugim zemljama bivše Jugoslavije.

Prije nekoliko godina slovenski pisac Goran Vojnović napisao je u listu Telegram duhovitu komparativnu analizu slovenske i hrvatske stranačke politike. Slovensku stranačku politiku Vojnović je u tekstu usporedio s televizijskim talent šouom.

Ta godina 2015. nije bila davno. Ipak, te 2015. Hrvatska je bila sasvim drukčija zemlja. Jer te 2015. Hrvatskom nije vladala demokršćanska vlada i u njoj nisu vladale kršćanske vrijednosti. Te 2015. Lijepom Našom vladala je đavlija ljevičarska koalicija, na vlasti su bili ateisti i nekrsti koji su uveli istospolne brakove, a u zagrebačke muzeje […]

Čovjek kojeg danas hejta polovica Hrvatske – Milorad Pupovac – u političkom se životu ove zemlje prvi put zaozbiljno pojavio u periodu između ljeta 1990., kad su budući krajiški pobunjenici barikadama presjekli Hrvatsku, te jeseni 1991., kad su se oružane čarke definitivno preobrazile u teški, odvratni rat.

Kad su 90-ih na prostoru Jugoslavije počeli bratoubilački ratovi, u javnoj se komunikaciji isprva stidljivo, a potom sve češće pojavljivala jedna općekorištena fraza. “Prije se”, kazivala je ta fraza, “nije znalo tko je tko.”

U okviru kolegija o povijesti hrvatskoga filma, splitskim studenticama i studentima svake godine prikazujem jedan od klasičnih dokumentaraca jugoslavenskoga crnog vala. To su “Specijalni vlakovi” Krste Papića iz 1972.

Ako ne griješim, krilaticu o Hrvatskoj kao o “propalom projektu” prvi je sročio Igor Mandić. Gostujući u studenome 2017. u Stankovićevoj emisiji “Nedjeljom u 2”, stari novinarski doajen rekao je kako je samostalna Hrvatska “projekt koji je propao” i da to sada vide svi.

Priča je već legendarna, ali eto – vrijedi je ponoviti. Sredinom kolovoza prošle godine, u zaseoku Čalići kod Brguda u Šibensko-dalmatinskoj županiji izbio je ljetni požar.

Jedna od učestalo ponavljanih fraza u našoj kulturi jest ona o Crkvi kao instituciji koja je dijelila sudbinu hrvatskog naroda. Riječ je o frazi koja se izriče nerijetko, i obično ide pod ruku s nizom kičastih historiografskih prizora.

U srijedu u ranim jutarnjim satima u Splitu je u 54. godini života preminuo Predrag Lucić – novinar, satiričar i pisac, kolumnist ”Novog lista”, te osnivač i prvi urednik ”Feral Tribunea”.

Vjerujem da s mnogim građanima ove zemlje još uvijek dijelim fascinaciju Švedskom – u prvom redu kao sinonimom dobro uređene socijalne države.

Pred nekoliko mjeseci, imao sam prilike razgovarati s jednom mlađom zagrebačkom znanstvenicom koja se istraživački bavi kulturom devedesetih. Riječ je o osobi u kasnim dvadesetim godinama života, pripadnici generacije koja na devedesete nema osobnih sjećanja, osim maglovitih i dječjih.

Kad bi u onim najtvrđim razdobljima komunizma netko politički ozbiljno zglajzao, za takve je postojao zanimljiv metaforički izraz. Reklo bi se, naime, da je “skrenuo s linije”.

Pismo koje Jutarnji list objavljuje napisao je u svibnju godine 1941. inž. Ivo Goldstein, diplomirani agronom, karlovački knjižar i otac jučer pokopanog klasika hrvatske publicistike, politike i kulture Slavka Goldsteina.

U Parizu je u 91. godini života umro Stanko Lasić, hrvatski književni povjesničar i teoretičar, Krležin biograf, te kulturni povjesničar koji je otvorio niz tema hrvatske kulture, koje su prije njega bile zaboravljene ili marginalizirane. Premda je desetljećima živio i predavao u inozemstvu, Lasić je bio aktivan u hrvatskoj sredini, te ostao upamćen po nekoliko […]

Na početku priče, bio je jedan aerodrom. Taj aerodrom – istina – nije bio ni impozantan, ni naročito lijep. Izgledao je kao limeni funkcionalistički kubus, komad socijalističke javne gradnje kakav biste s većim ili manjim razlikama mogli naći u Sofiji, ili Varšavi, ili Minsku.

U prvim poglavljima romana/serije “Kronika o našem malom mistu” Miljenka Smoje postoji ona sjajna epizoda u kojoj se lokalni načelnik, vjerni rojalist i režimlija, dogovora s brijačem komunistom kako će ga uhapsiti.

Kakva pomirba na djelu – Milan Bandić u rutinskoj kontroli spomen- područja Jasenovca (ugurao ju je između uređenja iz usluge parka na Savici i odabira još koje fontane), gdje govori da se tamo zbio zločin (ajde!?), a istodobno zagrebačka Skupština odaje priznanje redatelju Jakovu Sedlaru

Split se u utorak oprostio od dr. don Ivana Grubišića, uglednog svećenika, sociologa i političara: mnoštvo osoba iz znanstvenog, kulturnog i političkog života, ali i župljana i poštovatelja dupkom je ispunilo dvoranu i predvorje u tvrđavi Gripe u kojoj je dvadeset i pet godina održavao popularna predavanja i u kojoj se u organizaciji Hrvatske akademske udruge čiji je bio jedan od osnivača […]

Točno se može identificirati trenutak kojim je otpočelo presudnih stotinu dana u političkoj karijeri Andreja Plenkovića. Taj se trenutak dogodio u 18 sati poslijepodne, 28. svibnja 2016. Dogodilo se u zagrebačkoj dvorani Vatroslav Lisinski, tijekom popodnevne sesije 18. općeg izbornog sabora Hrvatske demokratske zajednice.

Za početak, ne bi bilo zgorega prisjetiti se nekih prijesnih, očevidnih činjenica. U Zagrebu, su održane neofašističke demonstracije u kojima se izvikivalo nacistički slogan i pozivalo na protjerivanje jedne nacionalne manjine.

Početkom devedesetih, kad je u Hrvatskoj počelo opće istjerivanje onog što se doživljavalo kao komunističko nasljeđe, kratko je vrijeme na crnoj listi bio i Djed Mraz.

Prošle sam subote imao gotovo pa mističan susret sa samim sobom u kino dvorani. Otišao sam gledati Gibsonov ”Greben spašenih” – kako su vješto preveli izvorni naslov Hacksaw Ridge.

Filozofski fakultet u Zagrebu nije nikad bio, niti je danas, samo jedan fakultet samo jednog hrvatskog sveučilišta.

Sredinom sedamdesetih godina britanski je dramatičar Tom Stoppard napisao i producirao komad pod naslovom “15 Minute Hamlet”. Unatoč naslovu, Stoppardov “Hamlet” nije trajao 15, nego 13 minuta, a tijekom tih trinaest minuta Stoppardu je uspjelo, kao u nekom filmskom traileru, protrčati kroz čitav zaplet klasične Shakespeareove drame.

Ako analitičar želi pokazati do koje je mjere (ne samo) naš politički sustav otuđen i lišen suštinskog sadržaja, onda to najbolje može pokazati tako da analizira njegov jezik. Jer, poststrukturalisti bi rekli da jezik JEST sadržaj, a u hrvatskoj (i ne samo) hrvatskoj politici jezik je potpuno otuđen.

Godine 1993. zagrebački je HNK bio – kao što je i danas – bogata i privilegirana nacionalna kuća. Te 1993., međutim, na pozornici HNK nisu – kao danas – gostovali Terry Eagleton, Piketty i Pippo Delbono. Postoji ipak nešto što je zajedničko tadašnjem HNK i onom današnjem: i tada i sada u najvećoj je hrvatskoj […]

Upozorenja ”da borbu Hrvatskog novinarskog društva za slobodu javnog izražavanja i protiv pritisaka na novinare i medije podržava i Međunarodna federacija novinara u ime 600 tisuća novinara iz cijeloga svijeta” vlasti u Hrvatskoj ignoriraju.

Mitingom uz podršku voditelju Marku Juriču i televiziji Z1 subnorovski je politički projekt iz šatora u Savskoj ušao u novu i – kako se čini – pretposljednju fazu svog djelovanja. Utemeljen prije godinu i pol kao socijalni prosvjed, šator u Savskoj bio je na početku smjesa neutemeljenog socijalnog bunta te političke kontrakulture koja je bez […]

Kad su se drugog ponedjeljka u studenome Hrvati probudili nakon postizborne adrenalinske terevenke, i političari i društvo i mediji punih su usta izgovarali dvije popularne riječi sezone – a to su bile “reforme” i “stručnost”.

Jurica Pavičić, ”Žena s drugog kata”, Profil, Zagreb, 2015. “Svi su tu nešto planirali: narodi, carstva, generacije. Svima su se planovi narugali u lice. Svima, baš kao i njoj.” U kontekstu navedenog citata, sa samog kraja novog romana Jurice Pavičića, smjestila se sudbina glavne junakinje Brune, žene koja je mišomorom otrovala svoju bolesnu svekrvu o […]

Cenzura u Slobodnoj Dalmaciji zabranila objavu kolumne Damira Pilića “Pila naopako” u kojoj kritizira HDZ. Legendarni kapetan hrvatske nogometne reprezentacije napustio Sportske novosti i revoltiran ponašanjem HDZ-a najavio svoj glas dati Zoranu Milanoviću. Jurica Pavičić otkazao suradnju sa Slobodnom.

– Ma šta je ovo? – pitala je zainteresirano mlada majka gledajući gomilu ljudi koja se tiskala u velikoj sali bivšega hotela Krka, zapravo napuštenoj razvalini smještenoj uz šibensku rivu, pravom simbolu onoga što se dogodilo tom posrnulom gradu. – To ti je onaj komunistički festival – odgovorio joj je muškarac preuzimajući ruku dječaka.

Rijetko se viđa toliko mržnje na jednom mjestu, koliko se cijedi sa stranica prošlog broja desničarske tiskovine 7Dnevno – mržnje prema novinarima, novinarskoj profesiji i slobodi mišljenja. Osokoljeni nedavnim čistkama u Slobodnoj Dalmaciji, odakle su radi prilagođavanja gazde nastupajućoj desnici odstranjene kolumne Davora Krile i Borisa Dežulovića, i otkazom Borisu Paveliću u Novom listu,

Nastavit ću tamo gdje je stao Jurica Pavičić u subotu u Jutarnjem listu. On kaže: ”Politički ideal jednog dijela domaće Crkve i dalje je fašizam bez logora, nipošto Hitlerov, bolje Francov, još bolje Salazarov. A zato što je tomu tako, oni prema Alojziju Stepincu ne mogu ni stvoriti razboriti odmak. I to je problem. No […]

Čudni neki vjetrovi pušu u Vatikanu, bila je prva rečenica teksta koji je sredinom studenog objavio jedan veliki hrvatski dnevni list. Tekst je objavljen koji dan nakon što se doznalo da je papa Frane (za mene nipošto Franjo!), Jorge Bergoglio pozvao Patti Smith, američku punk pjevačicu, političku aktivisticu, te osobu – blago rečeno – burnog […]

Ako ste čitali “Izbornu šutnju”, već ste upoznali policijskog inspektora Vladimira Kovača i novinara Stribora Kralja, i sve one koji će im u razbijanju pogrešnih šutnji i nedostojnih tajni ili pomoći ili odmoći, štiteći interese korumpiranih, beskrupuloznih i moćnih. A sve to u ozračju Osijeka i Hrvatske, ovaj put i Beograda i Srbije u današnje […]

Koncem četrdesetih godina, u vrijeme kad još nije bila naslovna junakinja s Broadwaya nego supruga argentinskog predsjednika, Evita Peron vodila je karitativnu organizaciju pod nazivom Sociedad de beneficencia (Društvo za dobrobit). Po jednima, buduća plavuša iz mjuzikla koristila je tu fundaciju za krupno pranje novca za političku stranku svog muža Juana. Po drugima, bila je […]

Jednom, na jednome mjestu i u jednom vremenu, jedan je čovjek imao krivo ime. To mjesto bio je splitski prigradski kotar Žrnovnica, a to vrijeme bila je veljača godine 1992. Čovjek koji je imao krivo ime nosio je kršteno ime Đorđe, a prezime mu je bilo Gašparević. Đorđe Gašparević je – vele – bio Hrvat. […]

U trenutku dok pišem ovaj tekst, prošlo je okruglih deset dana od pobjede Kolinde Granar-Kitarović u drugom krugu hrvatskih predsjedničkih izbora. Tamburaški orkestar otišao je kući, šampanjac se smlačio, konfeti su pometeni, neki su poraženi čestitali, a neki i nisu, a pobjednici su čestitke primili i dobili svoju porciju kurtoaznih i manje kurtoaznih pohvala. Premda […]

Spletom slučaja, novinarskim sam se poslom našao u Zagrebu upravo prošlog tjedna kad je USKOK priveo zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića i petnaestak ljudi iz kruga njegove gradske vlasti. Zatekao sam se tako u Zagrebu, gradu koji po bogatstvu i komunalnom standardu apsurdno strši u hrvatskom kontekstu, upravo u vrijeme kad je pao politički orijaš koji […]

Pokušaj suicida 50-godišnjeg zagrebačkog ratnog veterana koji se u ponedjeljak navečer polio benzinom i zapalio ispred zgrade Ministarstva branitelja na Savskoj cesti nova je eskalacija, no bojimo se ne i klimaks potpuno apsurdnog i do krajnje mjere iracionalnog prosvjeda koji se već danima odvija u šatorima ispred zgrade u Savskoj.   Prosvjed koji je otpočeo […]

U četvrt stoljeća hrvatske demokracije mnogo se stvari promijenilo, pa mijenja i dan danas. No, postoje neke stvari koje su od početka do danas čvrste kao ”fiks“ na kladionici, a jedna od tih nepromjenjivih stvari je i načelo – jedna stranka, jedna vjera i jedna igra.   Ta intrigantna, dubinska veza HDZ-a, nogometa i crkve […]

HRT skače iz uloge javnog servisa u ulogu tržišnog borca i natrag kako kome na Prisavlju u tom trenutku paše.   Moraju se znati neki prioriteti, rekao je u srijedu, pritiješnjen lavinom kritika, urednik Sportskog programa Hrvatske televizije Bruno Kovačević.   Tom rečenicom – jednostavnom i bezazleno iskrenom – objasnio je ljutitoj internetskoj svjetini zašto […]

Robert Nezirović rođen je 1964. u Zadru, gdje mu je u izdanju Gradske knjižnice Zadar 2009. objavljen roman prvijenac “Leptiri vole svjetlo”. Iste godine s Elvisom Serdarom osniva književnu udrugu ZaPis koja kontinuirano djeluje u Zadru.   Priča ispričana kroz fokus četiri znatno različita pogleda, razotkriva problem maloljetničke delikvencije, progovara o motivu osvete kao posljedice […]

Neovisno o tome jeste li politički crnji ili crveniji, jeste li lijevi, liberal ili konzervativac, čini mi se da postoje dvije historijske činjenice oko kojih teško da ima ozbiljnih raspravi.   Prva od njih je ta da je od 1941. do 1945. Dalmacija u velikoj mjeri bila partizanska regija, nesumnjivo u većoj nego i jedna […]