novinarstvo s potpisom
Ovo je prvi put da se akademska zajednica izdigla iznad svojih bedema i primijetila nekog izvan sebe, pohvalio se primajući počasni doktorat Sveučilišta u Rijeci Igor Mandić, čovjek britkog uma, intelektualac par exellence, autor koji je ispisao milijune riječi, pisac 34 knjige.
Nije nimalo fer spominjati Igora Mandića u kontekstu počasnog doktorata koji zagrebačko Sveučilište ima namjeru dodijeliti gradonačelniku Milanu Bandiću, ali ta njegova opservacija o bedemima i akademskoj zajednici čini se, kao i mnogo toga što je napisao i izgovorio, nezaobilaznim.
Da, bedemi postoje zato da ih preskočimo nastojeći dosegnuti visine ili zato da se zajedno s njima urušimo u neprepoznatljivu hrpu kamenja.
Filozofija je to idealizma utjelovljena u Ikaru koji je previše se približivši suncu završio sprženih krila ili pak filozofija kamenjara koja kaže da onaj tko puzi, daleko stiže.
Nema tu sredine, ona je za besprizorne, a oni nikoga ne zanimaju.
Stoga nema mjesta čuđenju zašto će Milan Bandić dobiti titulu počasnog doktora, jer nema ništa prirodnijeg ni logičnijeg da upravo taj i takav gradonačelnik postane onorevole i bude ovjenčan slavom iz ruku tog i takvog rektora Damira Borasa.
Krug se na taj način savršeno zatvara, rektor koji je želio na sud dati vlastitog studenta zbog verbalnog delikta sada će u svoje redove usvojiti gradonačelnika koji često dolazi sa suda.
Ne mora naravno Milan Bandić imati vrline i biografiju svojih prethodnika koji su ponijeli titulu počasnog doktora Sveučilišta u Zagrebu, od prvog Tadije Smičiklasa do jednog Tesle, Ružičke, Preloga…
Nije uostalom ni Damir Boras svojih habitusom, znanstvenim doprinosom i svjetskim ugledom bio ni blizu nekim svojim prethodnicima, pa su ga kolege uvjerljivo, dva puta, birale za rektora, poput, recimo, nadam se da ne bogohulim, Ivana Supeka. Takva su vremena, u crnom komunizmu počasnim doktorom zagrebačkog Sveučilišta dičio se Niels Bohr, u demokratskoj i nezavisnoj Hrvatskoj kolega mu je postao Dragan Čović.
Pritom je, da se razumijemo, osobna odgovornost Milana Bandića u cijelom ovom slučaju najmanja, jer nije on i ne može biti kriv što se jedno sveučilište svjesno odreklo svoje autonomije pristajući, ne prvi put u povijesti, biti sluškinja vlasti.
Mogli bismo se eventualno našaliti na njegov račun i zaključiti da je Beethoven oglušio nakon što je čuo da Muzička akademija jednog takvog virtuoza predlaže za počasni doktorat. Ali Bandić nikada za sebe nije tvrdio da je kanarinac, već da jedino što zna je ”delati k’o konj”.
A mi se jedino možemo zapitati što je sljedeće i može li nas uopće nešto iznenaditi kada se i s diplomom općenarodne obrane i društvene samozaštite na koncu može dogurati do počasnog doktorata Sveučilišta u Zagrebu na prijedlog Muzičke akademije!?
Bi li nas iz cipela izbacilo da sutra netko predloži, recimo, Ivu Sanadera ili Zdravka Mamića za akademike, redovne ili izvanredne članove HAZU-a?
Ili bi i na taj glas akademska zajednica ostala postojana unutar svojih bedema?
(Prenosimo s portala Novog lista).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.