Dvije Amerike

Ovu kolumnu počinjem pisati u avionu između Bostona i Frankfurta na povratku u domovinu. Prije samog uzlijetanja sam razgovarao sa svojim zagrebačkim prijateljima koji žive u (polu)ratnom stanju u Baltimoreu, gradu ne puno manjem od Zagreba, udaljenom svega šesdesetak kilometara od američke prijestolnice Washingtona.
U njihovu je gradu protekloga tjedna došlo do opasne eskalacije nasilja, a neke ulice i trgovi nakon zapaljenih zgrada, pokradenih trgovina i porazbijanih automobila podsjećaju na ratnu zonu.

Baltimorski Zagrepčani su mi s dozom neprikrivene nelagodnosti pokušali objasniti kako i zašto je njihov sveučilišni grad postao suvremenom paradigmom rasne nejednakosti i sukoba između crnih i bijelih Amerikanaca. Pokušavajući staviti trenutačnu situaciju u povijesni kontekst, ja ih upućujem da pronađu i pročitaju poznati govor Martina Luthera Kinga o “dvije Amerike” (1957.)

Baltimorski Zagrepčani su mi s dozom neprikrivene nelagodnosti pokušali objasniti kako i zašto je njihov sveučilišni grad postao suvremenom paradigmom rasne nejednakosti i sukoba između crnih i bijelih Amerikanaca. Pokušavajući staviti trenutačnu situaciju u povijesni kontekst, ja ih upućujem da pronađu i pročitaju poznati govor Martina Luthera Kinga o “dvije Amerike” (1957.).

Istovremeno ih podsjećam da je ovaj najnoviji val međurasnog nasilja otpočeo još u kolovozu prošle godine u gradu Fergusonu u saveznoj državi Missouri kada je bijeli policajac sa šest metaka ustrijelio tamnoputog tinejdžera Michaela Browna.

To brutalno policijsko ubojstvo je bilo okidač masovne pobune tamošnje i šire afroameričke populacije i uličnog nasilja koje se brzo proširilo po drugim američkim gradovima. Rasna napetost i nasilje kakvi se ne pamte od burnih šesdesetih godina protekloga stoljeća, kada su Martin Luther King Jr. mirovnim protestima, a Malcolm X nasiljem, pokrenuli borbu protiv diskriminacije crnačke populacije.

Eksplozija nasilja zbog očevidnog rasizma u redovima snaga sigurnosti je otada poprimila alarmantne razmjere. Svako policijsko ubojstvo nekog Afroamerikanca – iz samoobrane ili namjerno – u velikom je dijelu javnosti ponajčešće percipirano kao izraz neprevladanih rasističkih predrasuda i mržnje.

Ne bez razloga, jer postoje brojni dokazi, u novije vrijeme potkrepljeni i videosnimcima prolaznika i drugih očevidaca, o konstantnoj diskriminaciji i povremenoj brutalnosti američke većinom bjelačke policije nad afroameričkim sugrađanima u mnogim gradovima zemlje u kojoj je rasna segregacija službeno ukinuta tek prije šezdesetak godina.

Još uvijek u mnogim gradovima u kojima su Afroamerikanci brojniji od bjelaca u policijskim snagama oni nisu razmjerno zastupljeni.
Grad Ferguson je drastičan primjer takve nepravednosti koja se sada zbog opravdanih protesta stanovnika, prijevremenih izbora za Gradsko vijeće te pravosudnih odluka, a na intervenciju savezne vlade radikalno mijenja.

Eksplozija nasilja zbog očevidnog rasizma u redovima snaga sigurnosti je otada poprimila alarmantne razmjere. Svako policijsko ubojstvo nekog Afroamerikanca – iz samoobrane ili namjerno – u velikom je dijelu javnosti ponajčešće percipirano kao izraz neprevladanih rasističkih predrasuda i mržnje

Do nedavno su u tom gradu s otprilike 23.000 stanovnika od kojih su dvije trećine Afroamerikanci u gradskoj policiji od 53 službenika njih bilo samo trojica. Dodajmo da je u istome gradu od ukupnog broja istraga u protekloj godini 92 posto vođeno protiv Afroamerikanaca, a 93 posto privedenih vozača bili su građani crne boje.

Tu komentar o rasnim predrasudama i toleriranoj zloupotrebi sile policijskih snaga doista nije potreban.
Poslije Fergusona, na čije je ulice tek dolazak ”jače sile”, to jest interventne policije i Narodne garde, donio neku vrstu mira, otkriven je niz drugih fergusona širom Amerike. Priče o policijskom ubojstvu nekog mladog crnca počele su se nizati sve češće posljednjih mjeseci. Tako je nedavno organizacija Killed by Police objavila nevjerojatan podatak da je od početka 2014. godine više od tisuću i pol ljudi ubijeno u policijskom nasilju a da odgovorni policajci nisu privedeni pravdi.

Pouzdane analize koje je zatim objavio ugledni liberalni dnevnik The Washington Post pokazuju da su u posljednjih deset godina samo 54 policajca optužena zato što su nekoga usmrtila vatrenim oružjem.

Sve je to doprinosilo donekle opravdanom zaključku da se, prema riječima Martina Luthera Kinga, Amerika opet dijeli na ”bijelu” i ”crnu te da je Kingov slavni ”san” (glasoviti govor: “I have a dream”) još uvijek daleko od ostvarenja.

U međuvremenu je rezolutno (konačno!) nastupio i prvi afroamerički predsjednik rasno uzdrmanih Sjedinjenih Država. Prisjetimo se da je Barack Obama prigodom svoje prve inauguracije predstavljen kao prvi post-rasistički predsjednik te da je njegovim izborom ne samo najavljena nego i javno proslavljena ravnopravnost crnaca i bijelaca u zemlji dubokih rasnih predrasuda i podjela.

Obama je u nastojanju da vrati povjerenje u policiju od Kongresa koji kontrolira proračun zemlje tražio da odobri 263 milijuna dolara za dodatnu obuku policajaca i kupovinu specijalnih kamera koje trebaju biti ugrađene u opremu svakog policajca.

Sve je to doprinosilo donekle opravdanom zaključku da se, prema riječima Martina Luthera Kinga, Amerika opet dijeli na ”bijelu” i ”crnu” te da je Kingov slavni ”san” (glasoviti govor: “I have a dream”) još uvijek daleko od ostvarenja. U međuvremenu je rezolutno (konačno!) nastupio i prvi afroamerički predsjednik rasno uzdrmanih Sjedinjenih Država

Kada je prije dva mjeseca u Charlestonu u Južnoj Karolini bijeli policajac ubio nenaoružanog crnca, dodatno su se razbuktale rasne napetosti i naglo povećalo desetljećima mukotrpno smanjivano nepovjerenje. No do velikih nemira ipak nije došlo jer je ubrzo javno objavljen videosnimak koji dokazuje da je policajac osam puta pucao u leđa Afroamerikanca u bijegu, te je stoga optužen, a nije isključeno da ga čeka i smrtna kazna.
Vratimo se najnovijim nemirima i zastrašujućoj eskalaciji nasilja u Baltimoreu.

Okidač je bila smrt dvadesetipetogodišnjeg crnca Freddieja Graya koji je preminuo nakon policijskog premlaćivanja u kojem mu je slomljena kralježnica, nakon čega je pao u komu te preminuo u policijskoj postaji. Pokušaji policijskog prikrivanja torture nisu uspjeli jer su, poučeni Fergusonom i novim valom nekontroliranog crnačkog nasilja, Nacionalna garda i drugi savezni organi ovaj puta ipak brže i učinkovitije reagirali.

Amerika se još uvijek mora ozbiljno i sustavno pozabaviti izazovima realnosti koje neumoljivo pitaju zašto je svaki petnaesti crnac stariji od 18 godina u zatvoru dok se tek jedan od 106 bijelaca nalazi iza rešetaka.

Diskriminacija je vidljiva na mnogim područjima: na primer, u prometu se češće zaustavljaju crni vozači i neusporedivo češće se (iako ne uvijek bez razloga!) pregledavaju njihovi automobili.

Na duge staze je za zemlju dobro što je nakon ovih policijskih skandala zbog prekomjerne uporabe sile prema crncima i masovnih prosvjeda u prvi plan opet izbilo pitanje rasizma.

Na red moraju doći i pitanja o razini obrazovanja i stupnju nezaposlenosti te drugim područjima u kojima crnački dio populacije znatno zaostaje za takozvanim WASP-ovima.

Diskriminacija je vidljiva na mnogim područjima: na primer, u prometu se češće zaustavljaju crni vozači i neusporedivo češće se (iako ne uvijek bez razloga!) pregledavaju njihovi automobili. Na duge staze je za zemlju dobro što je nakon ovih policijskih skandala zbog prekomjerne uporabe sile prema crncima i masovnih prosvjeda u prvi plan opet izbilo pitanje rasizma

A treba naći i načina kako Afroamerikance uvjeriti da se u jednoj demokratskoj zemlji stvari i odnosi mijenjaju na izborima, a ne na ulici. Glasovanjem, a ne paljenjem automobila i bacanjem kamenja na one koji brinu za opću sigurnost građana. Nedavni prijevremeni izbori u Fergusonu su dobar putokaz za budućnost.

Istovremeno nam Ferguson i Baltimore zapravo razotkrivaju jednu značajnu demografsku novost: Amerika će uskoro prestati biti kontinent europskih bijelaca i Afroamerikanaca. Imigracijski i demografski trendovi pokazuju da će bijela europska populacija u 2044. postati manjina te da će, unatoč rastućoj afroameričkoj populaciji, pučanstvo hispanoameričkoga podrijetla postat većinski dio sveukupne populacije SAD-a.

Morat ćemo dakle početi razmišljati u kategorijama “tri Amerike”. No o tome više drugi put.

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora