Džihad, džihad, čet’ri noge, sve četiri krute

Ime Dar ul-islamili Kuća islama, kao opšte ime za islamske zemlje i muslimanske narode, iznjedrila je sama islamska civilizacija, tako da se ne radi o nekoj vanjskoj konstrukciji prisilno primijenjenoj na Svijet islama. U islamskoj imaginaciji taj i takav Dar ul-islam stoji nasuprot Dar ul-harbu, Kući rata, sveukupu teritorija koje se još uvijek nisu potčinile (islam znači predaja) Alahu i poslaniku islama: Muhamedu.

Ako bih nastavio da na temelju ličnog iskustva života među muslimanima i sa muslimanima opisujem iznutra Kuću islama, posegnuo bih za metaforom kako se radi o prostranoj četvorospratnici.

Na prvom spratu zdanja obitavaju ljudi od tevekula (straha Božijeg), beš-vaktileri (oni koji se pet puta dnevno mole Bogu), koji poste, koji čine i preporučuju dobra djela a uklanjaju i sebe i druge od zlih dijela dotle da najbolji među njima i tegove stavljaju u papirnatu kesu, u kakvu su stavili i (recimo) trešnje, koliko da ne bi nikog zakinuli ni za težinu te i takve kese, sve u strahu od Božije kazne na oba svijeta, u strahu od sudnjega dana i sirat ćuprije. Njihove su duše pod abdestom (ritualno pranje), kao i njihova tijela.

Na drugom spratu živi ulema, ljudi od knjige – fikha (islamsko pravo) i akide (islamska dogmatika), koji (između ostalog) izdaju uputstva za život onima sa prvog sprata. Njihova je sjena mjesto kontemplacije.

Na trećem spratu borave ljudi od ličnog iskustva Transcedentnog –sufije (mistici) i evlije (bogougodnici), koji tragaju za Božijom blizinom i za prijateljstvom s Bogom. Njihovo je društvo sigurna staza ka individualnoj introspekciji, kroćenju nefsa (ega) i postizanju Božije blizine.

Na četvrtom spratu Dar ul-Islama, stanuju mudžahidi, beskompromisni sveti ratnici islama. Ljudi od rata, koji su u stalnoj i bespoštednoj borbi sa Kućom rata i njenim stanovnicima. Ljudi koji proširuju odaje Kuće islama, osvajajući nove ili povraćajući jednom izgubljene teritorije.  

Oni su strogi i zahtijevni i prema vjernicima, a kamo li prema nevjernicima. S njima nema pregovora, nema kompromisa, nema ugodnih razgovora i razmjene iskustava. Ili –ili. Ili se prikloni, ili se pokloni. Kada mudžahedini radikalnim metodama jednom prisajedine novu jedinicu Kući islama, ljudi sa prva tri sprata mogu kasnije decenijama da ublažavaju šok i traumu preživjelih stanovnika novopokorenog dijela Kuće rata.

Niti su svi muslimani, gluvo bilo, mudžahidi niti svi, daleko bilo, teže ličnom praktikovanju džihada. Ipak, većina muslimana, čak i sekularnih, njeguje neko čudno poštovanje (ako ne i strahopoštovanje) prema mudžahidima.  

Dobar dio muslimana u većini vremena (množina!), čak i ako se ne slažu sa mudžahedinskim metodama, uglavnom nisu spremni da beskompromisno osude džihad, njegove pobornike i njihove metode.  

Čak i ako se tu i tamo poneko usudi da se odvoji od opšteg mišljenja vlastite etno-konfesionalne skupine i osudi ovaj ili onaj akt džihada, uz jednu osudu ide sto ALI, u toj mjeri da tu nestaje svaka razlika između ahlu suna vadžama (suniti) i šijatu Ali Alijina stranka, šijiti), te svi muslimani naprečac postaju šijatu ali (stranka koja govori ali…).Oni među nama koji su odrasli sa muslimanima, u takvim ALI momentima osjećaju se kao da su im njihove komšije i prijatelji iz obdaništa, škole, sa fakulteta, s posla; na koncu članovi njihovih užih ili širih porodica, rekli: – Slušaj: raja je raja, ALI džihad je džihad.    

Čovjek stekne dojam da se u stani-pani trenucima “džihad istine” ljudi sa prvog, drugog i trećeg sprata Kuće islama nekako stide što njihovi stavovi nisu tako beskompromisni kao mudžahidski, što njihova borba fi sabililah (na Božijem putu) nije toliko stalna i bespoštedna, što njihovo predavanje stvari islama nije toliko totalno. Ružno je spoznanje da ste nečija slabost! Spoznanje da bi taj neko volio da nije slab na vas, ali šta će kad jeste?

Najbolja metafora za to stanje je rakija. Pravi musliman ne bi smio da pije, ali neki piju i kaju se, piju i kaju se. Jednako tako, u trenucima “džihad istine” stiče se dojam da muslimanski prijatelji nas nemuslimane koji koristimo Bogom dano ljudsko pravo da slobodnom voljom biramo da vjerujemo u ovo ili ono, te da ne vjerujemo u ovo ili ono, uključujući i Muhamedovo poslanstvo, osjećaju nelagodu u ogledalu kur’anskog ajeta (sura Feth, 29) koji pred njih postavlja ovaj ideal: Muhammed je Alahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Alahov nagradu i zadovoljstvo – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle.*

Ukratko, slično rakiji, i mi im ga dođemo kao neka slabost, slabost koju ne bi smjeli da imaju, a kojoj ne umiju da odole. Slabost koje se u trenucima (džihad) istine stide, ma koliko u njoj uživali u ostalim trenucima života, i ma koliko ti ostali trenuci bili neuporedivo brojniji i duži od trenutka džihad-istine.  

Postoji narodni izraz “Vazda tuđa nafaka” (uvijek predani radu za tuđe, a nikad za svoje blagostanje), za kojim posežu oni koji se uvijek osjećaju iskorištenim ili pretjerano servilnim prema drugima. Zasnivajući rezime ovog kratkog uvida na tom narodnom izrazu, završio bih ovaj uvid iskazom stava, prema tom statusu tuđeg harama (ogrešenja), koji je u meni u međuvremenu stasao: Nafaka – i nekako; rakija, vala, nikako!

Ilustracija: Gledam ovaj “duel” beogradskog muftije Hamdije Jusufspahića sa beogradskim rabinom Isakom Asielom i razmišljam o njihovom skoro tridesetogodišnjem prijateljstvu, o kome su obojica s ponosom pričala u sijaset drugih emisija.  

U prvoj minuti TV-džihada muftija je to prijateljstvo zadavio golim rukama, delegitimišući jevrejsku stranu u potpunosti, totalno je demonizujući, kao da ova najnovija i posebno krvava runda palestinsko-izraelskog sukoba nikada neće proći, kao da koliko sutra, ili već sljedećeg mjeseca, ili bar sljedeće godine, neće obojica ponovo hodati istom ulicom, ići na sastanke s istim državnim službenicima ili predstavnicima drugih vjerskih zajednica, sretati se u drugim studijima, povodom tema o kojima obojica imaju slična tradicionalna stanovišta, družiti se.  

Šta se to desi u čovjeku pa u jednoj sekundi pregori (tačnije: vlastitim rukama spali) nešto u šta je (voljko ili nevoljko, iskreno ili neiskreno, iz ubjeđenja ili zbog političke korektnosti) uložio decenije? Mislim da, kao i uvijek, vic nije u odgovoru, nego odgovor leži u vicu:

Milka Planinc ulazi u tramvaj u Sarajevu, Mujo je s vrata spuca šakom, a Suljo otkine tramvaj-stolicu i počne da je tuče po glavi. Naravno, privedu ih u miliciju.  

Inspektor ih pita:–Dobro, ljudi, šta je bilo?

Kaže Mujo: –Ama šta ja znam ko je ona. Ušla u tramvaj, stade mi na kurje oko, i ja je mahinalno spucam šakom.

Kaže inspektor Sulji: –A vi?

Kaže Suljo: –A ja, mislio: poćelo je.

Džihad je uvijek totalan, i sve mi se čini da je i muftija (makar nesvjesno) djelovao u duhu onog Suljinog “poćelo je”.

*** *Nije na odmet pomenuti da je nekim finijim drugospratlijama, prenošenje pravog sadržaja ovog ajetana naš jezik predstavljalo neugodan zadatak,pa su prilikom prevoda pokušali da ga ublaže, sužavajući njegovo značenje samo na ashabe, kao da se isti ne odnosi na sve sljedbenike islama u svim vremenima, nego na tvrdo jezgro vatrenih protosljedbenika koji su svojevaktile sa Muhamedom prebjegli iz Meke u Medinu, otpočevši prebjegom islamsku eru. Većina prevodioca ipak nije pritekla zabašurivanju.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Zlatni topuz
    •  Međ’ Istokom i Zapadom: struja na Božić
    •  Čovjek kao božanski AI eksperiment
    •  Šta je cionizam?
    •  Ham Ribi Elija(h)u Šamula i jugoslovenske časne sestre
    •  Kako molitva, sadaka i dobro srce produžavaju život
    •  Isti jezik – a ne razumiju se
    •  Nije lako shvatiti proroke
    •  Kako Bog nikad ne odbija dobro srce
    •  Molitva, sadaka i dobro srce produžavaju život i nagrađuju

> Svi tekstovi ovog autora