novinarstvo s potpisom
Humano bratstvo i socijalno prijateljstvo među ljudima, jer svi smo braća: fratelli tutti – braća svi, zvuči kao stih?, prije kao ukaz, nalog, naredba, zapovijed, zar ne? Hm&uf, taj zaigrani Papa.
Potonja enciklika pape Franje kanda je zabrinula potčinjenu mu katoličku hijerarhiju, jer se ona o to ”cirkularno pismo” jedva i tek retorično obazire.
A papinska enciklika ima biti nalog za katolike, klerike i laike, a ne literatura i razbibriga. Niti pak samo probalistično i permisivno teološko štivo, nego zapovijed prvog božjega sluge među smrtnicima.
No gospodin Bergoglio ipak je ”samo” čovjek, čovjek koji ne samo što izvire s izvora znamenite latinoameričke TEOLOGIJE OSLOBOĐENJA (na koju se europska katolička hijerarhija mršti – od njenoga nastanka prije skoro šest desetljeća, pa sve do današnjih dana), nego joj i pripada dušom i srcem i umom.
A Papina narečena enciklika nije samo odvažan iskorak iz kanonskih izgovora relativista, nego i općeprihvatljiv program za svakog razumnog klerika (i laika), jer ona nema ni natruha revolucionarne ratobornosti, imanente teologiji oslobođenja i njenim važnijim protagonistima, kao što su Ernesto Cardenal (kojem je papa Ivan Pavao II., i danas papa maximus za ovdašnju crkvu i još poneku, mahao kažiprstom), Gustavo Gutiérrez, Leonardo i Clodovis Boff, biskup Oscar Romero i drugovi ubijeni isusovci u El Salvadoru…
Ono što je radikalna novost u ovoj enciklici jest istinski napor i nalaženje prihvatljive formule za ovo ”post” ideološko doba, u kojem PASSA TUTTO, sve prolazi, osobito masovna stupidizacija ljudske vrste, kojom onda lako vladaju KILLER KLOWNSI – POLITIČKA, BANKARSKA, MEDIJSKA I SVA OSTALA KLEPTOKRATSKA CAMARILLA, ODNOSNO ”ELITA” ERGO ”KREMA”, kako tom prevarantskom svijetu naših gospodara tepaju čak i ”ozbiljni” analitičari.
A posrijedi je naprosto ordinarna kriminogena vrhuška derogatora svega ljudskog, onoga najboljega iz herediteta civilizacije što savjesni dio društva pokušava održati i razviti.
Leonardo Boff ovih dana precizira:
”Franjo je jedan od nas. Pretvorio je teologiju oslobođenja u zajedničko vlasništvo Crkve. Usto ju je i proširio. Tko god u današnje vrijeme govori o siromašnima, taj mora govoriti i o zemlji, jer se i ona sada pljačka i zlostavlja. ”Čuti vapaje siromašnih”, to znači čuti vapaj životinja, šuma, svog napaćenog stvorenja. Cijela zemlja vapi.
Također, kaže Papa – i tu zapravo citira naslov jedne od mojih knjiga – moramo istovremeno čuti vapaj siromašnih i vapaj zemlje. A zasigurno, i jedni i drugi moraju biti oslobođeni”.
Uostalom, potražite encikliku (OVDJE), pročitajte to zanimljivo štivo. Doduše, ne znam hoćete li ju već naći na hrvatskom jeziku…
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.