novinarstvo s potpisom
Ovaj put bih kolumnu zapravo posvetila razmišljanju svog kolege, profesora međunarodnog i međunarodnog kaznenog prava, dr.sc. Gleba Bogusha o mobilizaciji u Rusiji, a koja je pisana jutro poslije govora predsjednika Putina o mobilizaciji, 22. rujna 2022. u jutarnjim satima, a objavljen je u Verfassungsblog on Matters Constitutional pod naslovom: ”Mobilizacija, eskalacija ruskog rata protiv Ukrajine i međunarodno pravo”.
Nakon dopuštenja autora, tekst je preveden na hrvatski jezik za čitatelje portala Autograf.hr s minimalnim dodacima koje je sam autor sugerirao.
Mišljenja sam da je važno pratiti stavove pravnika koji su stručnjaci za navedenu granu prava, a dolaze iz područja o kojem pišu.
”Rat u Ukrajini je ušao u opasnu novu fazu. Putin se jutros obratio naciji i proglasio djelomičnu mobilizaciju ruskih oružanih snaga. Prema Putinovom dekretu, rezervisti, muškarci s vojnim iskustvom, podliježu vojnoj obvezi; prema prvim procjenama, broj novih vojnih obveznika iznosi do tristo tisuća ljudi, s tim da broj vojnih obveznika koji mogu biti mobilizirani nije ograničen.
Bio je to očekivan potez nakon što je ruski parlament dan ranije izmijenio Kazneni zakon, uvodeći nova kaznena djela izbjegavanja mobilizacije i dragovoljne predaje. Međutim, Putinov glasnogovornik Peskov je prije tjedan dana rekao da se ”mobilizacija ne razmatra”.
”Djelomična mobilizacija” je eufemizam kao što je i ”specijalna vojna operacija u Ukrajini”. Naredba o mobilizaciji otvara neograničene mogućnosti za daljnja ograničenja prava ruskih građana. Jedan od prvih koraka bit će zatvaranje granica za izlaz, barem za vojno sposobne muškarce.
Ruski zakon o mobilizaciji propisuje da osobe koje podliježu mobilizaciji ne smiju napustiti mjesto prebivališta bez odobrenja vojnih vlasti. Još nije jasno do kojeg obujma će se dekret o mobilizaciji provesti, ali nema prepreka za uvođenje novih mjera, uključujući de facto ili de jure proglašenje ratnog stanja.
Putinov govor nije eksplicitno spomenuo konkretne planove za pripajanje ukrajinskih okupiranih teritorija, ali je najavio brzo ”priznanje” lažnih ”referenduma” o pripajanju Rusiji Donjecku, Lugansku, Hersonsku i Zaporožsku oblast, koji su zakazani za nekoliko dana.
Do sada je Rusija priznala Donjecku i Lugansku ”narodnu republiku” kao neovisne države, ali takvi koraci nisu učinjeni za Herson i Zaporožje. Opet, vrijedi podsjetiti da je Putin u svom obraćanju na početku rata 24. veljače izjavio da Rusija ”neće okupirati ukrajinske teritorije”.
Putin je zaprijetio da će upotrijebiti ”sva potrebna sredstva” da ”zaštiti teritorijalni integritet Rusije”, očito misleći na nuklearno oružje. Ovo je posebno zabrinjavajuće jer Rusija trenutačno ne vrši potpunu vojnu kontrolu ni nad jednim od tih teritorija.
Unutarnja politika
Sve navodi da je Putinova odluka gesta očaja nakon vojnog poraza Rusije u regiji Harkov. Prethodnih tjedana sve glasine o mobilizaciji i brzim anektiranjem odlučno su odbacivane. Mnogo toga ukazuje na to da je takve korake zahtijevao vojni dio Putinova najužeg kruga (”siloviki”), kao i sve utjecajniji radikalni nacionalisti.
Teško je predvidjeti kako će mobilizacija utjecati na vojne operacije. Držati veliki broj nemotiviranih vojnih obveznika na frontu će oduzeti dosta vremena i malo je vjerojatno da će promijeniti situaciju na bojnom polju.
Najvjerojatnije je Putinova primarna ciljana publika rusko stanovništvo. Mobilizacija će uključiti više Rusa u rat, čineći ih taocima Putinovih vojnih napora. Putin očajnički pokušava prikazati rat kao domoljubni rat koji ruski narod vodi protiv ”ujedinjenog Zapada”.
U isto vrijeme, službeno, Rusija nastavlja kažnjavati ljude koji Putinovu vojnu operaciju nazivaju ratom. Možemo očekivati još značajnije pooštravanje represije protiv neistomišljenika koji se opiru ratu i izbjegavaju mobilizaciju. Indikativno, kaznene mjere prethodile su objavi mobilizacije.
Nadolazeći tjedni i mjeseci bit će ključni trenutak da se vidi kolika je stvarna ”podrška ratu” među Rusima i što je ostalo od navodnog društvenog ugovora između Rusa i diktatora. Mnogo je indikacija da većina Rusa pokazuje malo entuzijazma za rat i za daljnje ”teritorijalne dobitke”.
Sljedeći kome se Putin obraća je ”ujedinjeni Zapad” koji, prema njegovim riječima, ”ne želi pregovarati”. Daljnje prijetnje eskalacijom, prema njegovoj zamisli, učinit će ”prave vladare Ukrajine” popustljivijima.
Međunarodni zakon
U okviru međunarodnog prava, planirane aneksije neće promijeniti ništa. Bilo koje teritorijalne promjene nastale kao rezultat agresije su protuzakonite po međunarodnom pravu. Opća skupština UN-a (rezolucija UN ES-11/1) je upotrebu sile u Ukrajini okarakterizirala kao akt agresije, a Međunarodni sud, drugi temeljni organ UN-a, navodi da vojna akcija u Ukrajini krši tu obvezujuću rezoluciju.
Države su pod međunarodnopravnom obvezom da ne priznaju nikakve teritorijalne promjene koje je Rusija proglasila. Svi teritorijalni ustupci nametnuti Ukrajini pod nuklearnom ucjenom također bi bili pravno ništavni. Putinov očajnički pokušaj da promijeni igru vjerojatno neće utjecati na otpornost Ukrajine i njezinih saveznika.
Današnja odluka da dođe do eskalacije agresije koja je uslijedila tijekom zasjedanja Opće skupštine UN-a još je jedan test za međunarodnu zajednicu. Možda je vrijeme da se nastavi hitna sjednica skupštine ”Ujedinjenje za mir”.
Države su slobodne pomoći Ukrajini u obrani njezine neovisnosti i teritorijalnog integriteta od agresije. Rusko vodstvo također treba još jedan jasan podsjetnik da ono što rade u Ukrajini predstavlja međunarodne zločine i da će uslijediti individualna kaznena odgovornost.
Današnji događaji također pokazuju da je ruski ustavni poredak u potpunosti skršen, a vojnu diktaturu treba tretirati kao što jest. Iako to danas nije popularno stajalište, države, uključujući članice EU-a, bi također trebale dobro razmisliti o uvođenju daljnjih ograničenja putovanja i deportaciji ruskih građana, od kojih su mnogi taoci diktature.
Sada je jasno da će deportacije ili neprihvat izbjeglica iz Rusije značiti ili njihovo slanje u agresorski rat ili u trenutni kazneni progon zbog odbijanja sudjelovanja u njemu.”
***
Ovaj blog kolege Bogusha skreće pozornost i na važno pitanje za sve države članice Europske unije, a to je opravdanost uvođenja daljnjih ograničenja putovanja i deportaciji ruskih građana, jer deportacija ili neprihvat izbjeglica iz Rusije, nakon ovih navedenih zakonskih promjena u Rusiji, može značiti u određenim slučajevima ili njihovo slanje u rat ili u trenutni kazneni progon zbog odbijanja sudjelovanja u njemu.
Rat u Ukrajini otvara brojna pitanja važna za međunarodno, međunarodno kazneno pravo i tranzicijsku pravdu, od toga koji će sud biti nadležan za procesuiranje raznih ratnih zločina, koja će postupovna prava imati okrivljenici, kako se vode postupci u Ukrajini za ratne zločine, tko i kako prikuplja dokaze koji mogu biti relevantni za razne jurisdikcije i koje se nove tehnologije pri tome koriste.
Što pritom Ukrajina kao država koja želi pristupiti EU mora poštovati, ali i što je moguće, u kojim okolnostima i u kojem vremenskom periodu, obzirom na rat?
Neka od tih pitanja već se pojavljuju na kongresima i konferencijama pravnika i kriminologa, što je više nego dobrodošlo, na primjer, na prošlotjednoj Konferenciji Europskog društva za kriminologiju EUROCRIM, već je više panela bilo posvećeno ovim temama, od kojih bih posebno izdvojila pitanje korištenja novih tehnologija kao zamjenu za DNA analizu što se istražuje i unutar Projekta nedužnosti Hrvatske zaklade za znanost koji se vodi pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Novosti – Innocence Project in Croatia (unizg.hr)
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.