Fra Marinko Vukman nije ustaša, on je budala

Zamišljam kako stojim u masi u Sinju i kako slušam tamošnjeg gvardijana i rektora sinjske bazilike, fra Marinka Vukmana, inače dokazanog humanitarca (golemu je pomoć slao iz Njemačke u domovinu zakovanu ratom) kako pak, na kraju mise na Veliku Gospu, kaže i ovo: ”Radosno pozdravljam naše mlade. Nas starije veseli vidjeti kako mladi nose kršćansku vjeru i nadu u svom srcu dok hodočaste našoj Gospi, a stotine i tisuće pješice. Vaša prisutnost, dragi mladi ,svjedoči da Crkva živi u vama i vi u njoj. I neka pate i neka u toj patnji i umru, oni kojima smeta vaše zajedništvo, vaša pjesma i ljubav prema Bogu, Crkvi i svome hrvatskom narodu koja je posebno zablistala na koncertima našega Thompsona u Zagrebu i Sinju. Dragi mladi, ustrajte imate punu podršku nas starijih i nema straha za naš hrvatski narod ni za našu Domovinu”. Znam da bih iskočio iz mojih cipela (ili sandala), ali da li bih se uspio kontrolirati ili bi urliknuo: ”Šuti, Sotono!?”

Ne razmišljam, dakle, što bi bilo nakon toga, naime, po svemu sudeći bi me policija privela nakon što bih od ljudi iz mase bio izudaran i popljuvan, tako mi se čini imajući u vidu aplauz koji je fra Marinko dobio.

Ne, dakle, mene zanima kako bi gvardijan reagirao kada bi čuo da mu iz mase netko viče da je Sotona. Opet, gledajući ga na govornici, kako se pjeni i kako je pušta slinu, kako se crveni dok izgovara svoje, kako on naziva, ”riječi zahvale”, zamišljam dvije scene: u jednoj on zašuti i možda na trenutak se trgne i razmisli što je to, za Boga, izgovorio, i na koga je zapravo mislio, pa mu bude neugodno, u drugoj on se nastavlja derati, baš kao da je od đavla pokrenut i nadahnut. Opsjednut se, inače, kaže.

Kada bolje razmislim, prva opcija otpada jer je, odgovarajući na pitanje Večernjakova novinara Darka Pavičića (koji je pokazao da je fra Marinko zaista pretjerao jer, iako je riječ o teškom klerikalcu u medijima, ipak proziva gvardijana sinjskog): ”Fra Marinko, sve gori nakon Vašeg govora na kraju mise na Veliku Gospu – kako ste kao svećenik mogli kazati ikome neka pati i neka umre u toj patnji?”, ovaj kaže da to nije, ma kakvi, bio govor mržnje, ili bogohuljenje, nego da je to bio ”zahvalni govor u teološkom smislu, jer sam i sam teolog, i zato je moj govor bio oblikovan u tom duhu – obraćen svima, pred desecima tisuća okupljenih vjernika, ali i pred onima koji su slavlje pratili uživo putem televizije, radija i društvenih mreža”.

Vukman kaže: ”Nikada nije bila moja nakana povrijediti bilo koga, nego snažno podsjetiti na ono što Sveto pismo jasno govori. Prorok Ezekiel svjedoči: ‘Ako se bezbožnik ne obrati, umrijet će u svom grijehu’ (Ez 33,9). I Isus sam kaže: ‘Ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima’ (Iv 8,24). Dakle, nije riječ o proklinjanju niti o želji da ikome bude zlo, nego o ozbiljnoj istini vjere – da zatvorenost Bogu i ustrajavanje u grijehu vodi u propast.

Ako je netko moje riječi shvatio drukčije, kao osobni napad ili prokletstvo, onda nije uhvatio njihovu pravu nakanu. Ja sam u svom stilu želio naglasiti ozbiljnost obraćenja, a ne poželjeti ikome patnju ili smrt”.

Pita ga, korektno, novinar: ”Je li takva izjava uopće kršćanska?” jer vidi da ona, takva izjava, ne može biti kršćanska, da je možda sotonska, a fratar odgovara: ”Da, moja izjava jest kršćanska – i to u svojoj srži. Kršćanska vjera nikada ne uljepšava istinu niti skriva ozbiljnost posljedica grijeha i odbacivanja Boga. Isus Krist nije govorio samo o ljubavi i milosrđu, nego i o sudu, obraćenju i posljedicama života bez Boga. Kršćanska istina promatra stvarnost Boga i stvarnost čovjeka: Bog je ljubav, ali i pravedan, a čovjek je stvoren u slobodi i pozvan da slobodno odgovori na Božju ljubav.

Moje riječi nisu bile izraz osude, nego teološka opomena utemeljena na Svetom pismu. Kršćanska je ljubav upravo u tome da čovjeka upozorimo kada ide putem koji vodi u propast. Šutnja bi bila neodgovorna. Reći istinu, pa i onda kada ona zvuči teško, jest kršćanski čin.”

Pavičić i po treći puta pokušava urazumiti fratra: ”Očito ste bili iziritirani. Hoćete li pružiti ruku pomirenja onima koje su povrijedile vaše riječi?”, ali ovaj ne popušta, dapače, sve maksimalno opravdava: ”Želim jasno reći da nije bilo iziritiranosti u mom govoru – to je izraz koji je prejak. Moj govor na kraju središnjeg euharistijskog slavlja bio je stilski obilježen i usmjeren na razmišljanje o životu i vjeri. Poznat sam po suradnji s ljudima iz raznih društvenih sredina, otvorenosti prema svakom čovjeku i uistinu nemam nikakve zadrške…”.

Elem, fra Marinko nije mogao baš opsovati Daliju Orešković, ipak je to govorio o blagdanu Velike Gospe i pred Gospinim ikonom, a zbog koje izgovara ono ružno citirano gore, pa joj je zato poželio smrt, i to ne bilo kakvu smrt neko smrt ”u patnji”. Ali budući fra Marinko govori u množini, ponovimo, važno je: ”I neka pate i neka u toj patnji i umru, oni kojima smeta vaše zajedništvo, vaša pjesma i ljubav prema Bogu, Crkvi i svome hrvatskom narodu koja je posebno zablistala na koncertima našega Thompsona u Zagrebu i Sinju”, i budući da je kontekst takav da smrt u patnji zaslužuju svi oni koji su kritični prema ”crkvenom Thompsonu” ili prema ”hrvatskom Thompsonu” što u glavi fra Marinka, tako mislim, dođe na isto (ne može željeti smrt drugačijima od sebe onaj koji razumije da Crkva i Hrvatska nisu isto), ja imam pravo, i kao novinar i kao kršćanin i kao teolog, kazati da se sinjski gvardijan, fra Marinko Vukman, zapravo posrao ne na glavu Dalije Orešković nego na glavu Majke Božje!

Zašto? Zato što je napao svu braću i sestre u Kristu, a Isusovu Majku je zloupotrijebio, njenu svetkovinu, da govnima prokaže sve one koji ne vole ”našega Thompsona”.

Je li se fra Marinku ukrutilo spolovilo kada je čuo kako pola milijuna Hrvata, predvođeni Gordanom Jandrokovićem i Ivanom Anušićem, zazivaju Poglavnika i NDH?, a takvo je pitanje dopušteno kada je riječ o analizi psihoprofila fratra koji zaziva smrt za braću i sestre u Kristu, hoću reći, je li fra Marinko svršava na ustaše koji napokon pobjeđuju?

Ipak ne.

Fra Marinko nije, kako su mnogi zaključili na društvenim mrežama, sklon ustašama. Nije do sada takvu navadu manifestirao. Fra Marinko nije ustaša, on je budala.

Osim što je loš teolog, da, on je i budala.

Biblijski citati s kojima se brani, ili, bolje reći, opravdava: ”Ako se bezbožnik ne obrati, umrijet će u svom grijehu” (Ez 33,9). I Isus sam kaže: ”Ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima” (Iv 8,24), pokazuju da Vukman (koji je svoj govor na kraju mise promislio i napisao, a ne izrekao iz glave) sebe vidi kao onaj koji može suditi i živima i mrtvima, pak kada sve one koje ne vole Thompsona ili ustašijade na koncertima proglašava nevjernicima, točnije bezbožnicima, Vukman nas uvodi u praksu u koju ni papa Franjo nije želio zakoračiti (”Tko sam ja da im sudim?”).

Crkveni otac Tertulijan (160-240) u svom djelu ”De Corona” (O vijencu) već opisuje različite crkvene prakse u svom vremenu koje se ne temelje na Svetom pismu, što zapravo predstavlja otpad od izvornog učenja. U poglavlju 4, on zaključuje: ”Ako tražiš zakon za ove i slične prakse iz Pisma, nećeš ga naći; tradicija će ti biti ponuđena kao autoritet, običaj kao potvrda, a vera kao čuvar.” (Tertulijan, De Corona, poglavlje 4).

Dakle, fra Marinko Vukman sebi gradi autoritet kada kaže da progovara ”kao teolog”, ali se unosi u praksu koja nije ni kršćanska niti zdravo teološka, naime, biblijska.

On tvrdi da svi mi, nezadovoljni Thompsonom i mladima koji urliču ZDS, živimo i ustrajavamo u grijehu, da smo neznabošći, da smo prokleti, da nam treba obraćenje (svima treba obraćenje!), da nam je potrebna teološka opomena i da smo mrtvi (a ne samo da zaslužujemo smrt u patnji). Tko si ti, kume, da se tako postavljaš?

Kako odgovaram drugoj zloupotrebi fra Marinka? (zloupotrebljava i Gospu i Bibliju). Ovim citatom: ”Ne sudite, da ne budete osuđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.” (Matej 7,1-2).

Znamo, Sveto pismo nalaže da se sudi lažnim apostolima i prorocima, lažovima i onima koji se pretvaraju (licemjerje), tako je, od prilike, ali suditi drugima na način kako fra Marinko sudi je težak grijeh. Osobito teško jer takav grijeh čini fratar kojem je zadano propovijedati i željeti mir i dobro odnosno zagovarati bratstvo svih stvorenja.

Neka fra Marinko dobro razmisli o tomu što je rekao i poželio neistomišljenicima. Neka o tome razmisli i njegov provincijal, a po gotovo neka razmisli njegov nadbiskup. Možda previše priželjkujem kada kažem da bi trebali razmisliti i svi oni koji su pljeskali ili slali poruke podrške fra Marinku?

Svima vama koji ovo čitate moram pojasniti, ma da to već slutite, da je pogrešno uvoditi praksu, osobito crkvenu, prema kojoj se ima biti katolikom i Hrvatom samo na način na kojem se to biva na koncertima ”našega Thompsona”.

Vukman nas uvodi u kulturni rat. ”U tim se kulturnim ratovima, koji su među katolike iz Hrvatske došli iz SAD-a, radi o suprotstavljanjima i oštrim sukobima društvenih skupina, često praćenim snažnim emocijama i podjelama oko pitanja obiteljskih i rodnih uloga; obrazovanja i kurikuluma; religije u javnom životu; povijesnog nasljeđa i simbola itd. Zar pastoralu mladih treba uvlačenje mladih katolika u kulturne ratove?” (Marko Medved, Točkazarez).

Napisao sam da je fra Marinko budala, kao čovjek koji se baca u more na glavu a nije provjerio dubinu. I bio sam blag. Budala ima veliku prednost pred pametnim čovjekom: uvijek je zadovoljan samim sobom.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Obogaćen sam milošću i izvanrednim Šerbedžijinim umijećem
    •  Vojni mimohod je poraz kršćanskog humanizma
    •  Milanović će salutirati crnu HOS-ovu zastavu. Ja ne!
    •  Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
    •  Slovo o etici: In memoriam Al Jazeera Balkans
    •  Herceg-Bosna se pregrupira, oglasila se i slavi ustaštvo
    •  Zagrebačka crkva protiv Plenkovića, Jandrokovića i partizana
    •  U Hrvatskoj opasno raste antižidovstvo
    •  Što ću ja s nacističkim odlikovanjem bake Roze?
    •  Zločini u Gazi da, genocid ne

> Svi tekstovi ovog autora