novinarstvo s potpisom
Odradio je živahni novinarski umirovljenik Drago Hedl lavovski posao umjesto predsjednika Vlade i HDZ-a Andreja Plenkovića natjeravši predsjednika HDZ-a Požeško-slavonske županije, člana Nacionalnog vijeća i dugogodišnjeg saborskog zastupnika Franju Lucića da podnese ostavku na sve stranačke dužnosti nakon što je pokušao podmititi novinara kako ne bi objavio istraživački prilog o njegovom liku i djelu.
Istodobno, radoholičar kakav je, Hedl je obavio i 90 posto posla glavnog državnog odvjetnika Dinka Cvitana, ne samo zbog toga što je razotkrio kazneno djelo podmićivanja zbog kojeg je nekadašnji vukovarski gradonačelnik Željko Sabo pravomoćno osuđen i odradio zatvorsku kaznu. Hedl je u tri nastavka na portalu ”Telegram” prikupio dokumentaciju i rekonstruirao sve malverzacije Franje Lucića od 1995. do danas, pa Cvitanu ostaje samo da nađe svjedoke i napiše optužnicu.
Hedlu, pak, ostaje nadogradnja, publicistička ili književna, jer i u tome je vješt, nešto poput njegove knjige ”Glavaš, karika jedne destrukcije” ili pak treći dio njegovih krimića ”Izborna šutnja” i ”Ispovjedna tajna”.
Zaslužuje to i Franjo Lucić, nije on bilo tko već prototip HDZ-ovog domoljubnog junaka, jednog od onih koji su u proteklih 25 godina u djelo provodili Tuđmanov projekt nacije, Kroacije i privatizacije.
Privatizacije u najširem mogućem smislu te riječi, ne samo pretvorbene pljačke i tajkunizacije, već stavljanja pod svoje svih materijalnih resursa, banaka, društvenih organizacija, državnih institucija, političkih poznanstava, obitelji, šuma, vode, zraka…
Tu bi Lucić mogao biti zanimljiv Hedlu, ne kao pojedinac, osoba, koje je jedno doba iskoristila za vlastiti probitak pod svaku cijenu, ne birajući sredstva, već kao paradigma svih onih koji polažu isključivo pravo na Hrvatsku, jer ona je njihova privatna stečevina.
Oni je tako doživljavaju i tretiraju, pa u Saboru polažu pravo na domoljublje kao svoju privatnu stečevinu svrstavajući sve ostale u izdajice protiv kojih se bore do posljednje kapi krvi iako, kao ni Franjo Lucić, bojišnice osim na TV ekranima nisu ni vidjeli.
Oni su jedini pravi, istinski branitelji Hrvatske čak i onda kada povlaštene kredite iz projekta ”Branitelj”, koje su dobili za stručno osposobljavanje i zapošljavanje branitelja, usmjere u izgradnju 60 privatnih apartmana na obali koje potom unosno prodaju.
Naravno, desetke milijuna kuna ne vraćaju ni državi, ni banci, kao ni subvencioniranu kamatu, a ako negdje zapne, tu su prijatelji i kumovi, HDZ-ovi velikodostojnici s kojima je Franjo Lucić prst i nokat.
U tom poslu sudjeluju čak i djeca toliko sposobna da je tada malodobni Lucićev sin u dobi od 17 godina prodavao apartmane u Srimi u ukupnom iznosu od 1.419.684,08 kuna.
Koliko su Lucići sposobni govori ne samo prijateljstvo brata Drage sa Zdravkom Mamićem već i podmladak koji od oca kupuje kuću procijenjenu na 2,5 milijuna za 600 tisuća kuna, kao i ostale nekretnine, da bi mu potom posuđivali novac!
Stoga je danas Franjo Lucić najsiromašniji saborski zastupnik po imovinskoj kartici, ima tek neku njivu i 16 tisuća kuna saborske plaće od nas, poreznih obveznika. Nema ništa, a ima sve. Ima svoju Hrvatsku, njegova je i neće dopustiti nikome sa strane da mu propisuje kakva treba da bude.
(Prenosimo s portala Novoga lista).