Gdje i kada moliti?

Prije nekoliko dana sa svojom rođakinjom iz Zagreba posjetio sam njezinu mamu V. u domu za umirovljenike. Gospođa V. je sestrična moga tate. Njezina majka se udajom doselila u Sisak iz sela Korita pored Tribnja Krušćice i Strigrada. Budući da je rano ostala bez supruga, a imala je više djece, moja baka Luca, (teta gospođe V.) mog je oca, svojega sina Lovru od dvanaest godina, povjerila na skrb svojoj rodbini u Sisku. Moj se otac Lovro oženio u Sisku i tako smo svi rasli u tom lijepom gradu na tri rijeke. Na taj smo se način povezali u široj obitelji.

Naš je posjet protekao u prisjećanju na davniju i nedavnu prošlost, koliko nam je staračka zaboravnost dopuštala. Ugodna su ta sjećanja, ali nas istodobno podsjećaju na prolaznost i promjenjivost vremena koje teče bez zastoja.

90 godina gospođe V. i mojih 75 tako su se ušuljale u našu stvarnost da ih se i ne želimo prisjećati, ali ih ne možemo ni nijekati. U takvim situacijama čini se prirodnim prizivati neku drugu stvarnost u kojoj prolaznost vremena ne zabrinjava, ili uopće ne postoji.

Riječ je o duhovnim stvarnostima s kojima računaju oni koji vjeruju. U našem slučaju to su kršćanska duhovna nadanja i vjerovanja u vječni život na Novoj Zemlji na kojoj ”On [Bog] će obrisati svaku suzu iz njihovih očiju. Smrti više neće biti; više neće biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer prijašnje je prošlo” (Otkrivenje 21, 4. – Biblija, Hrvatski standardni prijevod, HSP, 2025. – svi će citati u ovom članku biti citirani iz ovog novog prijevoda).

Na kraju tog posjeta, a iz svojih uvjerenja, bilo je najprikladnije zajedno se pomoliti i prizivati tu nebesku stvarnost ili prodiranje nebeskih vrijednosti u zemaljske. Dakako, ne postoji snažnija i ispravnija molitva od molitve Oče naš. Tako smo mi u sobi naše devedesetogodišnje V., držeći se za ruke, molili tu predivnu molitvu koja hrabri i ulijeva nadu kad nas sustigne slabost.

Posebno smo istaknuli misao: ”Neka dođe tvoje Kraljevstvo. Neka se na zemlji događa ono što je po tvojoj volji, baš kao što je na nebu.” (Matej 6, 10).

Svi smo bilo ohrabreni, a naročito gospođa V., jer smo bili iznova uvjereni da u našem nesigurnom svijetu i prolaznom životu možemo računati s nebeskim stvarnostima za kojima je želja i potreba duboko usađena u našu svijest.

Pozdravili smo se, izgrlili i izljubili i krenuli kući. Na putu je moja rođakinja izrazila iskrenu zahvalnost na ohrabrivanju njezine mame. I onda mi je uputila pitanje o kojem smo razgovarali do kraja puta.

Pitala me je što ja mislim o ljudima koji kleče i mole, najčešće molitvu Zdravo Marijo ali i Oče naš, na javnim mjestima, osobito na glavnim trgovima. Spomenula je i svog dobrog poznanika koji sudjeluje u tim molitvama.

Odgovoriti na ovo pitanje znači upustiti se u raščlambu ove pojave koja se, kako se čini, prvi put javlja u našoj sredini. Svima je poznato da postoje snažna uvjerenja u prilog, ali i protiv takve prakse. Spominju se pitanja ometanja javnog mira i reda, slobode javnog ispovijedanja svojih uvjerenja, a čak postoje i političke i nacionalne konotacije ovih događanja, itd.

Ističe se tzv. ”muška krunica” ili oživljavanje autoriteta muškaraca u obitelji koji bi trebali prenositi katoličku vjeru i promicati tradicionalne uloge u Crkvi i domu, iako se iz Crkve čuju i drugačije poruke kako to ne bi smjelo značiti da ”žene budu oko stola, a muškarci za stolom”, kako je to izrekao riječki nadbiskup Mate Uzinić upozoravajući na određenu diskriminaciju, osobito kada je riječ o nekim mjestima na kojima se odlučuje.

Isti je nadbiskup poručio da je ”važno slušati Isusa, ali i jedni druge, kako bismo jedni drugima služili u ljubavi, bez obzira o kojoj se ulozi i službi radilo”. Ovo načelo je očito proširio i na došljake u našu zemlju rekavši: ”Ne smije se postavljati pitanje treba li primiti izbjeglice, nego treba postavljati pitanje samo kako ih primiti.”

Nisam odlučio vozeći se s rođakinjom provoditi takve analize i iznositi svoje stavove o tim pitanjima, već sam smatrao da je dobro spomenuti povijesni kontekst u kojem je Isus izrekao i preporučio svojim sljedbenicima molitvu Oče naš. U šestom poglavlju Evanđelja po Mateju, neposredno prije same molitve Isus govori o pravoj molitvi i kaže:

”Kad se molite, ne budite kao licemjeri. Oni vole moliti stojeći u sinagogama i na križanjima ulica zato da ih ljudi vide. Kažem vam da su dobili svoju plaću. Nego kad moliš, idi u svoju sobu, zatvori vrata za sobom i pomoli se svome Ocu. On je skriven i vidi što je skriveno. On će ti uzvratiti. Kad molite, ne brbljajte kao pogani. Misle da će biti uslišeni zato što puno govore. Ne budite takvi. Vaš Otac zna što vam treba i prije nego ga zamolite. Ovako molite…” (Matej 6, 5-8). Nakon toga slijedi molitva Oče naš.

Budući da znam napamet te retke, izrecitirao sam ih svojoj rođakinji dok sam vozio. Njezina je reakcija bila puna iznenađenja. ”Stvarno to tamo piše? Zašto to nitko ne spominje, a poziva se na molitvu koja je dio tog Isusovog savjeta?!”, uzbuđeno je rekla. Ona, naime, ima Sveto pismo, ali ga nije otvarala. Preporučio sam joj da to učini.

Sveto pismo opisuje molitvu kao osobno obraćanje Bogu. Molitva je disanje duše. Na osobnoj razini ona unosi nebeske vrijednosti u našu zemaljsku zbilju, što se onda očituje u promjeni ponašanja u obiteljskom i javnom životu.

Postoje i javne molitve, ali uglavnom u bogomoljama namijenjenim bogoslužjima. Ne znam kako će moja rođakinja objasniti te biblijske upute o pravoj molitvi svom prijatelju koji ide na trg moliti se Bogu kad se može moliti dok vozi automobil, dok radi, kad tješi obeshrabrene, kad klekne kod kreveta ili legne, ali znam da ju je dojmila molitva Oče naš u sobi njezine mame i da je shvatila Isusov savjet gdje i kako moliti.

O pojavi moljenja na trgovima ima raznih mišljenja, stavova i analiza. Ako i s rezervom konzultiramo društvene mreže, što je preporučljivo, čini se da se ljudi koji, bez pozivanja na Sveto pismo, izrazito zastupaju molitve po trgovima naglašeno izjašnjavaju kao autentični vjernici, pravi domoljubi i zaštitnici od najezde tamnoputih stranaca koji bi mogli ugroziti njihov čisti nacionalni identitet.

Ukoliko su ove poveznice stvarne, takvi bi stavovi mogli biti razlog za dosad neviđene u našim krajevima i mnogima sporne javne molitve na trgovima.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kako u Hrvatsku uvozimo Trumpizam
    •  Krvoločni vukovi
    •  Romkinja Jana
    •  Ne smijemo šutjeti na isplanirano zlo u Gazi
    •  Bosanski lonac na hipodromu
    •  Babilonska poruka šefovima Izraela
    •  Trump prijeti vjerskoj slobodi kršćanskim nacionalizmom
    •  Resetiranje povijesti svijeta
    •  Kuda ide naš svijet? Ovisi o nama
    •  Bonhoefferova poruka kršćanima u SAD-u

> Svi tekstovi ovog autora