novinarstvo s potpisom
U Hrvatskoj sve ide na bolje kad slušamo naše vlasti. Naravno da problema ima – recitiraju Plenković i ministri kad god im mikrofoni dopadnu šaka – a gdje ih nema? Ali koračamo prema naprijed. Mijenjamo loše prakse. Predano radimo za ljude. To je taj jingle.
Građani, s druge strane, osjećaju na svojoj koži koliko je šugav i lažljiv taj veseli PR. Iseljavanje iz Hrvatske veće je sada nego u doba Jugoslavije. Samo Imotska krajina ostala je, u posljednjih šest godina, bez više od četvrtine stanovništva, piše Slobodna Dalmacija.
Kao u Slavoniji, Lici i drugdje, odlaze uglavnom mlađi ljudi koji sa sobom vode i obitelji. Samo lani 65.000, kažu demografi, trećina s fakultetima. Toliki tutnje u nepoznato jer im je kod kuće dobro?
Lokalni momak Toni Rebić pretvorio je zid autobusnog kolodvora u Imotskom u ”zid plača”, ispisuje imena svih onih koji su napustili njegov kraj. Samo iz zaseoka Zmijavci otišlo je, kaže, 27 obitelji.
Šteta što se njih ne može pitati da komentiraju zaključivanje predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Zvonka Kusića koji je na HTV-u izjavio kako je naš problem što je ”društvo negativistički nastrojeno” pa to sprečava svaku pozitivnu akciju.
Bit će, naime, ipak da je subjektivan dojam tih ”negativistički nastrojenih” pobjegulja iz Hrvatske malo čvršće objektivno utemeljen nego što o tome psihologizira bard nominalnog Olimpa naše znanosti. Neka baci oko na internacionalne brojke i ljestvice uspješnosti pa će se nešto bolje snaći u realnosti.
Jer europski i svjetski kontekstualizirana Hrvatska nema se čime pohvaliti ako računamo svoja postignuća, a ne ono što čime nas je priroda galantno darivala. Pa čitamo svi o svim tim navodnim divotama koje perpetuira sustav, ne treba biti akademik da se razumije gdje smo i kako smo.
Kakav-takav rast BDP-a u proteklih nekoliko godina, sada se prijeteći usporava, prognoze: vegetiranje. Među najgorima smo po povlačenju novca koji se poklanja iz fondova EU.
Svaka nova europska ljestvica za Hrvatsku je nova pljuska jer smo na svakoj pri dnu. Po siromaštvu stanovništva. Po nefunkcionalnom zdravstvu. Po korupciji. Broju patenata. Konzumaciji kulturnih sadržaja. Po lošem internetu. Slobodi medija. Po udjelu starih automobila. Visokoj smrtnosti od raka, kardiovaskularnih bolesti i moždanog udara. Po ulaganjima u znanost i obrazovanje. Je li dosta, jer ima još.
Jaki smo u Europi samo po visini PDV-a, šije nas samo Mađarska sa stopom od 27 posto, te po 555 jedinica lokalne samouprave u zemlji od 4 milijuna stanovnika i pripadajućem broju političkih uhljeba.
Još, dakako, fino stojimo u koječemu ako se mjerimo sa Srbijom i BiH, ali naše je mjerilo EU, a tu su sve usporedbe neugodne. Sve ono čime se možemo snuždeno pohvaliti – od gospodarstva, do znanosti i kulture – uspjelo je i proslavilo se upravo nasuprot politici i sustavu upravljanja državom, a ne uz bilo kakvu pomoć s te strane.
Dapače, odmaže se svemu što vrijedi i gura naprijed, uzduž i poprijeko.
I onda smo negativistički nastrojeni? Pa nije ni čudo, poštovani predsjedniče HAZU-a. Ljudi imaju oči, uši, prazan trbuh i slomljene snove.
Još im je samo falilo da ih vi, takve, iz svoje kule, proglasite nezrelima i labilnima.
(Prenosimo s portala Novoga lista).