Gdje je Split danas?

”Prijedlozi koje je Grad Split podnio na javnom savjetovanju usvojeni su u Nacrtu prijedloga Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine koji je danas usvojen na sjednici Vlade Republike Hrvatske”, objavio je 14. siječnja ove godine Grad Split na svojim službenim stranicama.

U nastavku se kaže da je Split tako u Nacionalnoj strategiji ”istaknut kao ključni prometni centar Dalmacije te je naznačena važnost razvoja morske luke Split, ali i željezničkog koridora, kao strateški prioritet Republike Hrvatske koji će omogućiti integrirani prijevoz putnika, robe i bolju povezanost izoliranih područja na kopnu s gradom Splitom te unaprijediti međunarodni značaj i položaj morske luke grada Splita”.

Ti zaključci koje je usvojila hrvatska Vlada rezultat su tematske sjednice, koju je isprovocirao splitski SDP uz podršku ostatka opozicije ”nezadovoljne odnosom centralne države prema Splitu”, ističući da je u prijedlogu Nacrta Vlada potpuno zanemarila Split, nazvavši splitsku pomorsku luku ”manjom”, a izostavivši u ”najbitnijem razvojnom dokumentu za idućih 10 godina” željeznicu i zračnu luku.

Da nije riječ o sujeti Splićana jer je ”zaboravljen” i stavljen u zapećak, još uvijek, drugi po veličini i važnosti grad u državi, treba napomenuti da se na Nacionalnu strategiju vežu svi ostali strateški dokumenti, a slijedom toga i aplikacije za EU sredstva.

Zadovoljstvo što su ključne splitske primjedbe usvojene izrazio je i gradonačelnik Andro Krstulović Opara kazavši da je riječ o ”potvrdi dosadašnje uspješne suradnje Grada i Vlade i prepoznavanja važnosti spajanja brzom željeznicom naših dviju luka, gradske trajektne i zračne, a zatim Splita Ličkom prugom prema Zagrebu i Europi”.

Mitologija Mediteranskih igara (MIS ’79) još uvijek živi, uglavnom kroz spominjanje izgrađenih sportskih objekata. Igre su doprinijele obogaćivanju sportskog, a time i standarda življenja ne samo Splita nego i okolice

Pritom je podsjetio kako je ”briga države o Splitu jasna i vidljiva, još od splitske sjednice Vlade održane u svibnju 2018. godine”. Ona je, po njegovom mišljenju, ”bila točka preokreta i jamstvo za razvoj našeg prostora”, pri čemu je ”razvoj infrastrukture u Splitu i splitskoj aglomeraciji od strateške važnosti za cijelu istočnu obalu Jadrana”.

Estradizacija izbora

Neovisno o stvarnim dosezima ”ulaska” Splita u Nacionalnu strategiju, kao i upitnoj vjerodostojnosti HDZ-ove vertikale, koja je obećavala mnogo još od vremena Ive Sanadera, mora se reći da je uspješno realizirani napor (bar) o dopuni nacrta, ”pojela” utrka medija za trivijalnostima u splitskoj izbornoj utrci.

Svi se zabavljaju prognoziranjem i nabacivanjem imena koja će se upustiti u izbornu utakmicu za gradonačelnika, a da se gotovo nitko ni ne pita gdje je to danas Split, zašto je tu gdje je i kako da izađe iz sadašnje situacije iz koje se baš ne vidi ”svjetlo na kraju tunela”.

Tako je u medijima, a kao rezultat ankete, kao ”lijevi” kandidat iskočio Ivica Puljak, sada u dresu Centra, stranke koja je i naručila anketu. Prvi se ”kandidirao” liječnik (ginekolog), inače HSLS-ovac, Zdeslav Benzon.

Naravno, vrijeme nije gubio ni bivši gradonačelnik Željko Kerum. Potom se javila profesorica s Ekonomije, nekadašnja predsjednica Nadzornog odbora Hajduka i prinudna upraviteljica Grada Splita Branka Ramljak.

Potom HDZ-ov Vice Mihanović, koji je brzopotezno inauguriran na mjesto predsjednika splitskog ogranka umjesto Petra Škorića, dok je sadašnji gradonačelnik Krstulović Opara odlučio odustati od drugog mandata.

Onda se javio i najveći dalmatinski poduzetnik Tomislav Mamić, koji ”ne bi htio biti političar”. Ispred građansko-lijeve opcije Možemo tu je Tamara Visković, ugledna u sferi kulture, sa značajnim rezultatima dok je bila gradska ”ministrica” u tom resoru.

Zatim aktivist Bojan Ivošević s praćenog portala ”Dnevna doza splitskog nereda”, kojeg je podržao Srđan Marinić predsjednik Društva Marjan.

Profesor s političkih znanosti Dražen Lalić je kao svoj izbor spomenuo poznatog ekonomistu Dejana Kružića.

Neovisno o stvarnim dosezima ”ulaska” Splita u Nacionalnu strategiju, kao i upitnoj vjerodostojnosti HDZ-ove vertikale, koja je obećavala mnogo još od vremena Ive Sanadera, mora se reći da je uspješno realizirani napor (bar) o dopuni nacrta, ”pojela” utrka medija za trivijalnostima u splitskoj izbornoj utrci

Mediji još špekuliraju s Hrvojem Marušićem, predsjednikom splitskog HSP-a, Jakovom Prkićem iz ”grupacije” Pametno (sada) za Split i Dalmaciju, inače najagilnijim gradskim vijećnikom te Antom Čikotićem iz Mosta, koja stranka je, pak, istaknula Ivicu Grkovića, pročelnika Katedre za anatomiju splitskog Medicinskog fakulteta.

U posljednji tren SDP je, nakon niza medijskih špekulacija s čak tri liječnika, istaknuo Antu Franića, malo poznatog 38-godišnjeg pravnika, kriminalistu i menadžera, koji je vodio lanac hotela u Dubrovniku i bio zamjenik regionalnog direktora tvrtke Cemex.

Neposredno prije njega HSS je izabrao Sinišu Vucu, osebujnog rokera, koji je punio razne stranice novina do crne kronike i time definitivno zapečatio estradizaciju izbora, kao zabave za cijelu naciju, kojoj obol, uz ostale medije, daje i Hrvatska televizija, i općim pristupom i posebice novinarenjem Mislava Togonala.

Takvim pristupom, zasnovanim na tezi da građani mogu neposredno birati načelnika iz vida se gubi bit, da nitko (ne samo u Splitu) u fokus ne stavlja drugačiji pristup razvoju, u kojem će se, primjerice, Split, konačno odvojiti od kampanilističkog promišljanja svoje budućnosti, koje ga je i dovelo u sadašnje stanje; u kojem se još uvijek primarno razmišlja o prostoru omeđenom administrativnim granicama grada, a ne o iskoracima, koji će Split, u interakciji s okolinom, poglavito u okviru točaka Sinj – Omiš – Brač – Trogir, ponovo pretvoriti u lokomotivu razvoja cijele regije.

Svi su opsjednuti Kerumom

Otuda i logička greška u lociranju početka ”propadanja” grada, koju neki novinari, a njihovim slijedom i neki kandidati, primjerice, Benzon i Puljak, kojeg mediji tretiraju izglednijim, smještaju u vrijeme prije dvanaest godina, određujući tako početak sunovrata s vremenom izbora Keruma, prvog ”pravog” gradonačelnika.

A u biti je riječ o tome da je izbor Keruma, kao i njegov mandat, samo razgolitio stanje u kojem se nalazi grad. Također i bit aktualnog političkog sustava kojeg živimo u kojem višestranačje podrazumijeva ”trgovinu”, kao ”ostvarivanje mogućeg”.

Tako opsjednuta Kerumom, većina kandidata, neovisno gdje se na političkom spektru nalaze, ne percipira problem dubljim. Naime, lakše je prokazivati Keruma, a izravno i neizravno njegove glasače, kao upitne Splićane, nego iznjedriti kvalitetan i originalan program razvoja.

Zato među najbitnijim problemima uglavnom i ističu asfaltiranje ulica, popločavanje trgova, uređenje plaža, izgradnju još poneke zgrade POS-a, poboljšanje čistoće, (neodređeno) rješavanje prometnog problema, smanjivanje broja zaposlenih u upravi… uz izjave tipa: kako je vrijeme za novu energiju i da Split ponovno krene, raste i cvita.

Nešto značajnije od te šablone odskače Tamara Visković, navodeći da svoj program zasniva na lijevim idealima ”solidarnosti i održivosti, koja nužno ograničava pojedinačne interese u korist društvenih”, što je sigurno u opreci s vjerojatnim motivom poduzetnika Mamića i konceptom kakvim se Split razvijao ne samo posljednjih 12 godina, nego i više desetljeća. Tako dovodi u pitanje potrebu za novom megamarinom, dodatnim naftnim terminalima u Kaštelanskom zaljevu, nastavkom projekta POS-a…

Promišljanje razvoja Splita u kontekstu šireg prostora, koje se sada iskazuje kroz formalizam aglomeracijskog sporazuma s okolnim općinama i gradovima, posljednji put je na vidjelu bilo polovinom 80-ih godina prošlog stoljeća pod egidom policentričnog razvoja. To je bio zakašnjeli proplamsaj, na sazreloj svijesti o greškama u razvoju koje su počinjene još 70-ih i koje su 80-ih došle na naplatu.

Tako opsjednuta Kerumom, većina kandidata, neovisno gdje se na političkom spektru nalaze, ne percipira problem dubljim. Naime, lakše je prokazivati Keruma, a izravno i neizravno njegove glasače, kao upitne Splićane, nego iznjedriti kvalitetan i originalan program razvoja

Medijski su one bile spektakularno plasirane u tekstu Darka Hudelista naslovljenom ”Vražji otok”, koji je 1988. godine objavljen u tadašnjem Startu.

Spoznaja o problemu je 1986. godine dovela do osnivanja Gradske zajednice (triju) općina, koja je propala, jer Split, između ostalog, nije htio prihvatiti podjelu na istočni i zapadni, a u okviru toga i uzajamnost odnosa u njoj.

Tako je ”prokletstvo” kampanilizma na izborima 1990. godine ”došlo glave” dotadašnjoj vlasti. Savez komunista je izgubio ne samo u Splitu, nego i u Solinu i Kaštelima, tada novoosamostaljenim općinama, koje su se izdvojile iz zajednice sa Splitom.

U Solinu i Kaštelima je izgubio jer ih nije tretirao ravnopravnim dijelovima iste zajednice, s različitim povijesnim, kulturološkim i ekonomskim odlikama, već ih pretvarajući i tretirajući kao industrijsku zonu. Na istoku Splita je to, pak, bio poraz ”do koljena”.

Raspad je počeo 80-ih

Upravo na to biračko tijelo promišljeno je računao i Željko Kerum kada se kandidirao za gradonačelnika 2009. godine, shvativši da bi (sada već) biračko tijelo HDZ-a moglo biti nezadovoljno učinkom 19-godišnjeg višestranačja u Splitu te nastavkom zapuštenosti tog prostora.

Tako je osvojio vlast kao nepatvoreni predstavnik ”novog” naraštaja Splićana i rezultanta višegodišnjeg zastoja u uređenju prostora, poboljšanju standarda življenja i svakovrsnog razvoja, koje se ogledalo u nestanku velikih poduzeća s desetinama tisuća zaposlenih, kao što su bili ”Jugoplastika”, ”Union Dalmacija”, SOUR ”25. maj”… čiji je raspad u biti počeo još 80-ih godina.

Nestali su ”Mesopromet”, Mljekara, ”Jadranska pivovara”, ”Jadrantrans”, ”Koteks”, kao i druga poduzeća s više od 80 tisuća zaposlenih.

Danas se stanje grada, čak i za one koji ne žive u njemu, najviše ogleda u činjenici da nekadašnja sportska metropola evropske razine nema više ni jedan iole značajniji sportski klub.

A ne može ga ni biti, jer financijski potencijal grada više nije takav da može podnositi velike sportske pogone, a grad još nije osvijestio potrebu ulaganja u male sportove i njihov oporavak.

Promjenom vlasti ne samo da je došlo do kadrovskog, a time i diskontinuiteta u pogledu ideje razvoja, nego je došlo i do kidanja institucionalne memorije gašenjem Urbanističkog zavoda Splita

Ujedno, grad u kojem su nekad izlazila dva tjednika i dvije dnevne novine, od kojih jedna među najtiražnijim u Jugoslaviji, koji je imao prvu televiziju izvan sustava JRT/TVZ, osim nekoliko portala, nema ni jedan tiskani ili elektronski medij u ”splitskom” vlasništvu, odnosno sa sjedištem u Splitu.

Taj, 80-ih godina započeti, raspad je bio posljedica krivih razvojnih procjena.

Mitologija Mediteranskih igara (MIS ’79) još uvijek živi, uglavnom kroz spominjanje izgrađenih sportskih objekata. Igre su doprinijele obogaćivanju sportskog, a time i standarda življenja ne samo Splita nego i okolice.

U razvojnom smislu ukop pruge, koja je grad dijelila na dva dijela, otvorio je prostor razvojnom iskoraku prema istočnom dijelu Splita. Istovremeno, izgradnjom stadiona na Poljudu u sjevernom ishodištu splitskog poluotoka, nasuprot ideji da se on gradi na istoku, zauzdana je perspektiva tog istog razvoja, a posljedice su nastupile desetak godina kasnije.

Jedno od obrazloženja (onih koji su između ostalog htjeli samo nogometni stadion) je bilo da ”Hajduk” neće igrati izvan Splita! Tako je propuštena šansa razvojnog iskoraka na istok i njegovog urbaniziranja na temeljima krupnog infrastrukturnog projekta. Taj promašaj Split plaća i danas, makar većina to ne vidi, niti želi vidjeti.

Kampanilizam i dalje živi

Promjenom vlasti ne samo da je došlo do kadrovskog, a time i diskontinuiteta u pogledu ideje razvoja, nego je došlo i do kidanja institucionalne memorije gašenjem Urbanističkog zavoda Splita.

Nastavljen je proces kampanilizma, oslikan u polemici prilikom usvajanja aktualnog GUP-a. Tada vijećnik, a do prije tog mandata gradonačelnik, danas pokojni, Slobodan Beroš, je predložio da se željeznička stanica izgradi u Solinu. Odgovor je bio oštar: stanica mora biti u Splitu! Dakle tamo gdje je izgrađena prije sto godina!

Nastavak takve logike je doveo i do gradnje Spaladium arene u Poljudu, s perspektivom svih urbanističkih problema poznatih iz vremena kada se punio obližnji stadion.

Ponovo, samo sada 30 godina kasnije propuštena je šansa da se tako krupan objekt izgradi na istoku, gdje je po GUP-u bio i predviđan. To je definitivno zacementiralo razvoj grada i domašaj razmišljanja kod većine sveo na ideje o asfaltiranju ulica, čistoći, parkiralištima i klesanju nove spomeničke plastike, preizgrađenosti prostora temeljem ”točkastih izmjena” GUP-a…

Stoga ne čudi da u razmišljanjima kandidata nema promišljanja Splita u regiji, njegovog pozicioniranja u njoj s obzirom na to da je on danas u hrvatskom ”slijepom crijevu”, gotovo naslonjen na državnu granicu s Bosnom i Hercegovinom, preko koje je nekad, prvenstveno u livanjskom kraju, nabavljao sirovinu za svoju privredu, ali i radnu snagu.

Danas se stanje grada, čak i za one koji ne žive u njemu, najviše ogleda u činjenici da nekadašnja sportska metropola evropske razine nema više ni jedan iole značajniji sportski klub

Nema rasprava ni o ulozi županije, koja nije odigrala predviđenu ulogu koordinatora razvoja, nego je postala mjesto udomljavanja kadrova.

Ogledni primjer je slučaj Dugopolja, zaseoka na domak Splitu, koje je pod palicom načelnika Zlatka Ževrnje izgradilo evropski nogometni stadion, sportski centar s bazenima – objekte za koje nije bilo ni ekonomskog ni svakog drugog pokrića (na što su neki već tada upozoravali) i koji danas propadaju.

Ipak, to je njemu bila odskočna daska za mjesto župana s kojeg je otišao praćen novom aferom. U međuvremenu je, tijekom njegovog mandata privatnom prijevozniku dopušten rad na području aglomeracije čime je komunalni prijevoznik ”Promet”, čiji su suvlasnici općine i gradovi u aglomeraciji, dobio privatnog konkurenta.

Zato je samorazumljivo kad većina kandidata ne spominje ni predgrađe Žrnovnicu, ili njoj okolna mjesta kao sastavni dio svojih izbornih programa.

Još je smješnije kada neki od njih govore kako upravljanje lokalnom zajednicom nema ideološki predznak. Kao najvažnije je tko će bolje upravljati građevinskom operativom, asfaltirati ceste, graditi nove stanove i slično. Izbori 1990. su najbolji demanti takvog razmišljanja.

O potrebi javnog dobra, u još uvijek devastiranom istočnom dijelu grada, gdje gotovo da i nema sadržaja koji bi značajnije podigli kulturni i društveni standard življenja, nema ni riječi.

Vapi se za ”pravim” gradonačelnikom, osobom ”dostojnom” da bude na čelu grada s 2.000 godišnjom mitskom agendom.

Gotovo nitko ne želi vidjeti kakav je stvarno Split danas i da se on prostire od Ogorja na sjeveroistoku do Instituta za more na punti Marjana i otoku Šolti na jugozapadu i da svi njegovi stanovnici zaslužuju isti tretman, ali i razvoj koji će otvoriti perspektivu ostanka, bez podjela na fetive Splićane i one koji to nisu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Je li fašizam prošlost?
    •  Što su nama nacionalne manjine (2)
    •  Što su nama nacionalne manjine (1)
    •  Antifašisti i žrtve fašizma na čekanju
    •  Antifašizam je civilizacijsko, a ne političko pitanje
    •  Revizionisti bi nas vratili u krvavu povijest
    •  Dostojno obilježiti stvaranje prve Narodne vlade Hrvatske
    •  Nogomet kao opijum za narod
    •  Ima li u Hrvatskoj nestalih Srba?
    •  Između stvarnog i hinjenog antifašizma

> Svi tekstovi ovog autora