autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

General spasio dezertera

AUTOR: Branko Mijić / 25.07.2017.

Branko Mijić

Dramu oko ostavke ministra obrane Damira Krstičevića presjekao je, deus ex machina, onaj koji ju je i inicirao, premijer Andrej Plenković, definitivno je odbivši na sjednici Vlade.

Bila je to ostavka koja to nije, ni po formi, ni po sadržaju, ni po motivu, jer Krstičević niti je osjetio niti je mogao snositi odgovornost za požare.

Niti je ostavku tipski uobličio u dvije-tri rečenice da ako, eto, netko misli kako je njegova krivnja najveća, iz moralnih razloga, stavlja mandat na raspolaganje, i ispod toga se potpisao.

Uvrijeđenost, dakle tankoćutnost, osobnim mišljenjem predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da je vojska možda mogla i ranije izaći na teren, za profesionalnog vojnika, ratnika i generala nije i ne može biti razlogom za javnim sukobom s vrhovnim zapovjednikom.

Medijske rasprave o mogućem odlasku ratnog heroja iz Vlade potpuno su u drugi plan bacile opravdan gnjev s društvenih mreža koji je poput požara Splitu počeo prijetiti Plenkoviću i ugasile jedinu logičnu temu javnog razgovora: ako su građani u svim katastrofalnim situacijama prepušteni sami sebi, čemu nam služi takva država?

Nije Krstičević ostavku navijestio zbog svog emotivnog karaktera, niti je ona ostala verbalno visjeti u zraku kako bi se skinula ljaga s vojske i njega osobno te utvrdio pravi krivac za katastrofalnu reakciju na katastrofalne požare.

Zato se o Krstičevićevoj ostavci nije niti raspravljalo na jučerašnjoj sjednici Vlade, niti je on osobno došao objasniti premijeru, kolegama ministrima te, prije svih, hrvatskoj javnosti motive koji su ga na takav čin nagnali.

Stoga se valja zapitati kome je najviše priča o Krstičevićevoj ostavci odgovarala. Nesumnjivo, premijeru Andreju Plenkoviću koji je u Split stigao barem 24 sata prekasno, kada su drugi umjesto njega riješili problem, pretpostavivši solidarnosti s vlastitim narodom vlastohleplju zbog godine dana predsjednikovanja HDZ-om.

Otežavajuće okolnosti za Plenkovića su što je Dalmatinac s otoka Hvara s kojeg se vatrena apokalipsa na kopnu itekako dobro vidjela te je tog dana do Splita morao makar pješice stići.

Zna se da je južna Hrvatska najvećim dijelom HDZ-ovo biračko tijelo, pa bi javno propitkivanje zašto Dalmatinci ostaju zaboravljeni i zanemareni u ovakvim kriznim situacijama za Plenkovića mogla postati vrlo neugodna.

I, na koncu, ako je Torcida bolje organizirana od države koju vodi Plenković, što će nam i takva država i takav premijer?

Zato je navodna Krstičevićeva ostavka za koju je okrivljena predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na koncu za Plenkovića osobno ispala win-win kombinacija.

Uvrijeđenost, dakle tankoćutnost, osobnim mišljenjem predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da je vojska možda mogla i ranije izaći na teren, za profesionalnog vojnika, ratnika i generala nije i ne može biti razlogom za javnim sukobom s vrhovnim zapovjednikom

Medijske rasprave o mogućem odlasku ratnog heroja iz Vlade potpuno su u drugi plan bacile opravdan gnjev s društvenih mreža koji je poput požara Splitu počeo prijetiti Plenkoviću i ugasile jedinu logičnu temu javnog razgovora: ako su građani u svim katastrofalnim situacijama prepušteni sami sebi, čemu nam služi takva država?

Da oni koji su imali hrabrosti kandidirati se i koji su na izborima herojski pobijedili s 20-30 postotaka podrške biračkog tijela mogu državnim avionom letjeti u Wimbledon i sa sobom voditi svoju djecu, dok drugi nemaju ni vode da bi obranili svoje živote i ognjišta?

Također, pila naopako prema predsjednici, koja je navodno uvrijedila Krstičevića te ga na taj način posredno tjera iz Vlade, samo je nastavak sve očitijeg sukoba Banskih dvora i Pantovčaka.

Ova vlast sve više postaje kohabitacijska, a jačanjem Plenkovića Kolinda Grabar-Kitarović sve manje izglednim kandidatom HDZ-a na sljedećim predsjedničkim izborima.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: