Generalna proba za rat, jedan obični bosanski mjesec

Svašta može stati u jedan politički mjesec u Bosni i Hercegovini! U mjesecu februaru u našem čarobnom trouglu, gdje i naizgled nepovezane stvari imaju neku međusobnu vezu, dogodile su se dodatno sumorne i zloslutne stvari. A 30 godina je prošlo od kraja rata!

Najprije je skoro stidljivo stigla vijest koju mediji nisu mnogo prenosili, a vrijedilo je objaviti sramotu da je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine obustavilo istragu protiv sutkinje Suda Bosne i Hercegovine Dalide Burzić. Radi se o sutkinji koja je učinila sve što je mogla da se ne obznani istina o nasilnoj smrti jednog mladića koji je ubijen februara 2016. godine. Ubica je izgleda veoma blizak visokoj politici pa se ne smije pomenuti njegovo ugledno ime.

Iako je profesionalna istraga brzo utvrdila šta se tačno dogodilo i ko je ubica, od tog trenutka istina, činjenice i dokazi su ili skrivani ili uništavani na najvišem državnom nivou. Neko politički svemoćan očito drži u šaci i policiju i tužilaštvo i sudove gdje sjedi dosta sluga visoke politike jer politika bira i imenuje sudije, a ne struka i znanje.

Prekid istrage lično sam doživio kao novu smrt pravosudnog sistema u BiH kojeg je korupcija još mnogo ranije definitivno pojela. Ali javnost je na vijest o puštanju sutkinje ostala mirna, ćutljiva i nezainteresirana.

Nekoliko dana kasnije, ista ta javnost se naglo uzbudila i podigla na noge čim je neko u javni prostor proračunato ubrizgao informaciju da će Ambasada Republike Srbije u Sarajevu 13. februara organizirati prijem i, kako se govorilo i pisalo, ”slaviti Vojsku Srbije”.

Ne radi se ni najmanje o vojnoj proslavi već je posrijedi proslava usvajanja Sretenjskog ustava iz 1835. godine, dana državnosti Srbije. Ali kad treba napraviti haos svaka laž dobro dođe.

Ostrašćenost i riječi su otišle tako daleko da sam se potpuno sablaznio, ne toliko što se osjeti da se mržnja kod ljudi čvrsto i neprolazno učahurila, već zbog toga što ispada da korumpirano sudstvo, kriminalne afere, nepravda u društvu, neznanje, neodgovornost… ni približno ne mogu nagnati ljude da ispolje svoje nezadovoljstvo i bijes kao što to može organizacija diplomatskog prijema za Dan državnosti Srbije!

Još veće nezadovoljstvo nastalo je 14. februara kad se slavio Dan državnosti Srbije u Banjaluci. Lažnopatriotska i patetična ceremonija sa nedostojnim i uvredljivim govorima služila je za isključivu političku promociju i podršku dvojici sve bolesnijih autokrata u posrnuću.

U isto vrijeme u Kragujevcu – gdje je izglasan Sretenjski ustav 1835. godine – mladost Srbije simbolički je predstavljala Srbiju od prije skoro dvjesta godina. Srbiju i onda i sada gladnu demokratije a situ autokratije, onu Srbiju koja je davno tražila i dobila jedan od najmodernijih ustava u Evropi tog doba, u ono malo zemalja koje je imalo ustav.

Ta mladost što uz žuljeve i osmijeh nezaustavljivo korača ka slobodi i starost Srbije što uz suze radosnice nosi hranu svojoj djeci koja ih duhovno i politički oslobađa, istinski su predstavnici Srbije i njene tradicije, Srbije koja želi pravdu, slobodu i vladavinu zakona.

Na drugoj, krivoj, naopakoj, ali zvaničnoj, strani smješkali su se Vučić i Dodik, kao odraz najcrnje strane karaktera osobenog knjaza Miloša Obrenovića zbog kojeg su srpski parlamentarci i tražili donošenje jednog veoma demokratskog ustava. Dobre strane knjaževe nisu naslijedili.

Kad se i to čudo završilo stigla je ponovo jedna veoma važna vijest, stoput važnija od sretenjskog okupljanja koje traje jedan dan pa se zaboravi. Zanimljiva je naša Bosna, čim je nešto istinski važno o tome se mnogo ne priča, a čim je nešto marginalno i nacionalno, zasviraju sve trube.

A sve naše trube i doboši trebali bi glasno ponavljati: Es wird bekannt gegeben. ”Daje se na znanje: Bosna i Hercegovina je najkorumpiranija država u Evropi!” Transparency International za BiH održao je konferenciju za medije i to potvrdio.

Izvještaj takođe veli da je pravosuđe i dalje najslabija karika u državi te da niti jedna koruptivna afera nije rasvijetljena, kao da ih nema. U svemu važnom smo na začelju i repu Evrope, ali po korupciji smo najjači.

Nastalo je, međutim, samo novo ćutanje i uvjerenje da je Dodik mnogo opasniji i teži slučaj nego korupcija. Milorad Dodik je ovdje jedina tema, jedina vijest, jedina briga. I ono najvažnije: glavni izgovor za totalni državni neuspjeh.

U suštini, između Dodika i Bosne, kao i između takozvanih ”probosanskih” političara i Dodika postoji organska veza i međuzavisnost. Bez Bosne Dodik je izgubljen i nemoćan, ona mu je jedini izvor snage, kao što je on jedini izvor snage ”probosanskih” političara koji se nemaju pohvaliti ničim osim borbom protiv Dodika.

Zamislite jedan intervju sa Ramizom Salkićem koji već decenijama u minuti razgovora pomene Srbe, Republiku Srpsku i Dodika više puta u izrazito negativnom kontekstu, a sebe kao borca protiv ”srpskog zla”. To mu je dosad redovno donosilo poene, lažne ali njemu važne. Šta će on, nesrećnik, sutra kad Dodik napusti politiku?!

Zato je na kraju prethodnog mjeseca cijela zemlja kao omađijana iščekivala presudu Suda Bosne i Hercegovine, u jednom postupku protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika u kojem je Dodik osuđen na godinu dana zatvora i zabranu obavljanja bilo kakve javne funkcije na šest godina.

S obzirom na to da je proces bio politički i nepotreban, ogromna većina Srba bila je na strani Dodika. A da mu se sudilo zbog kriminala i korupcije niko ne bi bio uz njega i pao bi kao zrela kruška, odbačen od svih i prezren. Tako bismo se svi redom, naročito Srbi kojima je Dodik najveći neprijatelj, riješili jedne političke greške.

Onaj ko je sa kriminala teren namjerno i nevješto prebacio na politiku duguje istoriji, Srbima i građanima Bosne i Hercegovine objašnjenje zašto se propustila savršena prilika da se lako i brzo završi politička karijera Milorada Dodika. Na ovaj način on je spašen i uz to postao heroj koji se opire ”stranim despotima”.

Namjerno neću ulaziti u pojedinosti oko suđenja niti komentirati izjave koje su dali skoro svi politički dužnosnici jer ni suđenje ni Dodik nisu uopšte bitni.

Ovdje je nešto sasvim drugo posrijedi, nešto stoput strašnije. Bila je ovo, nažalost, političko-medijska generalna proba za povratak cijele zemlje na početak devedesetih godina i pripremu rata. Kad vlast ne može i ne zna voditi državu i ljude naprijed, onda ih obično vraća u prošlost, u vrijeme straha, boli i smrti.

Posmatrajući politički i medijski aspekt, generalna proba rata bila je veoma uspješna. I politika i mediji su nam dokazali tokom ovog prethodnog mjeseca da su spremni za rat. Sav politički i kvaziintelektualni huškački šljam, pa i onaj zaboravljeni, našao je svoj prostor u medijima.

Društvene mreže i jezivi izlivi mržnje savršeno su se uklopile u planirano trovanje međunacionalnih odnosa. Gdje god čovjek zaviri, izbiju militantne, lažnopatriotske i patetične fraze. Sve heroj do heroja, sve sama obećanja svom narodu da se ne treba brinuti dok ima takve heroje spremne na sve.

Nismo imali niti jednog državnika koji bi umirio ljude svojim autoritetom i objasnio da je situacija potpuno sigurna. Oprez je nužan, ali realno ništa krupno se ne može dogoditi. Dodik je veliki blefer i ostaće upamćen kao čovjek koji je svašta pričao a ništa uradio.

Shvatićemo jednog dana da njegov resor nije bila politika već finansije.

Da je samo od politike i medija zavisilo hoće li se rat pokrenuti, on bi se i dogodio. Ali za razliku od devedesetih danas je stanje sasvim drugačije.

Besplatnih i zaluđenih masa koje bi ginule za ratne huškače više nema.

Takav poklon kao nagradu onima koji su napravili ovakvu Bosnu i Hercegovinu – opljačkanu zemlju sa uništenim društvom, tvrdoglavo podijeljenu i neperspektivnu – malo ko je spreman podariti.

Za mene je upravo ovo najvažnija i najljepša posljedica trenutačnog izvještačenog sukoba unutar zemlje gdje sve podsjeća na riječi vojnika Bahrudina Kaletovića u Sloveniji 1991. godine: ”Kol’ko ja kužim, ovi kao hoće da se odcjepljuju, a mi im kao ne damo!”

Nema govora ni o kakvom odcjepljenju, svak to zna, i neće sigurno biti rata. A ako treba voditi ratove, najbolje je da se svaki dan pravi generalna proba rata protiv mržnje i korupcije, a ne protiv bilo kog naroda ili bilo koje ličnosti.

Kad nas uskoro Milorad Dodik poštedi svojih uvredljivih i sve iracionalnijih riječi i kad se izgubi na svim horizontima u beznačajnost koja ga je realno krasila dok je bio na vlasti, ostaćemo sami sa svojim stoput većim slabostima koje nisu od juče već nas već vjekovima uništavaju.

Ne bojmo se bilo kog naroda, bojmo se mržnje, korupcije i kriminala!

Ne koristimo grešnog Dodika kao bježanje od vlastitih grijeha!

Ne trebamo se uopšte plašiti rušenja ustavnog poretka naše države jer to ne može uspjeti, sudovi i velike sile to neće dozvoliti.

Ali moramo se ozbiljno plašiti što su srpsko-bošnjački odnosi danas najgori u posljednjih 30 godina.

Nisu samo politika i mediji za to krivi. Još ubojitiji krivac je naš mentalitet.

Naši ljudi su spremni provesti cijeli svoj životni vijek objašnjavajući onom drugom da je on u krivu, odnosno da sam ja u pravu. Takvi ljudi sa svakim danom osjete još veću snagu i želju da još upornije i odlučnije nastave s ubjeđivanjima.

Decenije prođoše tim nesrećnicima a da se ne sjete da barem na frtalj drugog uha saslušaju šta im drugi govore. Ne znamo jednostavno slušati drugoga a niko nije tako gluh kao onaj ko ne želi čuti, kao što vele stari Rimljani.

Nešto snažno i nezadrživo već tri decenije od kraja rata gura svaki narod u Bosni i Hercegovini da se uz pomoć politike i medija svakog dana u svakom pogledu udalji korak više. I sve se to događa u opštoj ravnodušnosti, bez razmišljanja o posljedicama takvog nezdravog ponašanja koje će jednog dana doći na naplatu.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Život i priključenija britansko-francuskog Načertanija
    •  BRICS ili nova svjetska geosfera moći
    •  Idu čete biznismena, mrtva stabla pronose
    •  Udžbenici istorije: traženje istine preko trostrukih laži
    •  Život u carstvu ravnodušnosti
    •  Šta je Bosna bez Mlade Bosne?
    •  Ja sam Kanak tim se dičim, to ne može biti svak'!
    •  Neopasne rezolucije u dobu opasnih ljudi
    •  Posljednje evropsko ljeto
    •  Ukrajina – nasamareno čedo Zapada grca u izobilju smrti

> Svi tekstovi ovog autora