autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Glavno da losos nije iz Srbije!

AUTOR: Sanja Modrić / 17.12.2016.

Sanja Modrić

Život uvijek, kao namjerno, iskomplicira stvari da bi se s nama cinično narugao, pa se tako sada, odmah nakon malog skandala sa ”srpskim čokoladicama”, razotkrilo da Ured predsjednice Grabar-Kitarović naručuje i kupuje četiri tone lososa. Uuuuups!

Baš im trebaju te četiri tisuće kilograma lososa, kažu u naknadnom priopćenju za javnost, ”u svrhu realizacije zahtjevnih protokolarnih menija” na Pantovčaku, i to im je za dvije godine.

Ali lososa nema u Hrvatskoj. Ta fina i skupa riba dubokih mora ovdje ne uspijeva. Uvozimo je, dakle. Ne postoji jadranski losos.

Kolinda Grabar-Kitarović nekidan se bržebolje ispričala svim Dubrovčanima čija su djeca dobila od nje one Pionirove pločice s rižom. Priznala je da, kao hrvatska predsjednica, mora promovirati hrvatske proizvode i obećala je da joj se takva greška neće ponoviti. Ispravno.

Na predsjedničkim tanjurima s grbom, Hrvatsku trebaju predstavljati lubin, orada, kokot, pastrva, škampi, zubatac, lignje, kozice, hobotnica, dagnje, pa i skromna srdela

Šef države prvi je ambasador svoje zemlje i propagira njena, a ne tuđa dobra.

No slučaj losos pokazuje koliko je predsjedničino iznuđeno posipanje pepelom na temu odanosti domaćoj proizvodnji bilo iskreno. Brus. Naprosto su je provalili, a još su k tome čokoladice bile ”srpske”, a ne švicarske ili belgijske, znači ”delikatnog porijekla”, pa je na brzaka skočila da smiri svoje biračko tijelo.

No trebalo bi je pitati što sada ima reći ukupnom biračkom tijelu o šleperu uvoznih lososa koje servira svojim gostima, ne preskačući ni zanimljivo pitanje o gargantuovskim količinama te morske delicije koja im se doprema iz inozemstva.

To jest, kad je predsjednica već proglasila greškom onih stotinjak čokoladica iz Subotice, želimo čuti što je s četiri tone lososa. Hrvatskim poreznim obveznicima na znanje: po 167 kila lososa potamani se svaki mjesec na Pantovčaku, i to je jedna važna perspektiva.

Vrag zna koliko je svega ostaloga i čega. No, zašto se na njezinim prijemima uopće jede losos koji dolazi u hladnjačama iz Škotske, Norveške i Kanade?

I zašto je u redu da Ured predsjednice poslužuje uzvanicima jela od uvozne ribe kad nije bilo u redu – a stvarno i nije – odabrati za poklon uvozne čokoladice iz Srbije?

Kolinda Grabar-Kitarović ovdje ima Kraš i druge tvornice čokolade, pa je lako mogla pokazati svoju državničku podršku našoj ekonomiji i našim proizvođačima, kao što čine svi predsjednici na svijetu, a jednako tako ovdje ima napretek i naše jadranske ribe, ako je njenim posjetiteljima već toliko do ribe.

Život uvijek, kao namjerno, iskomplicira stvari da bi se s nama cinično narugao, pa se tako sada, odmah nakon malog skandala sa ”srpskim čokoladicama”, razotkrilo da Ured predsjednice Grabar-Kitarović naručuje i kupuje četiri tone lososa. Uuuuups!

Na predsjedničkim tanjurima s grbom, Hrvatsku trebaju predstavljati lubin, orada, kokot, pastrva, škampi, zubatac, lignje, kozice, hobotnica, dagnje, pa i skromna srdela.

Na japanskim službenim prijemima jedete suši, a ne štrukle. Na argentinskima će vam ponuditi meso nanizano na štapu, ma koliko da vam se jede sarma.

U Škotskoj ne očekujte drniški pršut jer će iznijeti svoj haggis, ovčji želudac punjen iznutricama. To je lijep običaj počastiti strance domaćim jelima, a pogotovo se to mora u uredu predsjednice države.

Ali gospođa Grabar-Kitarović nije ni iskrena, ni dosljedna. Pazi samo kad je se gleda jer je u pitanju popularnost.

A iza zatvorenih vrata dopremaju joj se tone uvoznog lososa. U nekoj drugoj zemlji već bi naši ribari bili kod nje da prosvjeduju. Ovdje neće. Glavno da losos nije iz Srbije.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: