autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Glupi, kukavice, lijeni, razvratni, lažljivi i debeli!

AUTOR: Ante Tomić / 06.05.2017.

AUTOGRAF Ante Tomić 4 Petar Škorić rekao je negdje da su on i Andro Krstulović Opara devedesetih stvarali državu, i to vam isprva vjerovatno zvuči kao pretjerivanje. Podsmjehnut ćete se, gdje bi Škorić i Opara znali kako se pravi država? Ali, kad pažljivije razmislite, to bi i moglo biti istina.

Pa država nam i izgleda točno kao da su je pravili nekakvi bezveznjaci i šeprtlje poput Škorića i Opare. Od zgode kad su Škorić i Opara stvarali Hrvatsku mogla bi se možda snimiti specijalna epizoda omiljenog crtanog filma “… A je to!”

Svakako, pođu li to raditi još koji put, valjalo bi ih spriječiti, reći im: “Momci, slobodno se raskomotite, evo vam televizija, tu vam daljinski, uzmite pivu, a ako ogladnite, ima i šunke i sira u frižideru, samo nemojte nipošto, ni da vam život o tome ovisi, nemojte ako Boga znate, ni u ludilu, nikad više praviti državu.”

Gdje je Baldasaru žena da mu odlučno objasni kako su za novac koji je on bezveze bacio na plakate mogli kupiti novu talijansku kuhinju ili odličan polovni automobil?

Nemam ja više živaca za njihove gluposti.

Ispuni me malodušnost kad se ljudi nesvjesni svojih ograničenja, junačine kojima ambicije višestruko nadvisuju sposobnosti, krenu hvalisati.

Kad Željko Kerum, na primjer, obeća da će iskopati tunel ispod rive, a Andro Krstulović Opara odmah spremno obeća kako će on probiti drugi, do luke, ne razumijem, zašto oni govore takve nevjerojatne stvari?

Zar ne mogu graditi štogod manje, skromnije, ljudskije, po mjeri naše bijede, koja je, podjednako, i materijalna i intelektualna i moralna?

I šta su se, napokon, i jedan i drugi uhvatili tunela? Je li im to nešto erotski? Političari u predizborno vrijeme imaju čudne, katkad i jezive i opasne deluzije.

Fantaziraju o nemogućemu, čisto odlijepe od realnosti. Ivo Baldasar kojega drži vjera da bi ponovno mogao biti izabran nije u osnovi drugačiji od luđaka što je pomislio da može letjeti, pa se popeo na krov i oduševljeno bacio u dubinu. Zašto se Baldasar natječe?

Petar Škorić rekao je negdje da su on i Andro Krstulović Opara devedesetih stvarali državu, i to vam isprva vjerovatno zvuči kao pretjerivanje. Podsmjehnut ćete se, gdje bi Škorić i Opara znali kako se pravi država? Ali, kad pažljivije razmislite, to bi i moglo biti istina

Zar on u blizini nema nekoga dobronamjernog, nekoga tko bi mu uzeo džoint iz ruke, zgnječio ga u pepeljari i rekao: “Ivo, dobro je. Ajmo kući.”

Gdje je Baldasaru žena da mu odlučno objasni kako su za novac koji je on bezveze bacio na plakate mogli kupiti novu talijansku kuhinju ili odličan polovni automobil?

Da ja potrošim nekoliko desetaka tisuća za dva i po posto glasova, koliko će Ivo Baldasar uvrh glave osvojiti, meni bi kuhinjski noževi fijukali oko ušiju. Ne mogu se pravo načuditi njegovim portretima na banderama, taj Baldasar očito ima potpuno krivu predstavu o sebi. Bez ikakve je samokritičnosti.

Zašto se inače dao uslikati? Shvaća li on kako bi građane moglo ogorčiti kad ga danas vide nabijenog, ugojenog, ugodno zaobljenog i mekanog, a pamte kako je prije četiri godine, kad je na željezničkom kolodvoru glumio skretničara, bio šlank kao sveti Frane.

“Ah, on se siroče nije šparao”, kažu prolaznici zajedljivo. Kad god je konobar pitao: “Jeste li za štagod slatko?”, Ivo Baldasar bi mu se se razvedrio kao međugorska vidjelica kad joj dođe Gospa.

Ni od čega zaista naša politička elita ne stradava kao od restoranske hrane. Uništit će ih kolesterol.

Ustvari je čudno da hrvatski političari nisu počeli jedan za drugim padati na službenim ručkovima i iskolačenih se očiju trzati od srčanih udara, bacajući na usta pjenu pomiješanu s rižotom od škampa. Jedva da bi se našao ijedan koji u četiri godine nije najmanje petnaest kila dobio. Ljudi su se udvostručili. Na kraju mandata nose ređipete.

Ni od čega zaista naša politička elita ne stradava kao od restoranske hrane. Uništit će ih kolesterol

Pratite li samo kako je Željko Kerum kvasao otkad je otkrio politiku? Jednom žilavom, mršavom Vlaju, što se za Globus fotografirao znojan, s boksačkim rukavicama, danas je jedina tjelesna aktivnost da sredinom bijelog kruha toća mast od pečenja.

Ako mu koji mališan pojede zadnji komad torte od oraha, kratkim mu zdepastim prstom ljutito prijeti: “Jeba si ježa kad te uvatin”, a dječak se na to samo vragolasto smije i belji mu se, vraga će njega debeli Kerum uhvatiti.

Zaista, nigdje kao u politici nećete naći kako ljudi propadaju, postaju tužne karikature sebe samih, i nikada kao do ovih izbora u Splitu možda nismo sreli da se glupi besramnije kurče pameću, kukavice hrabrošću, lijeni marljivošću, razvratni pobožnošću, lažljivi istinoljubivošću, a bankrotirani biznisom.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Još tekstova ovog autora: