autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Gospođo Grabar-Kitarović, Agrokor više nije privatna kompanija

AUTOR: Ante Tomić / 04.11.2017.

AUTOGRAF Ante Tomić 4

(Opaska uredništva: Ponavljamo prošlotjednu, aktualnu kolumnu zbog spriječenosti autora).

“Agrokor” ostaje privatna kompanija, kazala je u Rusiji Kolinda Grabar-Kitarović. I još je dodala da “dugovi ‘Agrokora’ ni na koji način ne mogu pasti na leđa hrvatskih poreznih obveznika”.

Otkud njoj takva saznanja?

S dužnim poštovanjem, kako gospođa predsjednica išta od toga može izjavljivati?

Po svemu što se u ekonomskim udžbenicima dade pročitati o privatnom kompanijama, pa i privatnom vlasništvu općenito, “Agrokor” to nije.

Između gomila gluposti koje on drlja na onome svome blogu jedno je nesporno. Od trenutka kad ga je hrvatska vlast jednim sumnjivim, samo za tu priliku napisanim zakonom izbacila iz ureda i zamijenila izvanrednim povjerenikom Antom Ramljakom, “Agrokor” više nije privatna kompanija

Kao što svatko od nas zna, imate li neku stvar, slobodni ste s njom činiti štogod vas je volja. Ako ste, na primjer, vlasnik automobila, na volju vam je kad ćete ga voziti i kud ćete ga voziti, gdje ćete ga ostaviti, na čijoj ćete ga pumpi puniti gorivom, hoćete li na retrovizor objesiti krunicu ili zastavicu NK Mračaj iz Runovića.

Ivici Todoriću sve je ovo uskraćeno. Između gomila gluposti koje on drlja na onome svome blogu jedno je nesporno. Od trenutka kad ga je hrvatska vlast jednim sumnjivim, samo za tu priliku napisanim zakonom izbacila iz ureda i zamijenila izvanrednim povjerenikom Antom Ramljakom, “Agrokor” više nije privatna kompanija.

To više nije vlasništvo Ivice Todorića.

Razbije li Ante Ramljak taj automobil, glupo će zvučati ako reče da on nije njegov. Jer jest, i njegov, i moj, i vaš, sviđalo vam se ili ne, ta razlupana kanta sada pripada svima nama, poreznim obveznicima.

Narodski rečeno: idiotima.

Ruska banka, ili bilo tko drugi između bezbrojnih vjerovnika “Agrokora”, sutra će, možda i s razlogom, tvrditi kako su se s Ivicom Todorićem mogli dogovoriti oko vraćanja dugova, ili makar nekako umanjiti svoj gubitak, ali im je sve propalo otkako su se umiješali hrvatska Vlada i njihov izvanredni povjerenik.

Dugovi “Agrokora” tada će, suprotno željama predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, pasti na leđa hrvatskim poreznim obveznicima. I pravo im budi, idioti bolje nisu ni zaslužili.

Predsjednica je tu epizodno lice s malo teksta, premda i to malo uvijek nekako uspije zeznuti, dok državni odvjetnik Dinko Cvitan tek statira u kukuruzu

Ako vaš nejaki mozak još nije povezao čemu “lex Agrokor” i koji je razlog postojanja Ante Ramljaka, to vam stoji ovako: država je pustila Ivici Todoriću dućane, poljoprivredna imanja, uljare i vinarije dok je u njima bilo nekakve dobiti, a sad ih je uzela natrag da gubitke svi zajedno pokrijemo.

Sva sranja, i Kulmerove dvore, i helikoptere, i katoličke blagdane u Dohi i svileni ženski veš na koncu će solidarno i nesebično platiti građani Republike Hrvatske.

To je, u najkraćemu, čitav plan takozvanog spašavanja “Agrokora” kako su ga zamislili Andrej Plenković, dobitnik Nobelove nagrade za alkemiju, i Martina Dalić, dobitnica Oscara za specijalne efekte. Predsjednica je tu epizodno lice s malo teksta, premda i to malo uvijek nekako uspije zeznuti, dok državni odvjetnik Dinko Cvitan tek statira u kukuruzu.

Državni odvjetnik zapravo je najkomičniji od svih. Pretpostavljam da je on želio biti pekar, ali ga ambiciozni ćaća nije pustio na zanat.

Zašto inače taj Dinko Cvitan ustaje prije zore, pa još i budi suradnike da se još sneni i mamurni pljuskaju hladnom vodom, navlače različite čarape i ukrivo zakopčavaju košulje? Koji je bio smisao one njihove prošlotjedne predstave, one smiješne akcije kodnog imena “Krmeljuša”?

Koliko god su uranili, Cvitan i društvo su zakasnili.

Prvoosumnjičeni im je davno šmugnuo i za to nije trebalo ni izviđati, penjati se na stablo i iz daljega dalekozorom motriti Kulmerov dvorac ili zvoniti Todorićima maskirani u kombinezone servisera kabelske televizije.

Nesposobnjakovići iz Državnog odvjetništva došli su hapsiti jednoga za kojega su i vrapci znali da mjesecima već nije tu, a umjesto njega su odveli Pirušku Canjugu, nesretnicu koja se brine o bolesnoj dvogodišnjoj kćeri.

Sve je s “Agrokorom” otpočetka bilo sramotno i glupo, i svakodnevno postaje sve sramotnije i gluplje, da se čisto prepadneš što ćemo još gledati

Što god mislili o Piruški Canjugi, a ja, uvjeravam vas, ne mislim baš ništa lijepo ni o Piruški Canjugi ni o onome unjkavom prefrigancu za kojega se udala, morate biti upravo groteskni kreten bez trunke pameti, pristojnosti, obzira, bez elementarne ljudske sućuti da nekoga kao što je ona u lisičinama odvedete iz kuće.

Da je John Cleese napisao scenarij za skeč u kojemu policija stavlja preko noći u zatvor jednu ženu koja dijete vodi na kemoterapiju, ostatak bi mu montipajtonovaca vjerojatno rekao: “Johne, nemoj se ljutit, ali ovo ti je gnjusno.”

Sve je s “Agrokorom” otpočetka bilo sramotno i glupo, i svakodnevno postaje sve sramotnije i gluplje, da se čisto prepadneš što ćemo još gledati.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Još tekstova ovog autora: