novinarstvo s potpisom
Ivo Sanader je u zatvoru. No, nemojte ni pomisliti da je, kao što repaju splitski “Dječaci”, gotov party u Saboru i da započinje after u zatvoru. Ništa od takvih zbivanja nisu obećavali dani što su uslijedili nakon što je Ćaću odvelo u Remetinec.
Na dan odvođenja na odsluženje šestogodišnje kazne, što je uslijedila desetak godina po odlasku s premijerske pozicije, u Saboru je bio after. Zakuhalo je na partiju do točke vrenja.
Zabava što ju je upravo na taj dan upriličila vladajuća ekipa umalo je okončana makljažom. Fizički sukob je na sreću izbjegnut, ali zato nije manjkalo uvreda i prijetnji kakvih se ne bi postidjeli ni cajkaški klubovi na obodu velikih gradova. Prijetilo se saborskim tjelohraniteljima likvidacijom!
Nema majstora do hadezeovaca u zametanju kavge, iz koje se onda spretno izmaknu i sa strane se iščuđavaju i prizivaju institucije da rade svoj posao, pa kazne onoga kojeg su isprovocirali u sabornici od koje su načinili svoju prčiju, mjesto na kojem svaka odluka njihove Vlade dobiva legitimitet, mjesto trgovine mandatima, ucjena i kupovine zastupnika ne bi li se mimo volje birača održala glasačka mašinerija.
Kazna duga, šestogodišnja, tempirana tako da donese poneki bod u kampanji za EU parlament umalo se pretvorila u suprotnost. Trebala je vjerojatno izazvati sveopći pljesak i odobravanje, kako oporbe tako i svekolikog naroda, ali ništa od toga.
I oporba i narod po društvenim mrežama krenuli su se prisjećati torbi s novcem, vrećica s milijunima, spiskova zakopanih po vrtovima, suradnika Sanaderovih, ljudi koji naravno, “zna se” i danas “vjerodostojno”obnašaju visoke funkcije u Hrvatskoj “za sve svoje generacije”.
Kao u kakvom feudalnom emiratu otpočelo je davno sa sinom predsjednika Mirom Tuđmanom na visokim, najvažnijim funkcijama i dosljedno nastavljeno s posinkom Vlade Šeksa , manekenski lijepim Karlom Resslerom koji je uvijek isti. Lijep, obrazovan poliglot, verziran u europskim politikama, ali i prijateljski i rodbinski povezan s prethodnim generacijama. Dosadno štancanje očito pali kod njihovog, zaboravu sklonog biračkog tijela.
Amneziji su skloni i stranački veterani. Svi redom, kao da su se proteklih mjeseci intenzivno družili samo i jedino s Horvatinčićem, ne mogu se ni pod milim Bogom prisjetiti ničeg zbog čega bi se osjetili sukrivcima u sporovima bivšemu premijeru.
Kad su im novinari ovih dana tutnuli kruške pod njuške da barem prokomentiraju presudu i eventualnu odgovornost njih samih i stranke kojoj pripadaju, imali su začuđen izraz Alise u zemlji čudesa! Slijegali ramenima i kroz zube cijedili jednu te istu dogovorenu rečenicu kako je to presuda jednom čovjeku, osobi koja ima ime i prezime, a nikako stranci ili nedajbože njima.
To što su Sanadera k’o sjene slijedili, kopirali, uvjeravali sve oko sebe da poštenijeg, pametnijeg, boljeg i šarmantnog na nekoliko jezika nadaleko nema i da smo, eto, pravi sretnici što imamo premijera “per belvedere”. Budući premijer, ako slijedimo logiku proizvodne trake HDZ-a, bit će Ressler, lijep, mlad, obrazovan poliglot!
Danas visoko rangirani hadezeovci s korupcijom, bivšim premijerom, vrećama i crnim torbama nemaju, eto, ništa! Odriču svaku vezu, prave budale od svekolike javnosti kao da u “Ćaćino vrime” nije bilo ni stranačkih tijela, ni ministara, ni Sabora, ni Vlade, ni odluka.
Nisu znali , ne sjećaju se kako se stranka financirala novcem donosenim u shopping vrećicama ( i izbori dijela njih tako su plaćeni), nisu znali za milijunsko mito, precijenjenost zgrade u zagrebačkoj Planinskoj! Ni traga onoj njihovoj: “Takvog kakav je naš Ivo bija nema Europa…”
Bija je bija, pa sad robija – a oni su sve to lijepo zaboravili, predaju liste za EU parlament i predstavljaju drugog manekena za nove generacije naivnih.
Nedavno je predsjednik Sabora Gordan Jandroković svojoj stranačkoj kolegici ministrici Žalac, koja se jadala u mikrofon da joj netko od stranačkih kolega moguće smješta (neki iluzionist koji je u stanju preko noći dovući mercedes u ministričino dvorište), preko novinara odrepao Vojka V.: “Kako to, kako to, nije mi jasno, neko me sabotira, možda je Vlada, možda su Srbi, možda masoni…”
Valjalo bi i njega upitati: Kako to? Normalnom čovjeku koliko-toliko očuvane memorije nije jasno kako to da nitko od njih ne osjeća ni minimum krivnje za sve ono što Sanader nije mogao činiti bez njihove pomoći i prešutnog odobravanja HDZ-a. Upravo na tom saborskom, noćnom afteru mnogima nije bilo jasno, ali se samo Pernar odlučio za svoj uobičajeni performance iznošenja iz sabornice.
Ogluši se on svako toliko na upozorenja predsjedavajućeg, odbije napustiti prostor, pa ga iznose. To se onda snima, emiitra po društvenim mrežama. Njegovi to vole.
Sad je to iznošenje i saborsku stražu valjda zabranjeno snimati. Logično jer i jest svrha kasnonoćnih saborskih after-partyja da bitne teme ne mogu gledati i slušati oni koji ujutro rade.
Njima se lijepo servira filtrirani sažetak na Dnevniku HRT-a. Nema velike minutaže za Pernara s nogama u zraku, a Bunjac koji prostački vrijeđa i prijeti likvidacijom može dobiti nešto više prostora, jer nam tom oglednom nastavom rječito pokazuje što nas i kakvi čekaju ako HDZ zamijenimo.
Druge sofisticiranije kritičare kupe, stave na liste za EU parlament i tako čitava Hrvatska ostaje i nadalje u luđačkoj košulji prošlosti. Aktualni premijer to naziva jasnom europskom orijentacijom?!
Kako to, kako to? Nije mi jasno?
Sabotira nas Alzheimer epidemijskih razmjera – a Memantin je na skupoj B listi. Nema straha, kad iz nas provali agresija, bijes i nemoć, HZZO će nam potpuno besplatno osigurati stezulju da ne kvarimo aftere u Saboru.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.