autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Građani u poziciji “nothing left to lose”

AUTOR: Nela Vlašić / 27.05.2016.

AUTOGRAF Nela Vlašić “… ‘Bem ti državu u kojoj riječ Ladislava Ilčića ima veću težinu od one Borisa Jokića!” Ova rečenica Brune Šimleše objavljena na društvenim mrežama najbolje oslikava osjećaje mnogih koji su s nevjericom pratili ignoraciju nekompetentnih ignoranata na vlasti kojom su dočekali najavu ostavke ekspertne skupine za provedbu cjelovite kurikularne reforme i odlazak njezina voditelja Borisa Jokića.

Otišli su jer je direktnim miješanjem politike u struku u pitanje doveden rad šezdeset tisuća profesora i nastavnika ne bi li likovao Kaptol i likovi poput Ladislava Ilčića ili do gadljivosti vlasti privrženoga Slobodana Novaka, koji je požurio reći kako o toj ostavci “misli sve najbolje!”

Što reći do blago vlasti koju takvi podržavaju, ali jao si ga građanima kad takvi ili njima slični krenu reformirati područja od vitalnoga interesa. Jao si ga narodu kojemu izgleda uz ovakve ignorante preostaje samo ulica i psovka, jer kako je krenulo, uskoro ćemo se svi naći u situaciji , što bi rekla dobra stara Janis Joplin – “… nothing left to lose”.

Nema nikakve sumnje da se eto pola godine iz petnih žila trude da većina bude dovedena u situaciju da više nema što izgubiti, a bogami kad vidite što su načinili s Jokićevom reformom – ničemu se ni nadati.

Boris Jokić i njegova ekspertna skupina otišli su jer je direktnim miješanjem politike u struku u pitanje doveden rad šezdeset tisuća profesora i nastavnika ne bi li likovao Kaptol i likovi poput Ladislava Ilčića ili do gadljivosti vlasti privrženoga Slobodana Novaka, koji je požurio reći kako o toj ostavci “misli sve najbolje!”

I zato ‘bem ti državu u kojoj ova na brzaka sklepana vlast predlaže zakone koji određuju bolničke participacije u iznosu većem od većine mirovina zarađenih za trideset i pet ili četrdeset godina rada.

‘Bem ti državu kojoj besprizorni političari straše građane i cijenom pregleda odvraćaju bolesne od toga da pomoć traže na hitnom bolničkome prijemu kad im tlak podivlja zbog idiotskih odluka onih koji koji svoje komplekse, frustracije i obiteljske traume liječe ministarskim i zastupničkim mjestima. I još su tako bezobzirni da javno tvrde kako im cilj nije ubiranje dodatnih prihoda, već da oni stvarno ugroženi na vrijeme dobiju kvalitetnu zaštitu.

Te krvopije, kojima nikad dosta moći i novca, ta Vlada koju ponajmanje zanimaju oni u čije ime vlada, pritom se i ne trudi niti pokušava građanima objasniti kakve veze imaju tri tisuće kuna za bolničko liječenje s brzinom pomoći koju trebaju dobiti životno ugroženi.

Vjerujte, nikakve!

Što reći do blago vlasti koju takvi podržavaju, ali jao si ga građanima kad takvi ili njima slični krenu reformirati područja od vitalnoga interesa. Jao si ga narodu kojemu izgleda uz ovakve ignorante preostaje samo ulica i psovka, jer kako je krenulo, uskoro ćemo se svi naći u situaciji, što bi rekla dobra stara Janis Joplin – “… nothing left to lose”

Jednostavno, njihove najavljane reforme nisu ništa drugo do cijeđenje iscijeđenog. Sve do jedne na štetu građana. K’o da ih je netko doveo da ubiju svaki entuzijazam i nadu za ovaj pedalj zemljice i isto toliko naroda.

Kako ne psovati kad vidiš dio “tih reformatorskih gulikoža”, te licemjere bez premca i konca, kako u srijedu, u gospićkoj crkvi, hej, ljudi, u crkvi, glume velike kršćane i pjevaju državnu himnu na biskupskome ređenju mons. Zdenka Križića! Što Lijepa naša u sekularnoj državi ima s biskupskim ređenjem?

Nije u Gospiću izabran državni poglavar, već je zaređen biskup! I još nam tu sramotu direktno prenose na 2. programu HRT-a.

Poruka narodu jasna je k’o dan: važni su kardinali i biskupi, jer oni vode računa da nam se biračka baza ne ospe, a kad nam zagusti s brojkama i fotelje budu ugrožene, Kaptol uvijek ima rješenje – od Bernardice Juretić i trenutno vrlo korisnog Ladislava Ilčića pa do Bože Petrova i Tihomira Oreškovića!

Nema nikakve sumnje da se eto pola godine iz petnih žila trude da većina bude dovedena u situaciju da više nema što izgubiti, a bogami kad vidite što su načinili s Jokićevom reformom – ni čemu se nadati

Kako im onda uskratiti radost pjevanja himne i biskupskih litanija pred televizijskim kamerama ili pak pomicanje termina podnevnog Dnevnika za čitavih sedamnaest minuta.

To što je normalan narod koji masovno – njih nekoliko desetaka tisuća – potpisuje peticiju za kurikularnu reformu u tom trenutku zasigurno više zanimala pressica Borisa Jokića i očitovanje laburističkoga prebjega u hadezeove redove, takozvanog ministra znanosti i obrazovanja Predraga Šustara, to gore po narod. Utjeha im jedino može biti to da su si već nakon šest mjeseci ovakve vlasti svi, onako uđuture i vjernici, i nevjernic,i osigurali carstvo nebesko.

Patnja se, odista, ni s čime ne da usporediti – u poziciji su nothing left to lose.

Još tekstova ovog autora: