autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

HDZ je krenuo u možda najtežu bitku, obraniti brijačnice i frizeraje

AUTOR: Ante Tomić / 09.05.2020.

AUTOGRAF Ante Tomić 4 Sedamnaest stanovnika Doma za stare i nemoćne iz Vukovarske ulice u Splitu dosad je umrlo od koronavirusa i nitko za to nije kriv. Nadzorom je izvan svake sumnje utvrđeno da je učinjeno sve po propisima, tip-top, cakum-pakum.

Možemo samo pretpostaviti kakav bi užas bio da je učinjen koji propust, da HDZ nije na vrijeme, odlučno i bez oklijevanja djelovao.

Da se HDZ nije borio i pobijedio zarazu, istočno Vukovarskom sve gore do restorana “Opatija” danas ne bi bilo nikoga živog. Ako bi tkogod baš morao proći kroz taj kvart, napravio bi to nevoljko i u velikom strahu. Ubacio bi u četvrtu, ugazio gas i projurio spuštenih prozora da mu kroz prozor u automobil ne uđe dim od bezbrojnih lomača na kojima bi članovi Civilne zaštite palili odjeću, posteljinu i pokućstvo zaraženih.

Stotine i stotine mrtvih ležale bi u svježim humkama, označenim tek jednostavnim bijelim križevima, iskopanim između razlistalih kostela s obje strane ceste.

Zbilja, ako je u domu sa sedamnaest žrtava bilo sve besprijekorno, jedva se da i zamisliti kako bi izgledalo da je Blaženko Boban, Ante Sanader ili netko njihov zajebao. Zapadno bi sve do dvorane Gripe na pločnicima valjda ležali bolesnici za koje u bolnicama više ne bi bilo mjesta.

Važnije je, upozoravaju, da ostanete živi nego da budete lijepi. Ima vremena da budete lijepi jednom kad ova epidemija prođe, a većina nas, ruku na srce, ni tada neće imati znatnije šanse

Nesretnici bi hvatali prolaznike za noge očajno šapćući: “Vode! Vode!” Koronavirus bi južno od doma ubio sve ljude do križanja Dubrovačke i Ulice Matice hrvatske, a na sjeveru, u Osječkoj, između broja šest i broja dvadeset tri ostalo bi možda najviše troje, četvero preživjelih hrčaka i kanarinaca.

Na Sućidru bi bilo tako mnogo praznih stanova da bi se prodavali već za sedamnaest eura po kvadratu.

Ali, srećom, poslali su jednoga profesionalca, samoprijegornog, vrijednog i sposobnog, koji je tragediju u Vukovarskoj zaustavio na razumnih, prihvatljivih, gotovo pa beznačajnih sedamnaest sprovoda.

Što god zavidljiva opozicija i pokvareni novinari rekli o tome, odgovorni ne kriju zadovoljstvo izvanredno obavljenim poslom. Živio Ivan Škaričić, bravo za nas, viču u Hrvatskoj demokratskoj zajednici.

Ipak, ne opuštaju se, nisu, što se kaže, zaspali na lovorikama. Krunoslav Capak i društvo sad su krenuli u možda najtežu bitku, obraniti brijačnice i frizeraje.

Jer svi se slažu da bi bio najcrnji scenarij da se koronavirus nakon svega, kad smo već pomislili da smo pobijedili, podmuklo ušulja među četke i viklere, da nevidljivi neprijatelj zauzme položaj u haubama.

Da se HDZ nije borio i pobijedio zarazu, istočno Vukovarskom sve gore do restorana “Opatija” danas ne bi bilo nikoga živog. Ako bi tkogod baš morao proći kroz taj kvart, napravio bi to nevoljko i u velikom strahu

Želite li se ošišati, mjere zaštite su kao da ulazite u nuklearnu elektranu. Lakše bi se, čini se, izmigoljili kroz Plenkovićevo osiguranje. Prvo nazovete frizerku ili bricu da dobijete datum i sat, a zatim dođete s maskom na licu, osobnom iskaznicom, životopisom, dvije fotografije, potvrdom o nekažnjavanju i šezdeset kuna biljega.

Sve mušterije se na ulazu identificiraju skeniranjem rožnice, moraju potpisati da ulaze na vlastitu odgovornost i ostaviti podatke za Registar brijanih i šišanih osoba. Tek nakon mogu bez riječi ući i smjestiti se u stolcu.

Svaki verbalni kontakt sa službenim licem je zabranjen, čak i ono uobičajeno na početku, kad frizerka upita: “Kako ćemo?”, a mušterija je kratko uputi da joj stanji otraga i sa strane, a naprijed ostavi dulje šiške.

Preporuka je Nacionalnog stožera civilne zaštite da u frizeraju ili brijačnici sjednete i zatvorite oči pa što vam bog da. Ošišaju li vas na teću, izbriju na dva milimetra ili zabunom ofarbaju u ljubičasto, sve je dobro.

Važnije je, upozoravaju, da ostanete živi nego da budete lijepi. Ima vremena da budete lijepi jednom kad ova epidemija prođe, a većina nas, ruku na srce, ni tada neće imati znatnije šanse.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: