HDZ-ovac Marušić postao je prvi Facebook branitelj RH

Da smo demokratska država, sudili bi vam za veleizdaju i strijeljali vas! Lošu dosjetku o tuđim životima, smrtima, demokraciji i hrvatskoj državi ispalio je na Fejsu Hrvoje Marušić.

Marušić je bio vijećnik Gradskog vijeća Splita, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca za Dalmaciju, a možda i ozbiljan kandidat za ministra poduzetništva i obrta u Vladi Tihomira Oreškovića.

Možda se ne odnosi na to je li bio kandidat ili ne, nego na to da je bio ozbiljan. S obzirom na to tko je i kako nam je došao sam Tihomir Orešković za premijera, sasvim je vjerojatno da su likovi kao Hrvoje Marušić mogli biti kandidati za ministra.

Vrlo je jednostavno sada dramiti kako je taj i takav čovjek kao što je Hrvoje Marušić mogao biti sve što je bio, vijećnik, član HUP-a, i da mu u demokraciji ne bi palo na pamet ovako nekome prijetiti jer bi ga demokracija naučila da baš zato što je demokracija, ne dopušta svakome da ispali sve što mu padne na pamet.

Marušić očito ne zna da demokracije više ne strijeljaju za veleizdaju. Ne strijeljaju ni za izdaju. Jednostavno, ne strijeljaju. Znao bi i da se na suđenjima u demokraciji ne zna da će optuženi za izdaju i veleizdaju završiti sa smrtnom presudom u džepu

To je demokracija nekih zabitih birtija u kojoj svi trabunjaju što žele.

Čovjek, eto, nema pojma i nema petlje, ali ima vezu pa zna da ga nitko neće privesti na razgovor zbog toga što nekome priželjkuje i obećava smrt.

Napisao je, naime, i: “A vjerojatno i hoće, uskoro…”

Nije dovršio misao kako bi neizvjesnost prijetnje trajala i kada se čitatelji maknu s njegova komentara.

Marušić očito ne zna da demokracije više ne strijeljaju za veleizdaju. Ne strijeljaju ni za izdaju. Jednostavno, ne strijeljaju. Znao bi i da se na suđenjima u demokraciji ne zna da će optuženi za izdaju i veleizdaju završiti sa smrtnom presudom u džepu.

Sustavi u kojima se zna da se na suđenjima za izdaju završava pred streljačkim vodom nisu demokracije, ma što on mislio o tome i kakvu si državu priželjkivao, onu koju je nudio Staljin, Franco ili mu danas nudi Kim Jong-un.

Svi su tvrdili da su stvorili demokraciju i slobodu. Možda mu je to olakšavajuća okolnost kada ga izvedu pred nekog suca zbog ove prijetnje.

Svoju je prijetnju članovima Inicijative mladih za ljudska prava započeo nekom glupom uvredom: “Stoko yugokomunistička, nakon pet godina rata i agresije na RH vi pišete ovakve gadarije…”

Mali bi ga sat povijesti naučio da u Hrvatskoj nije bilo službenog rata, a onaj stvarni rat u kojem su dijelovi Hrvatske bili okupirani trajao je više od pet godina.

Ili misli da su Vukovarci bili na ljetovanju tijekom izbjeglištva do 1997. godine, nakon što su ih nožem istjerali iz domova.

Dakle, osim što nije sam skužio, nije pročitao, nije ni čuo od frendova, a nije niti morao ići u školu kako bi učio, Hrvoje Marušić je pokazao i da nije osobito hrabar jer bi zvao državu da ubija druge kada bi on da ih ne gleda žive.

Marušić je bio vijećnik Gradskog vijeća Splita, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca za Dalmaciju, a možda i ozbiljan kandidat za ministra poduzetništva i obrta u Vladi Tihomira Oreškovića

I ne čuje njihove misli.

A one su nezgodne jer prozivaju savjest, traže da se i ova Vlada ispriča zbog zločina počinjenih tijekom Oluje 1995. godine, pri izvođenju akcije oslobađanja okupiranih dijelova Hrvatske.

Da, bilo je zločina.

Nisu svi ubijeni Srbi pri oslobađanju Hrvatske slučajno stradali, mnogi su ubijeni u svojim krevetima, na kućnim pragovima, brojna su sela iznenada gorjela u noćima kada bi Hrvatska vojska prošla kroz njih.

Tek su se neke od tih situacija tretirale kao ratni zločini i u nekim se slučajevima pokušalo kažnjavati ubojice skrivene u uniformama Hrvatske vojske.

Ne možemo to izbjegavati i ne možemo tvrditi da iza Hrvatske vojske nisu ostali i leševi.

I nije veleizdaja o tome govoriti.

To je banalna zamjena teza, da govoriti o zločinima, tražiti da se kazne odgovorni znači biti protiv Hrvatske.

Ne, Hrvatska je veća i jača od onoga što bi i kako bi branio Hrvoje Marušić, metkom u svakoga tko ga podsjeti da nismo i nećemo biti civilizirana ni demokratska država dokle god budemo štitili ubojice. Ne kažnjavati ubojice ne znači ništa drugo nego podržavati ih, ali se time podržavaju i svi oni koji su rušili Vukovar, koji su ubijali njegove branitelje, izvukli ranjenike i pobili ih na Ovčari.

Stvarno nema nikakve razlike između ubojice staraca u Gruborima i ubojice građana Vukovara.

Bi li onaj u Gruborima stao da je bilo više staraca i da su bili ranjeni u podrumu neke bolnice?

Bi li onaj s Ovčare stao da je bilo manje Hrvata, da su bili tek u nekom selu?

Nema tu afekta, nema ničega što bi moglo opravdati ubojice, one koji ubijaju ranjene, nenaoružane i nebranjene. Nema ni civilizirane države koja bi se usudila stati iza tako nečega.

Zato krivu državu zaziva Marušić. Njegova država nije pobijedila u ratu.

Mora napraviti neku drugu Hrvatsku, ali to neće biti Hrvatska koju su branili i oslobađali pravi hrvatski vojnici. Bila bi to Hrvatska koja pripada ubojicama

Ne može ni u miru jer to znači da ta država mora učiniti ono što Hrvoje Marušić predlaže sa svog Fejsbuk statusa – mora ubiti svjedoke, a svjedoci su svi koji su preživjeli.

Mora napraviti neku drugu Hrvatsku, ali to neće biti Hrvatska koju su branili i oslobađali pravi hrvatski vojnici. Bila bi to Hrvatska koja pripada ubojicama.

To nije demokracija, zar ne?

Ali, to će mu objasniti u HDZ-u, njima pripada i zahvaljujući njima je važan u ovoj zemlji.

Njegov je status izdaja ideje o demokratskoj Hrvatskoj.

(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).

    •  Kako pobijediti Zokija u drugom krugu
    •  Kako je Marko Skejo napravio budalu od MORH-a i Hrvatske
    •  Hrvatska, ona dobra zemlja koja puca na ljude
    •  Teško je biti HDZ-ovac s takvom kandidatkinjom za predsjednicu
    •  Kako je Hrvatska uspjela izgraditi sustav koji štiti samo sebe
    •  Ona je plakala u jastuk
    •  Kako Miroslav Škoro voli Hrvatsku srcem i čekićem
    •  Kakav predsjednik treba Hrvatima
    •  Istina koja nikome nije po volji
    •  Gdje je bio Bog onog svibnja tisuću devetsto četrdeset i neke

> Svi tekstovi ovog autora