Homo faber pred vratima sutrašnjice

Kako uopće sažeti osjećaje u godini na izmaku? Vozim Vlaškom, zelenim valom, Zrinjevcem (tek da glumim životnost) – a cjepivo već stiglo! Spasenje!

Stiže cjepivo, ali i mutirani mikro-ubojica, i dok nam ”zvjezdoznanci” naši, uvažena naša trla-baba-lan blebetala, u šekspirskoj dilemi uzdišu ”cijepiti se ili ne”, pada mi na um da će zacijelo iz ove sumanute zebnje i dileme, nakon cijepljenja, možda uskrsnuti HOMO FABER, danas samo PAUPER, i POKRENUTI, zapravo PREOKRENUTI (najprije) vlastitu egzistenciju, a s njom i svekoliko stanje stvari.

Hipotetična utopija iz distopije u kojoj jesmo?

I jur se veselin danu kad mi daju špuntu kontra korone, i ča ću reći: Na ti roge prokleta štrigunska malatija. Ma ča se uvi ”lumeni” straše medežije, koja će spasiti čovika? A ča je bolji ruski rulet: balota će te ubiti, eli neće?

Mi drugi kad su nan oci i brati donili Slobuodu, dičina brižna i lačna i potribna i puna svake malatije, vero smo se veselili kad su nan davali riblje ulje (škifega gušta, a joh!), da ne pokrepamo dičina jugoslavienska, oci nan mrtvi po grobnicama, matere delaju na normu i nan doniesu prsne karamele proti jetike za Dan dječje radosti.

Mi drugi kad su nan oci i brati donili Slobuodu, dičina brižna i lačna i potribna i puna svake malatije, vero smo se veselili kad su nan davali riblje ulje (škifega gušta, a joh!), da ne pokrepamo dičina jugoslavienska, oci nan mrtvi po grobnicama, matere delaju na normu i nan doniesu prsne karamele proti jetike za Dan dječje radosti

Pak nan naše svjesne drugarice infermiere, ma i čuda je mrež i časnih sestar, fikaju špunte kontra jetike, kontra buh i šienci i mumpsa i škarlatine i tifusa i svake malatije e dopo femo pošumljavati tuto el Lungo mare a Pola, sempre cantando (altroche Lidija Percan e Elda Viler e Nila Pizzi) ”Pioniri maleni, mi smo vojska prava, svakog dana rastemo k’o zelena trava, smrt fašizmu, a sloboda narodu, i mene će moja mati u brigadu dati…”

I onda nakon marende, merikanski sir i jaja u prahu (Trumanova jaja) i narodni čaj: ”O, čuj serenadu, Opatijo bajna, biseru ti našeg mora”, ”Uske hlače, sako dugi, čagam samo boogie-woogie”, ”Ja se zovem Andy Dandy, pijem samo cherry brandy”…

I dva frajerska pjesmuljka, koja mi zazvone sada, dok tranzicijsko-koronarno siromaštvo lupa na naša vrata: ”Hej, momci mladi, što da se radi, kad naše malo selo nema jazz-orkestar? Tambure amo, to svirat znamo, neka pleše mlad i star. Bolje plesati boogie-woogie nego krampati na prugi”.

Jer, moramo uzeti u ruke i saxophone, a naročito kramp. Pandemija će proći, a onda? Od čega živjeti i preživjeti?

Noi viviamo del lavoro, mi živimo do rada, pjevali su nekad čvrsti momci iz talijanskog zbora u Puli ”Lino Mariani”, mahom arsenalotti, klasno svjesni element koji je, uz ostalo, okusio tri ideologije (rojalističku austrijsku, rojal-fašističku talijansku i socijalističku jugoslavensku).

Vivere del lavor’? Chi sa, a, forsi ancha se poderia? Ma intanto, ghe vol prima de tutto che el tycoon ga rubado a le napredne-raničlke-mase, va in remengo. O almeno, gavendo perso la sua supremassia divina, che’l tycoon ripensa un po sul propio futuro, perche cussi-e-cussi de i altri el predator, bestia umana, no se ne frega per un pel de mona!

Homo faber, nad čijom je sudbinom zdvajao Giorgio Bocca. Prebrazili smo se svi zajedno u parazite, pokušavamo živjeti od prevare; već kad nas varaju sa svih strana.

Sada se javljaju obećavajuće ideje, poput razmjene rada. Što to ima biti?

U mladosti, po selima moga zavičaja, pitao bih starije ljude (koji su mrmljali protiv i Jugoslavije i Italije – samo naša KundK je vrijedila): Ali kako ste onda sazidali sve te kamenite kuće, štale za stoku, šterne, i baladure i zide i zidiće, kogulali pjace i pjacete, kad jedva da ste imali za koru kruha?

To je bila razmjena rada. Kada je trebalo, rodbina i prijatelji došli bi pomoći – jedan je imao kavu, drugi je bio klesar, treći je imao jake volove za prijevoz kamena, četvrti je palio japlenicu i proizvodio vapno, peti bi dovozio pijesak, žene su nosile vodu i miješale maltu, i svi skupa su zidali.

Po ne znam koji put, moram se prisjetiti kako je George Kenneth Galbraith još prije nekoliko decenija ukazivao kako će se sistem hiperprodukcije sam od sebe urušiti, kao i svjetski monetarni sustav (dva tijesno povezana segmenta), te će se čovječanstvo naći u teškoj krizi, čije je rješenje, međutim, jako daleko od onoga što čini svjetska Velika Crkva Uma (by Robert Pirsig).

Kako uopće sažeti osjećaje u godini na izmaku? Vozim Vlaškom, zelenim valom, Zrinjevcem (tek da glumim životnost) – a cjepivo već stiglo! Spasenje!

Jer, prema Galbraithovom mišljenju, zastario je odavno sav svjetski sistem produkcije i komunikacije (trgovine), i jedino je rješenje uspostavljanje posve novog sistema, kombinacije nečega sličnog primordijalnoj ljudskoj zajednici (to jest, zajedničkom, javnom, kolektivnom vlasništvu i upravljanju) i moderne elektroničke komunikacije.

Dakako tajna i jest u toj munjevitoj komunikaciji, jer upravo trenutačna informacija o dostupnim proizvodima bilo gdje na svijetu imala bi biti ključni faktor regulacije poslovanja (proizvodnje, transporta, distribucije).

Nadalje, isti Galbraith tada je ustvrdio da mora nastati ”postmonetarna epoha”, jer je i novac kao takav zastario.

Možda sve ovo nekome zvuči kao neki bezumni paleorevolucionarni projekt, ali, naglašavam, Galbraith je jedan od najvećih ekonomskih i uopće znanstvenih umova Zapada, i nikako nije ljevičar, radikal bilo koje vrste.

On je naprosto točno predvidio kolaps svjetskog ekonomskog sustava, a retuširanje koje se upravo događa, jest samo održanje u životu upravo tog zastarjelog sistema.

I netko će morati početi čitati Galbraitha, kao i Stiglitza i Rifkina. Svi ovi veliki umovi zapadnjačke (kapitalističke!) ideologije traže radikalni rez. A njega nema.

Zato sanjarim da će se razbuditi homo faber.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Trumpov trijumf – strah i nada svijeta
    •  Nama nema spasa, mi smo analogna rasa i kraj budućnosti
    •  Od holocena do holokausta
    •  A da konačno poslušamo Habermasa?!
    •  Fašistički kulturocid
    •  Legenda o Joakimu širila se Istrom još za njegova života
    •  1943.: Došla je naša ura
    •  Strvinari starog svijeta iliti iskonska Tea Tulić
    •  Analiza EU izbora: nacionalistički internacionalizam
    •  Šalamun – šaman poezije

> Svi tekstovi ovog autora