Hrvatski politički-kršćani sadisti fascinirani su silovanjem

Religija ima iracionalni izvor, ali i iracionalnu budućnost. Izvor i budućnost religije je ništavilo. Iracionalnost religijskog ništavila u Hrvatskoj do izražaja dolazi u političkom nadmetanju, a ono, iako se odigrava svakodnevno, ipak posebno eskalira u izbornim vremenima.

Budući da se nalazimo u kampanji za parlamentarne izbore, imamo priliku svjedočiti eskalaciji religijskog ništavila u političke svrhe. No treba razlikovati religijsko osmišljavanje ništavila od uvođenja ništavila u politički život kako bi se, u konačnici, čitav javni život sveo na uništeni javni život.

Religijsko poimanje ništavila je zapravo borba s ništavilom, a sve kako bi se čovjek spasio i kako bi mu se priskrbio vječni život. Ovakvo ništavilo je gotovo sveto ništavilo, i zato ga možemo smatrati Ništavilom.

U Ništavilu prebiva Bog, Bog i Ništavilo su izjednačeni, oni su isto. Religijsko ili, još konkretnije, kršćansko Ništavilo predstavlja našu nemogućnost da vlastitim snagama nastanemo. Mi, naime, nastajemo bez nas, bez naše svijesti, našeg htijenja, naših planova i naše volje.

Mi smo, u kršćanskom smislu, bića Ništavila ili bića koja proizlaze iz pravolje, prarazuma, prahtijenja i praplana Ništavila koje hoće da bude baš ovaj, u sebi potpuno bezrazložan život.

Političko ništavilo je, naprotiv, ništavilo najniže razine. U njemu nema ničeg svetog, ljudskog ni životnog. Kršćansko Ništavilo daje život kako bi ljudsko došlo do izražaja, a to ljudsko nema obvezu biti kršćansko ljudsko, ono može biti i ateističko ili budističko ljudsko.

Kršćansko Ništavilo čovjeka promovira kao slobodno biće koje se, zahvaljujući vlastitoj slobodi i razumu, ostvaruje kao svjesni, spoznajni i moralni subjekt, kao biće autonomnog djelovanja.

Hrvatski politički kršćani Ništavilu daju hrvatski i kršćanski identitet, što je pravi religijski skandal. Naši politički kršćani su, dakle, uspjeli skandalizirati nebesa davši Ništavilu kršćanski identitet. Ovo je prvorazredni skandal, nebeski i zemaljski, jer Ništavilo ili Bog, ne mogu biti kršćani niti imati išta kršćansko

Budući da biće autonomnog djelovanja ima i autonomiju u odnosu na svog autora, a u kršćanskoj verziji je taj autor samo Ništavilo ili Bog, onda je sasvim jasno da čovjek ne mora biti kršćanin, on, štoviše, uopće nema obvezu biti religiozan. Paradoks kršćanske slobode je da čovjek ne mora biti kršćanin, niti se to od njega traži.

Kršćansko Ništavilo je humano, ali, nažalost, takvo je sve dok prebiva na nebesima i dok ga se ne dohvate naši politički kršćani. E, onda gubi humanu dimenziju. Postaje kroatizirano i kristijanizirano.

Hrvatski politički kršćani Ništavilu daju hrvatski i kršćanski identitet, što je pravi religijski skandal. Naši politički kršćani su, dakle, uspjeli skandalizirati nebesa davši Ništavilu kršćanski identitet. Ovo je prvorazredni skandal, nebeski i zemaljski, jer Ništavilo ili Bog, ne mogu biti kršćani niti imati išta kršćansko.

Kršćanstvo je duboko vremenita kategorija. Ona zapravo znači biti u vremenu i, sve dok si u vremenu, odnositi se prema Bogu.

Bog nije u vremenu i ne odnosi se prema Bogu, jer Bog jest Bog, on se ne odnosi prema sebi na izvanjski način, iako se može odnositi unutar sebe modalitetom božanskih osoba koji su, naravno, također isti i jedan Bog.

Možda je ovo ipak previše apstraktno za naše, hrvatske osvajače zemlje i nebesa.

Naši politički kršćani promoviraju najniže ništavilo, ono koje ne daje život, nego ga oduzima i ponižava. Oni su istinski sadisti. Ovo ne ističem zato da bi ih se dehumaniziralo, nego zbog toga što oni sadistički dehumaniziraju.

Humano je sadista nazvati sadistom, jer mu se tako može pomoći. Sadistu se pomaže tako što ga se percipira kao sadista i tretmanom ga se dovodi da prestane biti sadist. Sadisti, naprotiv, nikome ne mogu pomoći, jer je cjelokupno njihovo djelovanje, pa i tzv. djelovanje pomaganja, zapravo sadističko djelovanje.

Hrvatski politički kršćani ili hrvatski političko-kršćanski sadisti fascinirani su silovanjem, ali to nevješto skrivaju, pa umjesto da otvoreno kažu da im je silovanje poželjna aktivnost, jer je svako silovanje brutalna manifestacija sadizma, oni silovanje nevješto brane i čuvaju raspravom o pravima ljudskog života koje je začeto silovanjem.

Brutalno! Sadistički! Perverzno! Hrvatsko političko kršćanstvo je upravo takvo – brutalno, sadističko i perverzno.

Uzaludno je s njima raspravljati o razlici između ljudskog života koji se razvija, pa u razvoju postane spoznajni i moralni subjekt, od ljudskog života koji je je već spoznajni i moralni subjekt.

Ljudski život koji se razvija moguće je prekinuti prekidom trudnoće, i to nije ubojstvo ako taj ljudski život nije dostigao stupanj razvoja da bi se prekid trudnoće moglo smatrati ubojstvom.

Silovanje je, naprotiv, sadistički čin kojim se ljudski život želi poniziti i uništiti, čin kojim se ostvareni subjekt toga života želi ubiti kao subjekt, a sačuvati kao puki ljudski život.

Silovanje je zato pokušaj ubojstva ili, ako silovatelj toliko silovanjem uništi subjekt ljudskog život, da više ne može, kao subjekt, uspostaviti kontrolu nad vlastitim životom, ono je ubojstvo.

Budući da se nalazimo u kampanji za parlamentarne izbore, imamo priliku svjedočiti eskalaciji religijskog ništavila u političke svrhe. No treba razlikovati religijsko osmišljavanje ništavila od uvođenja ništavila u politički život kako bi se, u konačnici, čitav javni život sveo na uništeni javni život

Hrvatski politički kršćani uništavaju i nište, oni su predstavnici ništavila.

Kršćanstvo nije politički program, nego nešto osobno i duboko intimno. Osobnost i intimnost kršćanstva izlazi iz sebe u kulturu uvažavanja svakog čovjeka.

No suvišno je govoriti što je to kršćanstvo, kada su ga politički kršćani zarobili i gotovo potpuno uništili. Njima je kršćanstvo instrument ”brisanja” prethodnih brakova kako bi im sadašnji brakovi bili prvi.

Njima je kršćanstvo instrument pljačkanja župa i biskupija nakon kojega dobiju premještaj u drugu župu ili biskupiju, kako bi im sadašnja župa ili biskupija ”obrisala” pljačku prethodne župe ili biskupije.

Njima je kršćanstvo instrument brisanja prethodnih nemoralnih čina, kako bi mogli pristupiti činjenju istog nemorala, ali sada puno brutalnije jer su moralno osnaženi i uvjereni da su samo oni moralni. Jesu, i to moralom nemorala.

Politički kršćani su za Republiku Hrvatsku najopasniji. Političko kršćanstvo je za Republiku Hrvatsku najopasnija politička opcija jer počiva na ništavilu svake pozitivne stvarnosti.

Politički kršćani državi oduzimaju sekularnost, humanost i vremenitost. Oni Bogu oduzimaju svetost, vječnost i ljubav.

Hrvatski politički kršćani su bića ništavila koja pokušavaju uništiti sve, pa i Ništavilo koje je sam Bog.

Bog ili Ništavilo je, najkraće, Ljubav, a politika hrvatskih političkih kršćana je, najkraće, sadizam koji dehumanizira.

Hrvatski politički kršćani s kršćanstvom veze nemaju.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Afera Beroš: Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija
    •  Pogrešno shvaćena vjera ubija – djecu, društvo i boga
    •  Samostalnost smo stekli zahvaljujući antifašističkom pokretu
    •  Pio XII. je moralni kukavica, a Hrvatska zatvoreno društvo
    •  Načelnik Glavnog stožera OSRH kao stranački potrčko
    •  Osobu koja izvrši suicid zapravo nismo poznavali
    •  Ivan i Aleksandar besplatno se vole, svim licemjerima usprkos
    •  Matu Uzinića udaraju politički katolici, s križem u rukama
    •  83,45% je ogroman uspjeh sindikata oporbenih političara
    •  Hrvatska ne može biti katolička država

> Svi tekstovi ovog autora