novinarstvo s potpisom
Svećenik Vladimir Vizir, župnik iz Hrašćine u sjevernoj Hrvatskoj, uhićen je zbog sumnje na seksualno zlostavljanje maloljetnika iz jedne od najranjivijih društvenih skupina – romske djece.
Prema navodima istrage, 62-godišnji župnik godinama je dolazio u romsko naselje Kuršanec Lug u Međimurju, gdje je preko posrednika pronalazio dječake i mlađe muškarce kojima je navodno plaćao oko 50 eura po susretu za seksualne usluge. Ovaj šokantan slučaj ponovno otvara pitanje: koliko je Katolička Crkva u Hrvatskoj spremna obračunati se sa zlostavljanjem i pedofilijom u vlastitim redovima?
Vizir se nalazi u istražnom zatvoru pod sumnjom za kazneno djelo podvođenja djeteta, odnosno spolnog zlostavljanja maloljetnika uz naknadu. Policijska istraga donijela je konkretne dokaze, osobito iz sadržaja njegova mobitela, koji sadrži obilje inkriminirajućeg materijala.
Do otkrića zločina došlo je neobičnim putem: nekoliko mladića romske nacionalnosti opljačkalo je svećenika, oduzevši mu mobitel i novac nakon što im je navodno ponudio novac za seksualni čin. Jedan od svjedoka iz romske zajednice opisao je događaj: ”U tom trenutku dok je on nama nudio pare da nama to i to uradi, mi smo ga odmah opljačkali jer smo vidjeli kakav čovjek može biti. Mobitel smo mu uzeli radi dokaza jer ima puno slika kako svašta radi.”
Ukratko, žrtve su same pribavile dokaze o svećenikovim nedjelima; nakon što je Vizir pljačku prijavio policiji, istraga je otvorila posve drukčiju priču.
Vizirov psihološko-klerikalni profil otkriva mračnu dinamiku moći i manipulacije. Riječ je o osobi koja je svećenički poziv iskoristila kao paravan za vlastite devijacije, pritom ciljano birajući najsiromašnije, obespravljene i marginalizirane, one koji se najteže mogu obraniti.
Takva zloupotreba svećeničkog zvanja i povjerenja ne predstavlja samo kazneno djelo, nego duboko moralno dno. Osim toga, u očitom je sukobu sa svime što Katolička Crkva uči, a osobito sa stavovima blagopokojnog pape Franje, koji je sustavno upozoravao na grijeh kleričkog zlostavljanja, pozivajući Crkvu da stane na stranu žrtava, a ne zlostavljača. Vizirov primjer suprotnost je toj viziji, on je karikatura duhovnosti, oličenje kukavičluka, licemjerja i korumpirane moći.
Institucije koje zataškavaju?
Vizir je svoj svećenički autoritet i materijalnu nadmoć koristio za eksploataciju siromašne romske djece i mladih. Ovakav slučaj izaziva zgražanje, ali i bojazan: hoće li javnost, suočena s optužbama protiv ”uglednog” župnika, više povjerovati njemu nego najranjivijim žrtvama?
Već se u lokalnoj zajednici čuju glasovi nevjerice. Načelnik općine Hrašćina, Branko Tukač, izjavio je da ”ne vjeruje” da je njihov župnik činio takve stvari te je uvjeren da će ”dokazati da nije kriv”. Takva izjava, izrečena prije nego što su činjenice iznesene pred sud, svjedoči o duboko ukorijenjenom povjerenju u kler, unatoč ozbiljnim optužbama i dokazima.
Ni reakcija Crkve nije bila odlučnija. Pomoćni zagrebački biskup mons. Mijo Gorski, Vizirov nekadašnji odgojitelj u bogosloviji, reagirao je oprezno i birokratski. Izjavio je da su mu ”podaci potpuno nepoznati” te izrazio uvjetno ”žaljenje ako je došlo do takvoga djela zlorabljenja”. Naglasio je da Crkva ”nažalost, ne može ništa drugo nego čekati” pravosudni pravorijek.
Iako formalan, takav stav otvara pitanje je li primjeren s moralnog stanovišta. Postavlja se i pitanje je li formacijski sustav u Crkvi zakazao u prepoznavanju devijantnih sklonosti, ili su nadređeni odlučili zatvoriti oči, a biskup Gorski je bio rektor bogoslovije dok je Vizir studirao.
Crkvena pomoć osumnjičenom, a ne žrtvama
Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da je Bjelovarsko-križevačka biskupija Viziru odmah osigurala odvjetnika za obranu. Pitanje koje se nameće je tko plaća njegovu obranu? Budući da se Katolička Crkva u Hrvatskoj velikim dijelom financira iz državnog proračuna, opravdano je pretpostaviti da troškove obrane optuženog pedofila posredno snose porezni obveznici. Iako svatko ima pravo na obranu, zabrinjava što Crkva nije ponudila transparentno objašnjenje iz kojih izvora financira obranu svog svećenika.
I ovaj slučaj svećenika Vizira razotkriva neugodne istine. Unatoč lijepim riječima, protokolima i formalnim isprikama, Katolička Crkva u Hrvatskoj i dalje, kada dođe stvarni izazov, instinktivno štiti svoje klerike, a ne zlostavljanu i iskorištavanu djecu.
Deklarirana nulta tolerancija često se urušava kad je najpotrebnija, kada treba otvoreno priznati krivicu, osuditi zlostavljača i pružiti podršku žrtvama.
Takav pristup ne samo da stvara nove žrtve, već i duboko potkopava povjerenje vjernika u Crkvu. Vrijeme je da nulta tolerancija prestane biti samo fraza na papiru i da Crkva, ali i društvo, konačno progovore jasno, glasno i u ime onih najranjivijih.
Ima li Crkva još budućnosti?
Novi papa, koji bi trebao biti izabran do kraja ovoga tjedna (konklava za izbor novog pape počinje 7. svibnja 2025.), morat će se odlučno suočiti sa stvarnim stanjem u Crkvi, sa još uvijek sveprisutnim prikrivanjem seksualnih zlostavljanja (posebno redovnica), svećeničkom pedofilijom i duboko ukorijenjenom korupcijom u svim crkvenim strukturama.
Bez hrabre i istinske reforme, Crkva riskira potpunu marginalizaciju. Kako je u jednoj od nedavnih intervencija izjavio kardinal Zen tijekom Generalne kongregacije kardinala u Rimu: ”Ako ovako nastavimo, Crkva će postati potpuno beznačajna”.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.