Hrvatski Srbi vode 3:2

Čini li se vama ponekad kako živimo u zemlji u kojoj se apsurdi nižu k’o na traci. Jedan smjenjuje drugi. Kao da oni što nam zemlju našom voljom vode upravljaju brodom maloumnika koji nisu u stanju razlučiti laž od istine, volju za vladanjem i moći od općeg dobra, manipulaciju od istine i stvarnoga stanja.

Jednako se ponašaju kada su u pitanju krupni problemi poput loših uvjeta rada i potplaćenosti prosvjetara ili sukoba interesa, ali i bezazlenosti tipa kakve poruke na T-shirt majicama nose sinovi radikalno desno orijentiranih saborskih zastupnika HDZ-a.

No, krenimo redom, primjerice od onoga što se događalo u posljednjih tjedan dana, od utakmice Hrvatska – Mađarska u Splitu. One što je iziskivala skupe mjere osiguranja u vremenima kad sredstava nema za doktore i profesore.

Kao prvo, apsurdne su mi pohvale o veličanstvenom navijanju. S tribina se orilo: “U boj, u boj za narod svoj” (?) i “Ne dam te nikome, majko Hercegovino”(?), barem kad sam ja nakratko, krajnje nedomoljubno, s drugih programa prebacivala na utakmicu. Na momente mi se činilo kao da je ljubitelj bodljikave žice, čija je stranka, Bogu hvala, izgubila Budimpeštu, na Split i susjednu nam Hercegovinu poslao umjesto momčadi Marca Rossija specijalne vojne postrojbe

Znate i sami, skupo osiguranje nije tu bilo samo zbog prijetećih nereda Torcide i prisjećanja na svastikom “ukrašen” travnjak poljudske ljepotice već i zbog dolaska kompletnog državnog vrha u VIP ložu (bio je i Orban najavljen, ali nije vjerovati onima čija se stranka zove Vjera, kao uostalom ni onima sa sloganom Vjerodostojno).

Valjalo je masama pokazati da ih dijele životni stil i primanja, ali zato veže identična strast za nogometom, tolika da nogometašima praštaju porezne propuste. Zanimljivo je kako im nikad nije palo na pamet da tako čoporativno odu na kakvu kazališnu predstavu, izložbu ili zašto ne – na premijeru filma Dane Budisavljević.

No vratimo se mi pobjedi nogometne reprezentacije. Kao prvo, apsurdne su mi pohvale o veličanstvenom navijanju. S tribina se orilo: “U boj, u boj za narod svoj” (?) i “Ne dam te nikome, majko Hercegovino” (?), barem kad sam ja nakratko, krajnje nedomoljubno, s drugih programa prebacivala na utakmicu. Na momente mi se činilo kao da je ljubitelj bodljikave žice, čija je stranka, Bogu hvala, izgubila Budimpeštu, na Split i susjednu nam Hercegovinu poslao umjesto momčadi Marca Rossija specijalne vojne postrojbe.

Elem, boj je dobiven! “Majka Hercegovina” sačuvana! A političari, oni su se euforični i sretni kočoperili nakon duela kao da su osobno zabili golove Luke Modrića i Brune Petkovića.

Prednjačila je opet naša emotivna predsjednica. Zaboravivši u euforiji pobjede ”Vatrenih” geografiju, Hrvatsku je smanjila na raspon od “Visa do Kupresa”. Na reakciju službenoga Sarajeva kako je riječ o skandaloznoj izjavi, napadu na teritorijalni integritet susjeda, zapetljala se brižna još i više. Doznali smo (barem mi koji smo mislili da su samo Mamić i Kutle privilegirani) nakon utakmice kako svi Hrvati imaju dvije domovine – Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku.

Dobro, zgodno. Znači li to onda da Srbi iz Hrvatske imaju tri domovine: Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Tuku li ih možda Hrvati dok gledaju utakmice srpske reprezentacije i zato što imaju jednu domovinu više? Eh, ti Srbi uvijek bolje prođu. Hrvatski Srbi vode nas 3:2 ako slijedimo predsjedničinu logiku. Možda nemaju struje i vode u stotinjak sela, ali domovina zato imaju napretek.

Elem, boj je dobiven! “Majka Hercegovina” sačuvana! A političari, oni su se euforični i sretni kočoperili nakon duela kao da su osobno zabili golove Luke Modrića i Brune Petkovića

No, nije apsurdno samo predsjedničino lažno obrazloženje “Hrvatske od Visa do Kupresa”. Apsurdna je i stupidna laž da ju ne čeka radno mjesto u NATO-u, siguran povratak u Bruxelles. Doznali smo nedavno kako nas je i o tome lagala kad je izjavila da ju ne čeka radno mjesto nakon eventualnog gubitka izbora za tri mjeseca.

Kolinda Grabar-Kitarović zamrznula je po odlasku radno mjesto u NATO-u i sve one floskule kako se zbog dobrobiti domovine odrekla plaće veće od dvadeset tisuća eura mjesečno pale su u vodu. Sada nam je mnogo jasnije i ono pola govora na engleskom u Kninu – samo za prijateljicu generalicu. Jasnije je i uslikavanje u military hlačama, u kojima predsjednica kuha i puca na Brijunima, ali i budalaštine kako se Hrvatska brani u Afganistanu.

Kad je napadnuta sa svih strana (za prešućivanje zamrznutog radnog mjesta u NATO-u i od svojih hadezeovaca), palicu u nizanju apsurda po sistemu Taylorove trake preuzmu drugi. Primjerice premijer Andrej Plenković.

Premijer je sazvao izvanrednu konferenciju za novinare očito iritiran drskošću Povjerenstva za sukob interesa koje je dirnulo u njegovu visost s obrazloženjem da javnost treba znati proceduru i istinu o načinu izbora veleposlanika. Govorio je o kumstvu te zašto on nije mogao u postupku koji je tajan deklarirati svoj kumski odnos s kandidatom.

Napravio je pravu pravcatu školsku prezentaciju. I usput ustvrdio da je kum tokom godina postao “dugme”! Nisu više tako bliski. Dopustio je i novinarska pitanja, nagovijestio i eventualnu promjenu zakona koja bi “srezala krila Povjerenstvu” i još mnogo toga ozbiljnoga.

No, kad su novinari došli na teren raskida koalicije s HNS-om i uskrate Bandićevih glasova, na mogućnost izvanrednih izbora zbog nemogućnosti dogovora s prosvjetarima, ta ista javnost nije više morala znati ama baš ništa.

Premijer je sarkastično tvrdio da je on za to da se učiteljima plaće povećaju za sto posto, da je pressicu sazvao da se malo zabave i uzalud apeli Jagode Marić da se uozbilji, da novinarima koji prate rad Vlade (ali i roditeljima i prosvjetarima) nije zabavno. Plenković je ostao neumoljiv. Da ne povjeruješ. Javnost treba znati sve o kumu veleposlaniku, premijerovoj nevinosti u postupku izbora, ali ne i o koaliciji i pregovorima sa sindikatima.

Doznali smo (barem mi koji smo mislili da su samo Mamić i Kutle privilegirani) nakon utakmice kako svi Hrvati imaju dvije domovine – Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Dobro, zgodno. Znači li to onda da Srbi iz Hrvatske imaju tri domovine: Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Tuku li ih možda Hrvati dok gledaju utakmice srpske reprezentacije i zato što imaju jednu domovinu više? Eh, ti Srbi uvijek bolje prođu

Ovo su ozbiljni apsurdi predsjednice i premijera o kojima valja tako razmišljati kad u ruke uzmemo izborne listiće, no mene je osobno najviše razveselila, u tmurno nedjeljno poslijepodne, izjava za 24 sata hadezeovog radikalno desnog zastupnika Steve Culeja, bivšeg policajca specijalca.

Sin, Domagoj Culej, slikao se za Face u majici na kojoj se jasno vidi A.C.A.B, akronim zbog kojega je nedavno uhapšen novinar. Na stranu što je fotografija brzinom munje uklonjena, pojavilo se obrazloženje da je junior T-shirt posudio od prijatelja (s kime se to mali druži?) u vrijeme dok je Ranko Ostojić bio na čelu policije te da mu je prekopao garderobu, ali da majicu s A.C.A.B-om nije našao. U toj premetačini sinovljeve sobe naletio je, međutim, na onu s petokrakom. Ah, te petokrake vrebaju na sirotog Culeja iza svakog ugla, skrivaju se po komodama i ladicama i zaskaču ga kad najmanje očekuje.

Ukoliko se apsurdi HDZ- političara nastave nizati k’o na traci, neočekivane “petokrake” mogle bi se umnožiti i zaskočiti Culejeve već na narednim izborima.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora