Hrvatski standardni prijevod Biblije i sporni ”Očenaš”

Naziv je moje kolumne Eshaton i očekivalo bi se da svaki prilog odiše opisom kraja svih stvari – krajem svijeta. Stanovita je kušnja da neke teme malo prilagodimo i obojimo nategnutom eshatološkom dramatikom za kojom često posežu razne teorije zavjere, straha i neizvjesnosti. Vjerujem da povezivanje Hrvatskog standardnog prijevoda Biblije s krajem svijeta nije uhvaćeno u tu zamku. Uostalom, čitamo poznato eshatološko poglavlje Svetog pisma u kojem se opisuje globalno širenje evanđelja, uopće Biblije, i kraj svijeta.

Prema 24. poglavlju Evanđelja po Mateju, ranih tridesetih godina naše ere ispred velebnog Hrama u Jeruzalemu Isus najavljuje svojim učenicima nevolje i progone koji će uslijediti četrdesetak godina kasnije, kad budući rimski car Tit Flavije, sin cara Vespazijana, bude opsjedao i razorio grad i Hram.

Isus nastavlja opisivati stanje u svijetu te nakon nabrajanja nevolja, sukoba, krivovjerja, potresa, gladi, neprijateljstava, nepravdi, itd. kaže: ”I onda će doći kraj.”

Bibličari prepoznaju ovo povezivanje u to vrijeme skorih povijesnih događaja s krajem svijeta i zato nitko ne sumnja da je to poglavlje eshatološko. Međutim, neposredno prije najave kraja svijeta čitamo:

”Uza sve to, po cijelom će se svijetu naviještati evanđelje o kraljevstvu, svima za svjedočanstvo. I onda će doći kraj.” (Matej 24,14. Hrvatski standardni prijevod, HSP)

Bez sumnje naš prošlogodišnji Hrvatski standardni prijevod Biblije, nastao u organizaciji Hrvatskog biblijskog društva u Zagrebu, valja svrstati u spomenuti globalni navještaj evanđelja. Nikada ranije u povijesti čovječanstva nije postojalo toliko prijevoda Svetoga pisma niti je distribuirano toliko primjeraka Biblije. U našim krajevima tek nakon Drugog vatikanskog koncila 1960-ih Biblija se promiče bez zadrške.

U novije doba načinjeno je više hrvatskih prijevoda Svetog pisma koje se može lako nabaviti. Cijene su prihvatljive, a neka se izdanja kao Suvremeni hrvatski prijevod dijele i bez naknade. Međutim, izrazito zanimanje za novi prijevod Svetog pisma toliko je dojmljivo da svakako pripada ovom eshatološkom kontekstu.

Neposredno pred službeno predstavljanje tog novog prijevoda iz Južne Koreje, u kojoj je tiskan, stiglo je oko osam tisuća primjeraka. Nakon predstavljanja 12. prosinca 2025. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu knjige su planule – za dva tjedna sve su distribuirane i prodane. Sljedeći dragocjeni teret stiže iz Južne Koreje oko Uskrsa 2026.

Budući da sam imao čast biti jedan od dvadeset i trojice prevoditelja, volio bih nešto reći o samom prijevodu i njegovu značaju za stručno poznavanje biblijskog teksta – hrvatsku biblicistiku.

Dosad su Bibliju prevodili na hrvatski pojedini daroviti bibličari ili svega nekoliko ljudi, ali nikada dvadeset i trojica obrazovanih stručnjaka iz područja biblijskog teksta. Valjalo je dobro poznavati i proučavati biblijski hebrejski, aramejski i grčki jezik kao i vjerski i kulturološki kontekst u kojem su nastajali tekstovi. Organizirane su dvije skupine prevoditelja. Starozavjetne prevoditelje i dobre poznavatelje hebrejskog i aramejskog jezika uspješno je vodio profesor Božo Lujić, a novozavjetničare, poznavatelje biblijskog grčkog jezika, profesor Mato Zovkić. Osobno mi je zadovoljstvo bilo surađivati s gospodinom Zovkićem.

Formiranje izvornog biblijskog teksta zahtjevna je disciplina u lingvističkoj znanosti, jer ne postoje izvorni cjeloviti zapisi, već samo prijepisi razasuti tijekom stoljeća. Prema strogim pravilima neki se bibličari samo bave slaganjem i uspoređivanjem tisuća različito očuvanih fragmenata starih prijepisa. Znanstveni je pristup biblijskom tekstu neophodan za što točniji prijevod.

Kod prevođenja obraća se pozornost i na čitkost i tečnost jezika kako bi se što uspješnije prenijela misao drevnog teksta. Takav nam pristup biblijskom tekstu dopušta da ovaj hrvatski prijevod smatramo standardnim biblijskim tekstom, posebno zato što ga je prevodila skupina od dvadeset i tri kvalificirana stručnjaka. Dvadeset bibličara dolaze iz Rimokatoličke Crkve, a trojica iz protestantskih Crkava. Osim njih, još je više jezičnih stručnjaka radilo na tekstu.

Novija je povijest prevođenja Svetog pisma opširna i poučna, a Hrvatski standardni prijevod 2025. lijepo se uklapa u pristup timskom prevođenju Biblije.

Spomenimo samo nekoliko najpoznatijih prijevoda.

Nalog za prijevod Biblije kralja Jamesa IV. (KJV, King James Version) izdan je 1604. godine. Sedam godina su na prijevodu radila 47 učenjaka uglavnom sa Sveučilišta Oxford, Cambridge i Westminster, a 1611. objavljena je ta povijesna Biblija koja je obilježila duhovnu i kulturnu sredinu vjernika Engleske Crkve i šire.

Prisjetimo se da je 50 godina ranije 1562/3. godine otisnuto na glagoljici i ćirilici 3.000 primjeraka prvog cjelovitog hrvatskog prijevoda Novog zavjeta, Konzulov i Dalmatinov Novi testament.

Kako su samo ti iznimni tekstovi mogli unaprijediti duhovnu i kulturološku sredinu naših krajeva da nisu bili zabranjeni samo zato što ih je izdala protestantska tiskara, koja je bila primorana djelovati izvan Hrvatske u Bad Urachu pored Tübingena. Šteta što je većina tih knjiga spaljena na lomačama u Europi, kao u Beču i Grazu.

Nakon više od 250 godina 1871. godine 30 učenjaka započelo je reviziju KJV iz 1611. godine. Uslijedilo je izdavanje Američke standardne verzije (ASV – American Standard Version) 1901. Na osnovi te revizije nastala je i Engleska revidirana verzija (ERV – English Revised Version).

Slijedi poznata Revidirana standardna verzija Biblije, (RSV – The Revised Standard Version) iz 1952. Proslava objavljivanja nove Biblije održala se u Washingtonu D.C., a zanimljivo je da je te večeri 30. rujna 1952. zabilježeno 3418 okupljanja kršćanskih denominacija u raznim gradovima Sjedinjenih Država u čast nove Biblije. Bio je to prvi prijevod Biblije koji je koristio Izaijin svitak s Mrtvog mora, što se smatra ”revolucionarnim” u akademskom području biblijskih znanosti.

Engleska standardna verzija (ESV – The English Standard Version) objavljena je 2001. godine, a bila je djelo više od stotinu vodećih evanđeoskih učenjaka i pastora. Taj se prijevod temelji na nedavnim kritičkim izdanjima izvornih hebrejskih, aramejskih i grčkih tekstova.

Spomenimo još i Novu međunarodnu verziju Biblije (NIV – The New International Version), koju mnogi smatraju prijevodom u kojem se postigla najbolja kombinacija točnosti i čitljivosti teksta. I taj je projekt zasnovan na radu 15 zaposlenih prevoditelja i još toliko jezičnih savjetnika. To je najprodavaniji prijevod Biblije u Sjedinjenim Američkim Državama s pola milijarde tiskanih primjeraka.

Naš se Hrvatski standardni prijevod Biblije zasigurno svrstava u ove svjetske timske i vrhunske prijevode. Bilo je za očekivati da slijede kritike i ocjene novog prijevoda, ali iznenađuje da nijedna ne spominje ovaj svjetski prevodilački trend u okviru kojeg doliči raspravljati o našem prijevodu. Umjesto toga se iznose subjektivni dojmovi u vezi sa stilom jezika i nekih biblijskih izraza i naravno preferira se tekst dosadašnjih prijevoda, naročito Biblije Stvarnosti ili Zagrebačke Biblije koju izdaje izdavačka kuća Kršćanska sadašnjost.

Priča se, što je nevjerojatno, da su sadašnji izdavači Biblije vrlo strogi prema novom prijevodu jer se boje za svoje tržište i financijsku dobit.

Dobro razumijem takve primjedbe jer sam i sam odrastao uz Sveto pismo u izdanju Britanskog i inostranog biblijskog društva iz 1955. koju su preveli Djuro Daničić i Vuk Stefanović Karadžić, a za hrvatsko ga su ga čitateljstvo prilagodili u 19. stoljeću Bogoslav Šulek, a u 20. Milan Rešetar i suradnici.

Najviše redaka još i danas znam napamet iz te Biblije, ali se oduševljavam jasnijim i čitkijim kasnijim prijevodima. Istina, trebao sam zamijeniti naučene, često formalne riječi i rečenice za razumljivije i prisnije, što konačno nije ni loše, jer unapređuje osobno duhovno iskustvo.

Znam da treba proći vrijeme da pročitamo i dobro čujemo cijeli tekst Hrvatskog standardnog prijevoda, ali dosad su mi se svidjela prevoditeljska rješenja svih tekstova koje čitam.

To nije zato što sam jedan od prevoditelja i ne govorim o trima poslanicama apostola Pavla koje sam preveo, već o tekstovima u Psalmima, Prorocima, Evanđeljima itd. koji me ugodno iznenađuju.

Uočavam stručni pristup raznovrsnom biblijskom tekstu, jer očito svaki prevoditelj koji je stručnjak u svojem području i dijelu teksta zna da će njegov prijevod čitati dvadeset i dvojica njegovih suprevoditelja, i zato se zdušno uključuje u svoj dio posla. To je svakako prednost timskog rada na tako složenom biblijskom tekstu.

Na kraju dopustite da ukratko ilustriram promjene u tekstu koje su potrebne, ali se nekima ne sviđaju. Radi se o najljepšoj i najdražoj molitvi u Bibliji, molitvi Očenaš.

Usporedimo dosadašnji prijevod Kršćanske sadašnjosti ili Zagrebačke Biblije s novim u Hrvatskom standardnom prijevodu.

ZAGREBAČKA BIBLIJA   9 ‘Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! 10 Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!   11 Kruh naš svagdanji daj nam danas! 12 I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim! 13 I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla!’ (Matej 6, 9-13)

HRVATSKI STANDARDNI PRIJEVOD 9 ‘Naš Oče na nebu, neka se poštuje svetost tvoga imena. 10 Neka dođe tvoje Kraljevstvo. Neka se na zemlji događa ono što je po tvojoj volji, baš kao što je na nebu. 11 Daj nam danas naš svagdašnji kruh. 12 Oprosti nam naše dugove kao što i mi opraštamo svojim dužnicima. 13 I ne prepuštaj nas napasti, nego nas čuvaj od Zloga.’ (Matej 6, 9-13)

 

U 10. retku HSP osvježava priziv prodiranja nebeskih stvarnosti u našu zemaljsku zbilju. ”Otpuštanje” u 12. retku, naših dugova je zapravo ”opraštanje” onima koji su nam se zamjerili. Najveće poboljšanje prijevoda nalazimo u 13. retku. Staro čitanje ”ne uvedi nas u napast” čini se sugerira da Bog donosi napast na čovjeka – zbog čega se vodila i zapažena rasprava prije nekoliko godina.

Da bi pojasnio ovaj loši prijevod i sam papa Franjo je citirao Jakovljevu poslanicu 1, 13-15: ”Neka nitko ne kaže u napasti: ‘Bog me napastuje!’ Niti Bog može biti napastovan na zlo, niti on ikoga napastuje! Svakoga napastuje vlastita požuda koja ga mami i zavodi. Kad je požuda začela, rađa grijeh; a učinjeni grijeh rađa smrt.” (Jak 1, 13-15. HSP).

Novi prijevod uklanja ovu dvojbu jer priziva Boga da pomogne u napasti i sačuva od Zloga, što je još jedno poboljšanje prijevoda.

Neosobno ”zlo” je zamijenjeno osobom ”Zlim” koji je poznati motiv negativca u svemiru i na Zemlji koji se u Svetom pismu naziva raznim imenima, kao Lucifer, Stara zmija, Sotona, Đavao, Otac laži itd.

Istina, novi izrazi u molitvi Očenaš otežat će dosadašnje moljenje koje nam ide glatko, možda čak i bez dovoljnog razumijevanja sadržaja molitve.  

Vjerniji prijevod izvornika i istinitija poruka potiče kršćansko zrelo ponašanje i zaživljavanje nebeskih vrijednosti na Zemlji prije Drugog Kristovog dolaska u slavi.  

Vjerujem da novi Hrvatski standardni prijevod iz 2025. godine na dostojan način ispunjava tu zadaću pri kraju povijesti svijeta, kako nam poručuje 24. poglavlje Evanđelja po Mateju.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Gdje i kada moliti?
    •  Kako u Hrvatsku uvozimo Trumpizam
    •  Krvoločni vukovi
    •  Romkinja Jana
    •  Ne smijemo šutjeti na isplanirano zlo u Gazi
    •  Bosanski lonac na hipodromu
    •  Babilonska poruka šefovima Izraela
    •  Trump prijeti vjerskoj slobodi kršćanskim nacionalizmom
    •  Resetiranje povijesti svijeta
    •  Kuda ide naš svijet? Ovisi o nama

> Svi tekstovi ovog autora