novinarstvo s potpisom
Italija je odučila igrati grubo prema Europskoj uniji. Pakt o stabilnosti, usvojen da bi se članice EU mogle othrvati krizi koja je gotovo preplavila Grčku, sada je prekršila Italija i odlučila zanemariti zajednički dogovor Europljana o stabilnosti javnih financija.
U povijesti EU to je prvi puta da je jedna zemlja odlučila iskočiti iz dogovorenog okvira zajedničke politike kontrole proračuna. Postupak Italije, međutim, ima daleko ozbiljnije konzekvence od kršenja demokratskih principa u Poljskoj i Mađarskoj.
Pakt o stabilnosti je omogućio da se Grčku spasi od potpunog bankrota, što doduše ne bi bilo prvi puta u povijesti Grčke.
Kada je Pierre Moscovici, europski povjerenik za ekonomiju, na konferenciji za tisak u Bruxellesu objasnio da time Italija krši i osnivačke ugovore EU, te da će Komisija pokrenuti postupak protiv Italije zbog kršenja Pakta o stabilnosti, dogodio se incident koji najavljuje atmosferu konfrontacije i netrpeljivosti s kojom će se u ovom idućem razdoblju suočiti Europa.
Europarlamentarac Angelo Ciocca iz Salvinijeve populističke, rasističke i ksenofobične Lige, koja je sada na vlasti u Italiji zajedno s Pokretom 5 zvijezda, prišuljao se Moscoviciju iza leđa, iz njegovih ruku istrgnuo papire iz kojih je Moscovici citirao zaključke Europske komisije i demonstrativno, izuvši cipelu, te papire razgazio.
Europske televizije su prenijele tu nasilničku simboličku gestu – a politika se ionako sastoji od simboličkih poruka – dok je isti Moscovici komentirao u svom tweetu: ”Riječ je o provokatoru i fašistu. Vidi se u tome sjeme jednog neprihvatljivog simboličkog nasilja”.
A dan nakon toga, u Europskom parlamentu, koji se naglo popunio inače odsutnim europarlamentarcima koji više vremena provode u svojim zemljama nego odrađujući svoje dužnosti na mjestu na kojem primaju visoku plaću, eksplodirali su nezadovoljstvo i nervoza prema institucijama EU zbog svih dosadašnjih propusta: i u odnosu na Poljsku, i u odnosu na Mađarsku, zbog Brexita, zbog nedostatka zajedničke politike prema migrantima, a sada i zbog sukoba s Italijom.
I neizbježno – rasprava je, umjesto u analizu propusta Vijeća EU, u kojem sjede predstavnici nacionalnih vlada, kliznula u – prošlost. Gotovo kao i kod nas, gdje se većina rasprava svede na nerazriješene račune iz povijesti. Što pokazuje da prošlost ni u glavama Europljana nije prevladana.
Najavljeni rat između EU i Italije zbog kršenja proračunske discipline i ugrožavanja stabilnosti i valute EU oživljava aveti europske prošlosti. Rasprava neizbježno vodi u aluzije na talijanski fašizam, na njemački nacionalsocijalizam, na diktature i totalitarizme iz prošlosti.
Predsjednik Europarlamenta, narodnjak Antonio Tajani brani svoju Italiju od optužbe da u njoj danas glavnu riječ vode nostalgičari fašizma, dok s lijeve strane političkog spektra dolaze reakcije tipa: ”Danas se smijemo, a poslije ćemo se probuditi s fašizmom u vlastitoj kući”.
Ali kritike neefikasnosti glavnih tijela EU dolaze sa svih strana i Europarlament se pretvara u brbljaonicu: lijevi i zeleni evociraju opasnost od porasta fašizma, populisti napadaju EU zbog kritika na račun Poljske, Mađarske, a sada i Italije, britanski suverenisti napadaju EU zbog toga što EU želi zadržati meku granicu prema Sjevernoj Irskoj, svi skupa zbog nepostojanja zajedničke politike prema migrantima koju jedni priželjkuju, a drugi nipošto ne žele – migrante.
Rasprava u Europarlamentu vođena u srijedu simptom je opće krize europskih institucija, ali i zemalja članica EU. No to je i najveći simptom krize politike općenito, pa i samih europskih zastupnika koji sjede u tom Europskom parlamentu.
Svim istraživačima koji se bave politikom dobro je poznato da su izbori za Europski parlament ”ersatz izbori” – zamjenski izbori za sve one kandidate političkih stranaka koji su otpali na nacionalnim izborima. Oni su utočište, posljednja luka spasa za one ostatke partijskih oligarhija koje se nisu uspjele uvući u institucije vlastite države.
Drugim riječima, oni spadaju u političku garnituru druge i treće klase, spadaju većinom u mediokritete koji i inače čine danas političku klasu u Europi.
Partitokracija rađa poslušnost, konformizam, karijerizam, oportunizam, hipokriziju. Napredak u politici danas se mjeri poslušnošću i umijećem klanjanja onima koji su percipirani kao lideri bilo zbog svojeg nasilništva, jačine glasa, stasa i drugih sekundarnih osobina – brzog odgovora na Twitteru, samopropagande, ali i obećanja dodjele unosnih mjesta, dakle gajenja fenomena koji se danas zove ”uhljebništvo”.
Zastupnici Europarlamenta morali bi prvo same sebe podvrgnuti ozbiljnoj analizi kako su uopće tamo i dospjeli. A što je s fašizmom o kojem se sada i u Europarlamentu vode užarene rasprave?
Za to odgovor treba ipak potražiti izvan Europske unije: ”Neka mladi znaju kako danas počinju populizmi: sijući mržnju. Treba shvatiti kako raste populizam, primjerice onaj Hitlerov 1922. i 1923. godine… Danas se vodi treći svjetski rat u komadima. Pogledajte mjesta sukoba: nedostatak čovječnosti, agresija, mržnja među kulturama, među plemenima… čak je i religija iskrivljena da bi se moglo bolje mrziti. Treći svjetski rat je u tijeku, mislim da u tome ne pretjerujem… Sijanje mržnje je put uništenja, samoubojstva. Može se to pravdati raznim motivima, a onaj momak iz prošlog stoljeća je 1922. (tj. Hitler) pravdao to čistoćom rase…”.
To su riječi jednog pravog Europljanina. Koji dolazi iz Argentine. Da, to su riječi pape Franje, koje se izgleda primaju kao nekada – kao glas vapijućeg u pustinji.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.