Idu čete biznismena, mrtva stabla pronose

U noći između trećeg i četvrtog oktobra ove godine stanovnike Donje Jablanice, Buturović polja, Fojnice, Kiseljaka i Kreševa probudila je podivljala poplavna bujica, dok se dodatno u Donjoj Jablanici nekoliko desetina tona kamenih stijena strovalilo uz bujicu sa obližnjeg kamenoloma.

Voda i kamenje uspavanim ljudima u nekoliko minuta odnijeli su sve što su imali, a dvadesetak ljudi izgubilo je život. Nekoliko jablaničkih porodica i danas nezadrživo dolazi na mjesto gdje je bila njihova kuća ili imanje. Tamo obezdomljeni i izgubljeni gledaju i vide samo jedno prazno ništa.

Bol svih nas pomiješala se sa bijesom kad se spoznalo da nije samo priroda kriva za izazvanu pustoš već i kamenolom koji je izgleda uz prećutnu saglasnost političkih moćnika radio bez prave dozvole. S druge strane, osim bola i bijesa, obuzelo nas je oduševljenje kad smo vidjeli kakva se humanost i nesebična solidarnost razvila na postradalim područjima.

U tragedijama se iskazuju prava lica ljudi. Brojni dobri ljudi svih vjera pohrlili su da pomognu koliko mogu, fizički ili novčano. Tragičari i heroji se uvijek uhvate za ruke jer svaka nevolja obično iznjedri svoje heroje koji su moralna sjenka svake tragedije.

Sutradan, petog oktobra, krenula je izborna šutnja za lokalne izbore u cijeloj zemlji. Moralo se ćutati o politici, ali važno je da se nije ćutalo o fatalnoj ulozi kamenoloma-ubice i dozvoli za rad koju nema.

Bilo je zaista vrijeme da se progovori i da narodne mase shvate da ljudi iz politike – koji nas ne prestaju uvjeravati da grčevito brane narodne interese – zlopuotrebljavaju moć kako bi iz koristoljublja sistemski uništavali naš okoliš. Prirodnu sredinu oblikovanu milionima godina, ostavljenu nama da je sačuvanu ostavimo generacijama koje dolaze.

Svaki građanin imao je idealnu situaciju da se osvjedoči kako uništavanje okoliša može uzročiti i smrt nevinih ljudi. Dan uoči izbora morali su dobro razmisliti o najvećem grijehu lokalnih zajednica: uništavanje prirode za novce.

Kad su izbori završeni, ponovo se pokazalo ili da naš čovjek ne zna ništa naučiti niti izvlačiti pouke ili da je genetski kvaran. Predvidio sam u ovom tekstu napraviti analizu neto dovršenih izbora, ali ono što se dogodilo u Trnovu, maloj opštini udaljenoj tridesetak kilometara od Sarajeva, ponijelo me je na drugu stranu.

Jedna od najvećih, ali i najapsurdnijih, pobjeda na opštinskim izborima u cijeloj zemlji bila je pobjeda dugogodišnjeg načelnika Trnova. Ibro Berilo je dobio 78,24% glasova, a njegova stranka 72,83%. Logično bi bilo pomisliti da se radi o harizmatičnoj i poštenoj ličnosti koja je preporodila opštinu. U stvarnosti, radi se o kriminalcu koji je rezultate svog trijumfa dočekao u pritvoru.

Načelnik još od 2002. godine uhapšen je avgusta ove godine zbog ”sistemske korupcije u sektoru gradnje i pranja novca”. Preciznije rečeno, zbog nepotrebne i neselektivne sječe šume i divlje gradnje stambenih i drugih objekata koji su razobličili planinu Bjelašnicu.

Samo tri dana nakon jablaničke tragedije, dijelom izazvane divljom gradnjom, naši ljudi masovno glasaju za čovjeka koji se jedino bavi prljavim poslovima. I to svi znaju. I ne smeta im da glasaju za njega. Kakva je to čudna sprega između glasača i prirodoubica? Zašto glasaju za njega, a znaju šta je napravio? Očito ima neka tajna veza. Ona se zove lična korist.

Birači kao da poručuju da bi se na Berilovom mjestu identično ponašali. Ekološki kriminal je profitabilan i mnogi jure za tim profitom, a savjesti u Bosni odavno nema, kao ni svijesti da se okoliš treba čuvati a ne uništavati.

Okružen koristoljubivim ljudima koji mu aplaudiraju, Berilo je uz podršku svoje partije godinama pretvarao planinu u grad i u tome je već dobrim dijelom uspio. Sigurno ćemo dobro upamtiti ovog načelnika jer se planina Bjelašnica sprema poslati gradu Sarajevu zagađenu ili presušenu vodu.

Sarajevo se s razlogom oduvijek ponosi svojim planinama, Trebevićem, Jahorinom i Bjelašnicom. Međutim, sve tri planine su poslije posljednjeg rata postale žrtve politike i koristoljublja lokalnih zajednica i značajno su uništene.

Ono što Berilo i njegove trebevićke i jahorinske kolege rade može se nazvati javnim ekocidom iz ličnih interesa, ali to iznad svega predstavlja znakovitu sliku korumpiranosti političkih partija i sebičnog i krimogenog mentaliteta običnih ljudi.

Zahvaljujući divljim dozvolama koje ni struka ni razum ni odgovornost nikad ne bi izdali, a istorija i ljudi neće oprostiti, naša naseljena mjesta postaju ruglo i opasnost, a priroda ugroženija nego ikad u istoriji. Cijela zemlja je žrtva javnog ekocida kojeg u direktnom prenosu nijemo i nemoćno posmatramo od kraja prošlog stoljeća.

Istorija bosanskog šumarstva ima dosta mračnih stranica i primitivnih napada na naša šumska bogatstva, ali ovo što se radi posljednje tri decenije je potpuni moralni sunovrat o kojem treba dobro razmisliti, ali iznad svega primjerno kazniti zlotvore.

Kad se zaronimo u istoriju možemo vidjeti da su se stranci više brinuli o našim šumama nego mi sami. Kad je Austro-Ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, iz Beča su stigla tri eksperta iz oblasti šumarstva koji su 1879. godine napravili ekspertizu o stanju šuma u zemlji.

U svom izvještaju naveli su da postoje kompaktna šumska područja sa velikim sječivim drvnim masama. Na osnovu starosti i stanja stabala odredili su šta treba prvo sjeći (prezrela i kvalitetno loša stabla) da se ne napravi šteta i da se obezbijedi bolji kvalitet novog drveća.

Preporučili su naročito eksploataciju hrastovog drveta za proizvodnju bačvarske robe za izvoz u Francusku i izradu željezničkih pragova, za masovnu izgradnju željeznica u zemlji.

Hrastovina se izvozila Savom preko Siska koji je od početka XIX. stoljeća bio važan trgovački emporij i centar trgovine hrastovim drvetom, posebno francuskom dugom. Francuska duga je bila tražena i dobro plaćena jer je Francuska bila svjetski lider na tržištu vina.

U prvoj organizaciji šumarstva i šumarske službe u BiH sve je rađeno planski i pod nadzorom, ma kako lokalno stanovništvo gunđalo jer je naviklo na sistem kontrolisanog haosa.

Uoči izbijanja Velikog rata u BiH je bilo 239 šumarskih stručnjaka i 89 nadlugara te 697 šumara kojima je korupcija bila strana. Šumarski stručnjaci, mahom stranci, poštovali su osnovne principe šumarstva i šumarske etike i nisu dozvolili da se ugroze interesi šumarstva BiH.

Austro-Ugarska je besplatno snabdijevala seosko stanovništvo potrebnim građevnim i ogrevnim drvetom na osnovu servitudnog prava drvarenja i paše. Za 40 godina dodijeljeno je seljacima 85.500.000 m³ četinarskog i lišćarskog drveta.

Svaki ugovor o eksploataciji šuma bio je kontrolisan kako bi se drvne mase racionalno iskorištavale, ali i kako bi se obezbijedila regeneracija posječenih dijelova šuma. Na sve to narod je ponovo gunđao jer nije uspijevao uraditi ništa nelegalno.

Zloupotrebljena je institucija Sabora, uvedena 1910. godine. Osim nekoliko Kočićevih iskrenih govora o suštinskim promjenama i zaštiti šumskog blaga, ostali govori su služili da se izmijeni struktura kapitala i posebno obezbijedi učešće domaćih preduzeća, onih koji će čak voditi manje obzira prema šumi kao objektu iskorištavanja.

Stalno se zaboravlja da je svaki kapital sebičan. I strani i domaći kapital želio je samo profit pa su postavljali teške uslove prilikom sklapanja ugovora sa Zemaljskom vladom. Pokušali su potkupiti administraciju kako bi sav profit uzeli sebi, a svu štetu i gubitke ostavili državi.

Svaki pokušaj kapitala da sklopi povoljne poslovne aranžmane na štetu države nije uspio jer su Habzburzi ukinuli korupciju u zemlji. To je bilo prije vijek i po, a danas za sitne pare možete kupiti koga želite.

Uz čuvanje šuma od zlonamjernih ljudi, Beč je u BiH poslao jednog poznatog bavarskog stručnjaka da eksploataciju šuma organizira kako treba. Otto Steinbeis će ostati dobro upamćen kod nas jer su njegova stručnost i organizacione sposobnosti pomogle da eksploatacija šuma teče bez rizika i bez ugrožavanja prirode. Habzburzi jesu opustošili naše šume jer im je to bio glavni izvor prihoda, ali su vodili računa šta sijeku i kako obnoviti šume.

Sjećanje na strance koji su se borili za interese tuđe zemlje nego mi svoje danas liči na sjetni romantični zapis o izgubljenom vremenu upokojene profesionalne etike i o novom vremenu nemoralnog prokletstva gdje domaći živalj u svojoj kući divljački uništava ono što stranci nisu ni slučajno željeli raditi.

Osmanska korupcija koju je Beč samo uspavao od 1878. do 1918. godine, preko noći se vratila u javni život čim je formirana Kraljevina SHS. A naši ljudi, poput utopljenika koji su dugo bili pod vodom jedva su čekali kad će počati normalno disati i vratiti se dobroj staroj korupciji.

U doba Kraljevine, zakonom o šumama (1929) i Uredbom o organizaciji Ministarstva šuma i rudnika (1936) postojala je barem na papiru čvrsta osnova za unapređenje šumarstva i šumske privrede.

Nije ukinuto servitudno pravo drvarenja i paše pa je, formalno gledano, šumarska politika postavljena na zdravije i savremenije temelje, ali nije se razmišljalo o zaštiti državnih šuma. Korupcija, zloupotrebe i masovna bespravna sječa dovele su naše šume u poražavajuću situaciju.

Strana i domaća, velika i mala šumsko-industrijska preduzeća, preduzimači i trgovci drvetom, preprodavci i špekulanti nemilice su sjekli sve redom ne vodeći ni o čemu računa.

Rezolucija Vijeća poljoprivredne komore za Drinsku banovinu u Sarajevu iz aprila 1940. godine upozorava: ”Šumsko bogatstvo u BiH nestaje brže nego igdje na svijetu. Brzina uništavanja naših šuma je bez primjera, kao što je bez primjera i odsustvo njihove obnove.”

U toj rezoluciji posebno je naglašeno da će Bosna i Hercegovina, ako se nastavi s takvim uništavanjem, uskoro ostati potpuno bez šuma, iz kojih su u periodu od 1919. do 1940. godine izvezene ”ogromne količine drveta i ostvarene milijarde profita, dok su od svega toga, osim mršavih nadnica šumskih i pilanskih radnika, narodu u BiH ostala gola brda i prostrane šikare”.

Ostalo je naravno dovoljno šuma za partizane da se skrivaju tokom Drugog svjetskog rata. Možda im je to iskustvo pomoglo da shvate značaj šuma pa su se o njima dobro brinuli u postratno doba. Početkom šezdesetih godina prošlog vijeka godišnji prirast šuma bio je 6 miliona m³.

Zakon o amortizaciji šuma iz 1975. godine posebno je vodio računa o pošumljavanju pa je na svaki posječeni kubni metar šume trebalo pošumiti 12,5 m² površine, a programom pošumljavanja u BiH u periodu 1976-1985. godina predviđeno je pošumljavanje 55 hiljada hektara degradiranih šuma i goleti.

U socijalističko vrijeme štete od čovjeka bile su znatno manje nego u doba Kraljevine. Zaštićena područja, bilo šumska bilo pašnjačka, bilo vodna maksimalno su se čuvala i poštovala. Dobra organizacija čuvarske i osmatračke službe omogućila je da se stoka nije mogla voditi na ispašu bilo gdje, sjeći bilo gdje ili graditi u vodozaštitnim zonama.

Bilo je naravno i mnogo nezakonitih sječa i krađa u doba socijalizma. Našeg gladnog čovjeka niko i ništa ne može zaustaviti, ali vlast nije podržavala već kažnjavala prirodoubice.

Danas podržava, ali o tome niko ne govori. Glavne teme u našim medijima ostaju prenošenje izjava, najčešće stupidnih i nedoličnih, raznih domaćih i stranih političara, uz obavezno prenošenje jednako stupidnih i proračunatih reakcija prozvanih na te izjave.

Toliko smo se iskvarili i obesmislili da se stara pjesma ”Po šumama i gorama” naše zemlje ponosne idu čete partizana, slavu borbe pronose. Neka znade dušman kleti da će kod nas slomit’ vrat, prije ćemo mi umrijeti nego svoje zemlje dat’! Zgazićemo izdajice i prihvatit’ ljuti boj, spasit’ kuće, oranice, oslobodit’ narod svoj“ danas može pjevati ovako:

Po šumama i gorama
naše zemlje ponosne
idu čete biznismena
Mrtva stabla pronose

Neka znade dušman kleti
Kod nas neće slomit vrat,
Ne mislimo mi umrijeti
Već svu zemlju rasprodat’!

Pustićemo izdajice
I odbiti ljuti boj,
Prodaćemo oranice,
Osramotit’ narod svoj.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Udžbenici istorije: traženje istine preko trostrukih laži
    •  Život u carstvu ravnodušnosti
    •  Šta je Bosna bez Mlade Bosne?
    •  Ja sam Kanak tim se dičim, to ne može biti svak'!
    •  Neopasne rezolucije u dobu opasnih ljudi
    •  Posljednje evropsko ljeto
    •  Ukrajina – nasamareno čedo Zapada grca u izobilju smrti
    •  Dvjesta godina Srbije: od uzora do zazora
    •  Jugoslavenska Bosna i Hercegovina
    •  Ko i kad će vratiti osmijeh i nadu djevojčici Mini iz Gaze?

> Svi tekstovi ovog autora