Igrokaz na sjednici Državnog sudbenog vijeća

Čitatelji u svojim javljanjima ustraju na temama o kršenju prava na nepristranu sudsku zaštitu i prava pristupa (osobito međunarodnim) sudovima, zajamčenih Konvencijom o ljudskim pravima.

Prevelik broj zahtjeva međunarodnom sudstvu, međutim, ukazuje na loše stanje u nacionalnim pravosuđima.

Otuda i ustrajno zanimanje čitatelja za te teme.

S 97 posto u pretpostupku (bez sudskih odluka) protupravno odbijenih zahtjeva (tužbi) na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu Hrvatska je na drugom mjestu, odmah iza Cipra iz kojega je odbijeno 98 posto zahtjeva.

Domaći ”fiškali” objašnjavaju drugo mjesto Hrvatske na ljestvici odbijenih zahtjeva na Europskom sudu za ljudska prava isključivo neukošću onih koji su pisali odbijene zahtjeve.

Vrlo je, međutim, upitno objašnjenje da su neuki hrvatski građani sami krivi za odbijanje tužbi uzmu li se u obzir i podaci da se iz, primjerice, Švicarske godišnje Sudu za ljudska prava podnosi samo nekoliko zahtjeva, a da je iz Hrvatske od 2000. godine u pretpostupcima protupravno odbijeno više od osam tisuća zahtjeva (tužbi).

S 97 posto u pretpostupku (bez sudskih odluka) protupravno odbijenih zahtjeva (tužbi) na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu Hrvatska je na drugom mjestu, odmah iza Cipra iz kojega je odbijeno 98 posto zahtjeva

To ukazuje na to da problem nisu neuki hrvatski građani koji ne znaju pisati tužbe, već se sve ipak svodi na loše stanje domaćeg (hrvatskog) pravosuđa, jer iz zemalja sa sređenim sudstvima nema tako puno zahtjeva međunarodnim sudovima.

”Radi osiguravanja nepristranosti (hrvatskog pristranog) sudstva, potrebno je poboljšati postupke imenovanja, obuke i stegovne postupke za sudske dužnosnike” glasila je jedna od prvih preporuka u pristupnim pregovorima za prijem Hrvatske u Europsku uniju.

Državno sudbeno vijeće imenuje i vodi stegovne postupke za sudske dužnosnike u Hrvatskoj.

A tko i na osnovu kojih kriterija bira i imenuje članove Državnog sudbenog vijeća?

Kao značajna promjena je 2010. godine označeno brisanje ustavnih ovlasti Sabora u izboru članova Državnoga sudbenog vijeća i ovlasti za davanje mišljenja u postupcima imenovanja i razrješenja sudaca. To je bilo obrazloženo potrebom da se napokon eliminira nedopustiv utjecaj politike na sudbenu vlast u Hrvatskoj.

Državno sudbeno vijeće osnovano je, međutim, 1993. godine s istim obrazloženjem – radi izbora sudaca neovisno od zakonodavne i izvršne vlasti, odnosno politike.

To znači da od osnivačkih načela iz 1993. do promjena Ustava 2010. godine nije bilo ništa, jer se inače ne bi 17 godina kasnije mijenjao Ustav radi toga da se ostvare ista načela: ”napokon eliminira nedopustiv utjecaj politike (Sabora) na sudbenu vlast”.

Nakon ”čistke” u pravosuđu i zbog toga ostavke tadašnjeg ministra pravosuđa do danas, koliko mi je poznato, nije zabilježen ni jedan slučaj nezadovoljstva političkih vlasti s imenovanjima ili razrješenjima nekih neovisnih politički nepristranih sudaca.

Podsjećam na sadržaj ostavke Ivice Crnića na funkciju ministra pravosuđa podnesene 1995., kad je ukazao upravo na kadroviranje u sudstvu na osnovi političke podobnosti i zanemarivanja stručnih i ostalih kriterija u razrješenju i imenovanju sudaca.

Kao značajna promjena je 2010. godine označeno brisanje ustavnih ovlasti Sabora u izboru članova Državnoga sudbenog vijeća i ovlasti za davanje mišljenja u postupcima imenovanja i razrješenja sudaca. To je bilo obrazloženo potrebom da se napokon eliminira nedopustiv utjecaj politike na sudbenu vlast u Hrvatskoj

Pokazalo se da su, unatoč proklamacijama, u Državno sudbeno vijeće birani uglavnom članovi koji su bespogovorno poštivali prije svega političke kriterije prilikom razrješenja i imenovanja sudaca.

I umjesto da se ”poboljšaju postupci imenovanja, obuke i stegovni postupci za sudske dužnosnike”, u Hrvatskoj se suce u protekla dva desetljeća imenovalo uglavnom prema političkoj, stranačkoj ili tzv. državotvornoj podobnosti, a zbog tih podobnosti zanemarivali kriteriji stručnosti, pa i morala pojedinih kandidata za sudske dužnosnike.

A otišlo se i korak dalje, pa su i u Europski sud za ljudska prava iz Hrvatske ”instalirani” administrativni poslušnici da bez suđenja u pretpostupku protupravno eliminiraju zahtjeve iz Hrvatske, osobito zahtjeve koji bi mogli biti ”nezgodni” za vladajuće hrvatske političke vlasti.

Analizirajući (naravno novinarski) rad Državnog sudbenog vijeća, i osobno sam 17. prosinca 2015. ”kao javnost pristupio” sjednici Državnog sudbenog vijeća, zajedno s Davorkom Budimir, predsjednicom Transparency International Hrvatska.

Zanimao me postupak imenovanja predsjednika općinskih sudova, konkretno 17. prosinca 2015. postupak izbora kandidata za predsjednika najvećeg općinskog suda u Hrvatskoj, Suda u Zagrebu.

Unaprijed smo upozoreni da ”kao javnost možemo pristupiti sjednici Državnog sudbenog vijeća, ali prilikom vijećanja i glasovanja moramo napustiti prostorije Vijeća u kojima se održava vijećanje i glasovanje”.

Slušajući razgovore članova Državnog sudbenog vijeća s kandidatima za predsjednika Suda u Zagrebu, te aktivno sudjelujući u ”igrokazu” napuštanja i vraćanja u prostorije Vijeća prije i nakon ”vijećanja i glasovanja”, a da mi je na hodniku unaprijed bilo rečeno (prije glasovanja) da ni jedan kandidat neće biti izabran, stekao sam reporterski dojam da se u Državnom sudbenom vijeću (članovi i kandidati) zabavljaju formom pažljivo se izbjegavajući suočiti s mogućim sadržajima ”izbornih namještaljki”.

O arbitrarnosti Državnog sudbenog vijeća u postupku imenovanja sudaca redovnih sudova u stručnoj literaturi su već objavljivani članci.

Slušajući razgovore članova Državnog sudbenog vijeća s kandidatima za predsjednika Suda u Zagrebu te aktivno sudjelujući u ”igrokazu” napuštanja i vraćanja u prostorije Vijeća prije i nakon ”vijećanja i glasovanja”, a da mi je na hodniku unaprijed bilo rečeno (prije glasovanja) da ni jedan kandidat neće biti izabran, stekao sam reporterski dojam da se u Državnom sudbenom vijeću (članovi i kandidati) zabavljaju formom pažljivo se izbjegavajući suočiti s mogućim sadržajima ”izbornih namještaljki”

Postoji i nedavna odluka Ustavnog suda kojom se pokušava relativizirati arbitrarnost Državnog sudbenog vijeća u postupcima imenovanja sudaca (konkretno u izboru kandidata za imenovanja sudaca Županijskog suda u Zagrebu i Velikoj Gorici pokraj Zagreba).

Snježana Ivanković iz Samobora, sutkinja Općinskog suda u Novom Zagrebu,
Stalnoj službi u Samoboru podnijela je ”pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu” protiv odluke Državnog sudbenog vijeća broj: IS-13/13 od 30. listopada 2015. (objavljene u Narodnim novinama, broj 138/15.).

Sutkinja Ivanković se žalila na odluku Državnog sudbenog vijeća zbog toga što je na razgovoru sa članovima Državnog sudbenog vijeća ocijenjena sa samo 7 bodova, dok je (po žaliteljičinom mišljenju favoriziranim) kandidatima čiji je prethodni rad u sudstvu ocijenjen i sa po 20 bodova manje na istim razgovorima dodano 19 bodova, primjerice, kandidatu sucu Ramušćaku.

U svojoj žalbi sutkinja Ivanković osporava ”akrobaciju zataškavanja” Državnog sudbenog vijeća da je do svega došlo, navodno, ”zbog male razlike u ostvarenim bodovima, koja u konkretnim slučajevima ne ukazuje na stvarnu razliku u kvaliteti u korist sudaca koji su za rezultate rada ostvarili više bodova”.

Sutkinja Ivanović smatra da je bio odlučan usmeni razgovor na kome je ostvarila 7 bodova, a neki drugi kandidati 17, 18 ili 19 bodova, iz čega zaključuje “da su bili odlučni neki drugi kriteriji i interesi, a ne ostvareni rezultati rada u sudstvu”.

Ustavni sud je odbio tužbu sutkinje Ivanović ocijenivši ”neosnovanim prigovor podnositeljice glede bezuvjetne vezanosti Državnog sudbenog vijeća za redoslijed na listi prvenstva kandidata”.

Prema mišljenju sudaca Ustavnog suda ”redoslijed na listi prvenstva kandidata ne može biti mehanički preslikan u odluku o imenovanju suca, jer bi time bila dovedena u pitanje samostalnost Državnog sudbenog vijeća u donošenju odluke o imenovanju suca”.

Da bi se ostvarila samostalnost Državnog sudbenog vijeća, smatraju suci Ustavnog suda, mora se dopustiti ”naknadna korekcija” redoslijeda na listi prvenstva kandidata dodavanjem do 20 bodova za ukupni (subjektivni) dojam članova Državnog sudbenog vijeća na tzv. razgovorima s kandidatima (slično kao i reporterski dojam o ”igrokazu” na sjednici Državnog sudbenog vijeća 17. prosinca 2015.).

Što se tiče prevladavanja (lošeg) stanja u hrvatskom pravosuđu, mislim da nikakvih pomaka neće biti bez ukidanja doživotnog imenovanja i vraćanja reizbora sudaca. Pritom mislim na reizbor isključivo prema ostvarenim rezultatima rada, a ne prema dojmu članova Državnog sudbenog vijeća o sucima u postupku reizbora

Sudac Ramušćak se očito više dojmio članova Državnog sudbenog vijeća od rezultata rada sutkinje Ivanović. I da ne bi netko pomislio da je tu riječ o samovolji i arbitrarnosti Državnog sudbenog vijeća, priložena je i spomenuta odluka Ustavnog suda (U-lll-4818/2015 od 28. siječnja 2016.)

Šteta što javnost ne prati posebno sudske postupke u kojima se kao stranke javljaju suci, bilo u ulozi tužitelja ili tuženih. Uz malo umjetničke obrade bilo bi tu dobrih igrokaza.

A što se tiče prevladavanja (lošeg) stanja u hrvatskom pravosuđu, mislim da nikakvih pomaka neće biti bez ukidanja doživotnog imenovanja i vraćanja reizbora sudaca. Pritom mislim na reizbor isključivo prema ostvarenim rezultatima rada, a ne prema dojmu članova Državnog sudbenog vijeća o sucima u postupku reizbora.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora