Inicijativa Tri mora i propuštene šanse Hrvatske

Inicijativa Tri mora, koja je krenula iz Dubrovnika 2016. godine, postala je jedan od nosećih stupova hrvatske vanjske politike. Predsjednica Republike promptno je prihvatila poljsku inicijativu za stvaranje vertikalne osi srednje Europe, koja se u poljskom povijesnom imaginariju doživljava kao uskrsnuće ideje Miedzymorze, koju je početkom prošlog stoljeća lansirao poljski maršal Pilsudski.

U posljednjem broju Nacional podsjeća da je tu ideju interpretiranu u suvremenom kontekstu oživjela američka politika kroz studiju Atlantskog vijeća iz 2014. pod nazivom ”Kompletiranje Europe: od koridora Sjever-Jug do energetske, transportne i telekomunikacijske unije”. Voditelji izrade studije, američki general James Jones, bivši zapovjednik NATO-a za Europu i Pawel Olechnowitz, predsjednik Upravnog odbora CEEP-a, asocijacije energetskih partnera srednje Europe, zagovaraju uspostavu vertikale od Baltika do Jadrana i Crnog mora koja bi okupila zemlje koje oplakuju ta tri mora, u prvom redu kroz projekte energetskog povezivanja te time omogućila diverzifikaciju koridora opskrbe Europe energijom.

Za Hrvatsku je to značajan projekt jer joj omogućuje podršku za izgradnju terminala ukapljenog plima i još drugih deset projekata, među kojima je i autocesta E65 koja je u većem dijelu već izgrađena u Hrvatskoj.

Inicijativa Tri mora, koja je krenula iz Dubrovnika 2016. godine, postala je jedan od nosećih stupova hrvatske vanjske politike. Predsjednica Republike promptno je prihvatila poljsku inicijativu za stvaranje vertikalne osi srednje Europe, koja se u poljskom povijesnom imaginariju doživljava kao uskrsnuće ideje Miedzymorze, koju je početkom prošlog stoljeća lansirao poljski maršal Pilsudski

Svojom pojavom na sastanku u Varšavi američki predsjednik Trump podržao je tu inicijativu, a na ovogodišnjem zasjedanju pojavili su se i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker te njemački ministar vanjskih poslova Heiko Mass.

Znakovita je bila prisutnost njemačkog ministra vanjskih poslova, jer se u javnosti ta inicijativa doživljava kao pokušaj izgradnje alternativnog energetskog koridora njemačko-ruskom plinovodu, ali i kao stvaranje jedne nove političke osovine u Europi.

Doduše, za taj su imidž zaslužni i sami Poljaci koji ostentativno ističu svoju ulogu korektiva njemačke politike i bastiona otpora ruskim interesima. Ako izuzmemo ekonomski aspekt te inicijative, koji je nedvojben ako se uspije stvoriti sinergija između partnera na zdravoj ekonomskoj bazi, pa čak i u uspostavi posebnih odnosa s Kinom, preostaje ozbiljna analiza realnih političkih odnosa i interesa koji stoje iza te inicijative.

Najbolje ih je ilustrirao Krzystof Szczerski  u svojoj najnovijoj knjizi ”Europska utopija: kriza integracije i poljska inicijativa popravka” (Krakow, 2017.).

U toj knjizi on Poljskoj pripisuje zadaću iskupljenja zapadne Europe od njene pretjerane tolerancije prema ”drugima” i ”različitima” da bismo se vratili na pravi put koji su zacrtale religija i tradicija.

Očito je da se inicijativom Tri mora revalorizira ideja srednje Europe i kao posebnog političkog prostora, a da je Hrvatska od samog svog početka, kao neovisna država nastala iz raspada bivše Jugoslavije, težila da se oslobodi balkanske geopolitičke pripadnosti i da u pripadnosti srednjoeuropskom kulturnom krugu odredi svoj identitet

Nažalost, zemlje Višegradske skupine na političkom planu danas trče za avetima prošlosti, bilo u obliku restauracije imperijalnih geopolitičkih planova, bilo u obliku restauracije autoritarnih vokacija, u čemu prednjače Poljska i Orbanova Mađarska.

Sve je to začinjeno antieuropskom politikom koja riskira sankcije EU zbog nepoštivanja ljudskih prava, kao u Poljskoj i Mađarskoj, a zatvaranje većine zemalja koje čine tu inicijativu u odnosu na migrante i na pokušaje da se formulira jedinstvena politika EU na tom planu baca sjenu i na njene ekonomske aspekte.

Očito je da se inicijativom Tri mora revalorizira ideja srednje Europe i kao posebnog političkog prostora, a da je Hrvatska od samog svog početka, kao neovisna država nastala iz raspada bivše Jugoslavije, težila da se oslobodi balkanske geopolitičke pripadnosti i da u pripadnosti srednjoeuropskom kulturnom krugu odredi svoj identitet.

Međutim, Hrvatska je, za razliku od Slovenije, u drugačijoj poziciji. Ne može uteći sa Balkana, jer ju za Balkan, bez obzira na to kako ga definiramo i u kojim granicama, veže hrvatska prisutnost u susjednoj Bosni i Hercegovini, a i u Srbiji. Ne može uteći ni od Mediterana jer, kako kaže naša pomorska poslovica: ”Staviš prst u more i u vezi si sa čitavim svijetom” (htio-ne htio).

I tu dolazimo do bitne primjedbe koja se općenito tiče sudjelovanja Hrvatske u brojnim međunarodnim inicijativama: Hrvatska je sudionik mnogih, od kojih su neke zapostavljene, a neke potpuno zaboravljene. Od zaboravljenih možemo spomenuti ideju euroregija; one su bile aktualne u doba pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, a onda su pale u zaborav iako je njihov okvir itekako pogodan za razvijanje lokalnih i regionalnih inicijativa.

Zapostavljeno je, primjerice, korištenje prilika koju pruža članstvo Hrvatske u Jadransko-Jonskoj makroregiji, inicijativi koju je svojevremeno lansirala Italija, a kojoj se Hrvatska neko vrijeme pasivno opirala. A baš je ta inicijativa pružala velike mogućnosti za integraciju jadransko-jonskih zemalja kroz ekonomsku suradnju i europske projekte.

Hrvatska je sudionik mnogih međunarodnih inicijativa, od kojih su neke zapostavljene, a neke potpuno zaboravljene. Od zaboravljenih možemo spomenuti ideju euroregija; one su bile aktualne u doba pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, a onda su pale u zaborav iako je njihov okvir itekako pogodan za razvijanje lokalnih i regionalnih inicijativa

Spomenimo samo jednu propuštenu inicijativu: projekt izgradnje jadransko-jonske autoceste od Trsta do Grčke. Za Hrvatsku je osobito važna bila dionica autoceste od Trsta do Rijeke, kojoj se opiru Slovenci jer ne vide u njoj svoj interes. Ta je dionica sve važnija u turističkom prometu Hrvatske, ne samo sjeverozapadne Hrvatske već i čitave Dalmacije.

Od zapostavljenih inicijativa treba spomenuti i Uniju za Mediteran koju je lansirao svojevremeno francuski predsjednik Sarkozy, a koja je mogla, da je krenula, biti važan forum za sprečavanje ilegalnih migracija i za dogovor mediteranskih zemalja o usklađivanju migracijskih politika.

Nažalost, tu Hrvatska nije prepoznala svoj interes, pa se sudjelovanje u tim inicijativama svodi na rutinsko prisustvovanje sastancima i povremenim skupovima, ali bez stvarnog angažmana. Naravno, iza tih inicijativa ne stoje SAD ni geopolitika nove konfrontacije s Rusijom – i tu možda i leži ključ zapostavljenih hrvatskih politika i propuštenih šansi.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Karnevalski kič ocvale monarhije
    •  Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
    •  Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
    •  Korak pred nuklearnu katastrofu
    •  Ukrajina, godinu dana kasnije
    •  Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
    •  Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
    •  Kako da se odužimo Sloveniji?
    •  Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
    •  U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora