Iskazivati jedni drugima nesvakidašnje čovjekoljublje

Nalazimo se u Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana. Ona se u sjevernoj Zemljinoj hemisferi tradicionalno slavi od 18. do 25. siječnja. Te je datume još 1908. predložio o. Paul F. Wattson. Sluga Božji o. Paul Wattson (SA) rođen je 16. siječnja 1863. u Millingtonu (Maryland u Americi). Za svećenika episkopalne crkve zaređen je 1886.

Potaknut franjevačkim idealima, zajedno sa episkopalnom sestrom Luranom White, on 1898. u Graymooru kraj Newyorka utemeljuje Društvo pomirenja (SA – Society of the Atonement), zasnovano na redovničkim zavjetima siromaštva, poslušnosti i čistoće. Glavna svrha, karizma i poslanje Društva je promicanje kršćanskog jedinstva. U katoličkoj je crkvi 22. rujna 2015. pokrenut proces za njegovu beatifikaciju i kanonizaciju, tumači karmeličanin o. Jure Zečević tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog i priređivač materijala za Osminu.

Zajedničko zauzimanje za ekumenizam bitna je potreba vjere koju ispovijedamo, uvjet koji se rađa iz samoga našeg identiteta Isusovih učenika. A kao učenici, dok nasljedujemo istoga Gospodina, sve bolje shvaćamo da je ekumenizam put, i to put koji je, kako je nakon Drugoga vatikanskog sabora više papā stalno isticalo, nepovratan

Rečeni datumi su određeni, pojašnjava Zečević,  kako bi se obuhvatilo razdoblje između blagdana Katedre svetoga Petra (nakon liturgijske reforme u katoličkoj crkvi slavi se 22. veljače) i blagdana Obraćenja svetoga Pavla. Ta dva datuma stoga imaju i svoja simbolična značenja. Prvi datum naznačuje cilj molitve: svo kršćanstvo u zajedništvu s apostolskim prvakom sv. Petrom, a drugi datum ukazuje na način ili metodu kojom je jedino moguće postići taj cilj: temeljito obraćenje Kristu, svakog kršćanina, u svim kršćanskim zajednicama, obraćenjem kakvo je npr. bilo ono sv. Pavla kod Damaska.

Na južnoj hemisferi, gdje je siječanj blagdansko vrijeme, crkve često Molitvenu osminu prakticiraju u koje drugo doba godine, najčešće oko blagdana Duhova (kako je to još 1926. preporučio pokret Vjera i ustrojstvo). I blagdan Duhova je također znakovit i bogat simbolikom, budući da je Duh Sveti Onaj po kojem se ostvaruje i vrši svako istinsko i Bogu sukladno jedinstvo. Stoga je predduhovsko i poslijeduhovsko vrijeme također primjereno i za provođenje Osmine, ali i za ponovne molitve za jedinstvo onih koji su Osminu već slavili u siječanjskom terminu.

Temeljni biblijski tekst ovogodišnje Osmine je: Dj 27, 18 – 28, 10, a naslov za razmatrane je ”Iskazivahu nam nesvakidašnje čovjekoljublje”. Naime, biblijski nas tekst poziva na propitkivanje, upozorava o. Zečević, kako se mi kršćani svi zajedno suočavamo sa izazovima migracije: surađujemo li sa hladnim silama ravnodušnosti ili pak i mi pokazujemo neuobičajenu ljubaznost te tako postajemo svjedoci i oruđa Božje providnosti prema svim ljudima? Gostoljubivost je prijeko potrebna vrlina i u našem stalnom traženju što većeg stupnja kršćanskog jedinstva.

Takva praksa nas poziva na što veću velikodušnost prema svima onima kojima je potrebna.

Ja bih sada vama pak nešto želio kazati o samoj ideji ekumenskog dijaloga.

Uvijek smo pozvani vratiti se na prvotni dar, iz kojega izvire rijeka tradicije, a to je probodeno rebro raspetoga Krista. Tamo nam je On dao cijeloga sebe, predajući nam i svoj Duh. Odande izvire naš život vjernikā, tamo je naša vječita obnova. Tamo pronalazimo snagu da jedni drugima nosimo terete i križeve

Zajedničko zauzimanje za ekumenizam bitna je potreba vjere koju ispovijedamo, uvjet koji se rađa iz samoga našeg identiteta Isusovih učenika. A kao učenici, dok nasljedujemo istoga Gospodina, sve bolje shvaćamo da je ekumenizam put, i to put koji je, kako je nakon Drugoga vatikanskog sabora više papā stalno isticalo, nepovratan.

U hodu tim putom među nama raste jedinstvo, a znak je toga vaše hodočašće koje nas poziva da zajednički prijeđemo put jedinstva kako bismo zajedno susreli Krista, kao Očeva voljena djeca, dakle, kao braća i sestre.

Uvijek smo pozvani vratiti se na prvotni dar, iz kojega izvire rijeka tradicije, a to je probodeno rebro raspetoga Krista. Tamo nam je On dao cijeloga sebe, predajući nam i svoj Duh. Odande izvire naš život vjernikā, tamo je naša vječita obnova. Tamo pronalazimo snagu da jedni drugima nosimo terete i križeve.

Volim jedno razmatranje koje je o ekumenizmu, kao želju za pravednošću izrekao dubrovački biskup Mate Uzinić. Na crkvenoj razini, koja nas okuplja u molitvi za jedinstvom Kristove Crkve, to je glad i žeđ za obnovom okoštalih struktura koje nas dijele, kazao je biskup. To je glad i žeđ prosvjetljenja odgovornih Božjim svijetlom.

”Nemojmo zaboraviti da je svatko od nas na svojoj razini odgovoran. Zato je to glad i žeđ i za prosvjetljenjem svakog pojedinačnog vjernika. Biti gladan i žedan pravednosti znači odbaciti svaku iluziju o vlastitoj pravednosti, a nepravednosti svih drugih. I iluziju o svojoj vlastitoj nepogrešivosti, a pogreškama drugih, o svojoj pravovjernosti, a krivovjerju drugih”, rekao je Uzinić.

Ovo će biti važna godina za ekumenizam u Hrvatskoj. Na jesenskom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije (HBK), upriličenom u Zagrebu od 16. do 18. listopada, bilo je riječi o potrebi da se oživi ekumenski dijalog i suradnja. Požeški biskup Antun Škvorčević, predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, iznio je kolegama nacrt dokumenta o ekumenizmu koji bi valjalo pripremiti i usvojiti.

Biskup Škvorčević je istaknuo da je ekumenizam pitanje vjere – znači ne politike, ne nacije, ne bilo koje svrhe – nego pitanje kršćanske vjere.

Dokument je u izradi i trebao bi biti izglasan na idućem, proljetnom zasjedanju HBK. Biskup Škvorčević priznaje da postoji ”određeni ekumenski zamor”, ali ovisno o tome na kojoj razini. ”Oni koji vjernički pristupaju tom pitanju nisu se umorili, nego očekuju od nas biskupa da im kažemo jasnu riječ i to želimo ovim dokumentom”, kazao je Škvorčević.

Katolici i pravoslavni, potaknuti lijepim primjerima koji dolaze iz protestantskih zajednica moraju ostati posvećeni dijalogu. Urgenttno je da jedni, drugi i treći kažu i učine svojima riječim iz biblijskog teksta za Osminu. Ponovimo ga jer je to ključna stvar: ”Iskazivahu nam nesvakidašnje čovjekoljublje”! Amen. Amen

Valja podsjetiti i na susret katoličkih biskupa i pravoslavnih vladika u Požegi 17. siječnja 2019. godine (o kojem smo izvijestili na Autografu) bio je, što se uloge samog biskupa Škvorčevića na čelu navedenog tijela HBK tiče, poticaj da se s riječi prijeđe na djela.

Tu je, podsjećamo, rečeno ”kako ni jedna strategija, usmjerena protiv drugog čovjeka, naroda ili Crkve ne može biti uspješna, jer nije u skladu s Božjim naumom o čovjeku i njegovom pobjedom nad zlom i smrću, ostvarenoj u Isusovoj ljubavi na križu” te da ”polazište našeg pastirskog djelovanja (u hrvatskom društvu) jest čvrsto uvjerenje da nas je Bog ‘pomirio po Kristu i povjerio nam službu pomirenja’ (2 Kor 5,18)”.

Bila bi prava šteta da hijerarhija Srpske pravoslavne crkve, ukoliko najavljeni dokument o ekumenizmu HBK pruži odgovore na otvorena pitanja, ne odgovori na poticaj za dijalog unatoč njenoj potrebi da sine ira et studio uzvrati na ne baš ljubazno pismo HBK patrijarhu Irineju od 18. studenoga 2018.

Katolici i pravoslavni, potaknuti lijepim primjerima koji dolaze iz protestantskih zajednica moraju ostati posvećeni dijalogu. Urgenttno je da jedni, drugi i treći kažu i učine svojima riječim iz biblijskog teksta za Osminu. Ponovimo ga jer je to ključna stvar: ”Iskazivahu nam nesvakidašnje čovjekoljublje”! Amen. Amen.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Poučak sestre Simone: žene, ne gubite nadu. Izdržite!
    •  Nemoj reći Oče naš, ako živiš izoliran u svojoj sebičnosti
    •  Hrvatsku volim, ali mi se povraća
    •  Smisao mog Božića
    •  Biskup Šaško opet veliča ustaše, sada su “kamen zaglavni’’
    •  Papa Franjo bi trebao dobiti Nobelovu nagradu za mir
    •  HDZ i Crkva, partneri u otimačini Lakišića harema u Mostaru
    •  Neka s mons. Vukšićem ne završi povijest Kotorske biskupije
    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak

> Svi tekstovi ovog autora