novinarstvo s potpisom
Vrhovni sud, javlja HINA, povisio je na sedam godina zatvorsku kaznu ratnom pomoćniku ministra unutarnjih poslova Tomislavu Merčepu kojega je zagrebački Županijski sud u svibnju prošle godine nepravomoćno osudio na pet i pol godina zatvora jer kao zapovjednik postrojbe poznate kao ”merčepovci” nije spriječio zločine nad srpskim civilima.
Odlučujući o žalbama državnog odvjetništva i obrane, Vrhovni sud djelomično je prihvatio argumente tužiteljstva i povisio kaznu, dok je sve ostale žalbene razloge odbacio kao neosnovane, proizlazi iz pravomoćne presude koja je u ponedjeljak dostavljena zagrebačkom Županijskom sudu, a potom i Merčepu u remetinečkom zatvoru.
Merčep je u Remetinec odveden nakon izricanja nepravomoćne presude 12. svibnja 2016.
On od početka tvrdi da je nevin, a poricao je i da je zapovijedao postrojbom koja se nazivala njegovim imenom. Tužiteljstvo ga je isprva teretilo da je zapovijedao zločine, no optužnica je potom ublažena, pa je osuđen jer svoje podređene u zločinima nije spriječio.
Obrazlažući nepravomoćnu presudu, sudac Zdravko Majerović kazao je da Merčepova odgovornost proizlazi upravo iz činjenice da je bio zapovjednik na terenu te da je, ”bez obzira na okolnosti agresivnog rata” imao prilike spriječiti nezakonita uhićenja, ubojstva i mučenja civila s kutinskog, pakračkog i zagrebačkog područja.
”Da ste reagirali na prve događaje… Sve ovo ne bi se dogodilo i hrvatska povijest bi jedinim dijelom izgledala bitno drugačije. Ovako ste vašom pasivnošću i nerazumijevanjem zla koje vas okružuje potpuno svjesno ostali na pogrešnoj strani povijesti Republike Hrvatske”, kazao je sudac.
Dodao je i da su nedjela koja je počinilo 10 do najviše 15 pripadnika Merčepove postrojbe, u odnosu na preko 300 pripadnika koji su kroz nju prošli, ”najniži oblik ljudskog postojanja i postupanja” te da nemaju nikakve veze s obranom domovine.
U obrazloženju je spomenuto i ubojstvo zagrebačke obitelji Zec, koje je sudac poistovjetio sa zločinima neprijateljske strane.
”Merčepovci” su, prema tvrdnjama iz optužnice, na kutinskom, pakračkom i zagrebačkom području nezakonito uhitili 52 osobe, od kojih su 43 ubili, tri se vode kao nestale, a šest ih je preživjelo mučenja i zlostavljanja.
Recimo stoga istinu o posebnom VIP gostu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja ga je, znajući za Merčepove zločine, čak dva puta pozvala k sebi, na inauguraciju i na prijem u povodu Dana državnosti. Toliko o navodnoj pravednosti te sponzoruše, jer će ona svejedno obezvrijediti i žrtve holokausta i genocida nad Srbima i Romima, kao i žrtve najvećih hrvatskih zločina u Domovinskome ratu. Kolinda GK se gosti i druži sa zločincima i cereka se obiteljima žrtava. To je istina o hrvatskoj predsjednici, o njenoj moralnosti.
Pak sada slovo o zločincu Merčepu, pa i prema riječima kolege Borisa Vlašića napisanima u Jutarnjem listu kada je lani objavljena nepravomoćna presuda.
Tomislav Merčep je kriv za ubojstvo četrdeset i tri osobe, nestanak četvero i mučenje još šestero ljudi. Sud je, presuđujući (lani, naime, nepravomoćno, o. p. Autografa) po izmijenjenoj optužnici dvadeset i pet godina nakon zločina, ustanovio da je Tomislav Merčep, svojedobno visokorangirani dužnosnik MUP-a, ratni zapovjednik vojnih postrojbi sumnjiva porijekla, statusa i načina djelovanja, odgovoran za zločine koji su statistički izraženi u brojevima njegovih žrtava.
Brojke opisuju obijesnoga gospodara smrti, putujućeg silnika-kukavicu koji je sa svojom postrojbom lutao ratištima oko Vukovara i Pakračke Poljane vrebajući ljude koje će svirepo mučiti do smrti, bolesno uživajući u njihovu strahu i boli.
Okružen ljudima koji su pod njegovim zapovjedništvom ubijali iz zabave, Merčep je na mrtvima gradio svoju reputaciju opasne osobe.
Njegove su žrtve ubijene kada su bile bespomoćne, nenaoružane, u zarobljeništvu, uz svirepo nanošenje fizičke boli. Tomislav Merčep nije ubijao neprijateljske vojnike, nije bio heroj rata. Ubijao je civile. Ubijao ih je vezane ili u bijegu pred cijevima njegovih vojnika.
Sudac mu je rekao da je svojim djelima pokazao najniži oblik ljudskog postojanja.
Bio je, zahvaljujući vlastitoj propagandi, zaštićen od progona u doba Franje Tuđmana. Bio je povlašten i kad se otkrilo da su njegovi vojnici radi pljačke smaknuli obitelj Zec i ubili djevojčicu Aleksandru. Nije optužen za neposredna ubojstva, nego za blaži oblik kaznenog djela – zapovjednu odgovornost.
Uvjerio je sud da je bolestan za pritvor dok mu se sudi za teške zločine. A onda je iskoristio slobodu da se pokazuje kao slobodna osoba, da se ruga istoj pravdi i sudu koji ga je pustio iz pritvora.
Bio je gost na inauguraciji Predsjednice. Keserio se i na njenom prijemu za Dan državnosti.
Na kraju je uvjerio sud da svaka od njegovih žrtava zavređuje par mjeseci koliko mora provesti u zatvoru. Možda i manje, ako se bude dobro vladao, a i star je i bolestan.
Ali, nitko neće moći suvislo objasniti zašto uopće ide u zatvor ako oduzimanje života za koje je on kriv vrijedi poput prebrze vožnje. Onda je mogao i ostati na slobodi. Ionako je obilježena svojim zločinima i kaznom.
Republiko Hrvatska, sram te bilo!