novinarstvo s potpisom
Svatko tko je ikad boravio u Beogradu barem je nakratko svratio na boemsku Skadarliju i pojeo nešto u jednome od najstarijih i najpopularnijih restorana – “Kod tri šešira”. Preko stotinu i pedeset godina staro okupljalište Beograđana ime je dobilo po zanatskoj radnji što se prije gostionice nalazila u istoj kući, a kao istaknuti logotip imala je tri limena šešira.
Tri, kako bi Srbi rekli, plehana šešira tako su, slobodno možemo reći, više od stoljeća i pol simbol glavnoga grada Srbije, mjesto kojemu hodočaste svi koji se u njemu zateknu.
Srbi dakle imaju tri limena šešira kao jedan od svojih prepoznatljivih gradskih simbola, a Hrvati bi, kako sada stvari stoje, u Europi mogli biti prepoznati po dva šešira predsjednika Vlade. Jedan je šešir premijerski, a drugi hadezeovski.
Onaj prvi, da se mene pita, mogao bi primjerice biti cilindar, a drugi recimo crvenkapa, u narodu poznatija kao lička kapa dugih crnih resa – Ličani ih nazivaju kite i simboliziraju tugu majki koje su u Krbavskoj bitci izgubile sinove. Nosi se i u Dalmatinskoj zagori, gdje ju nazivaju kitaricom.
Čemu toliki uvod i priča o modnim dodacima koje stoljećima krase mudre hrvatske glave zasigurno se pitaju svi koji prošloga tjedna nisu imali priliku čuti našega premijera za boravka u Istri.
Andrej Plenković sa svitom počastio je Istru svojim dolaskom na otvorenje rovinjske ACI marine, usput “nadgledao” radove na važnom gradilištu istarskoga ipsilona, ali kako su istovremeno nekim čudom hadezeovi potencijalni europarlamentarci predstavljali svoje programe, to ih je predsjednik Vlade o državnome trošku svesrdno podržao na tom istarskom predizbornom skupu.
To otprilike znači da je svatko od nas poreznih obveznika, bili glasači HDZ-a na predstojećim europskim izborima ili ne, dao koju kunu da se predsjednik Vlade na miru sa svom Vladinom svitom, tjelohraniteljima i njihovim impresivnim voznim parkom uputi u dio zemlje što ga, ako je vjerovati nedavno načinjenome lapsusu (rekao je, naime, kako će kineska delegacija iz China Shipbuilding Industry prvo posjetiti Hrvatsku, a tek potom Pulu i Rijeku), i ne smatra dijelom države kojom upravlja. Eto, financirali smo premijerov put u “inozemstvo”, u “dijasporu”.
Logično je stoga da su ga novinari koji su pratili njegov boravak u Istri zapitali je li tu boravio kao premijer ili kao predsjednik Hrvatske demokratske zajednice? Lakonski im je odgovorio ”i kao predsjednik i kao premijer” te odmah zatim dodao “kako on eto non-stop skupa nosi dva šešira” i tako će biti sve dok oba ima!
Podučio je pritom sve one koji su se uopće drznuli takvo što upitati:”To vam je normalno, znate vi to jako dobro! Naravno da sam s njima.” Eto, ja ne znam.
Meni bi nekako normalnije bilo da HDZ financira barem pola troškova putovanja i boravka svog predsjednika u Istri na predizbornome skupu iz sredstava što ih je za izbore dobio i odredio, jer je k’o dan jasno da će takvih slučajnosti, istovremenih zbivanja i koincidencija biti sijaset.
HDZ je majstor u izborima pod dva šešira. Pod europskim cilindrom popuje i docira o predizbornim pravilima i etici – a pod crnvenkapom rodijački mulja sve u šesnaest i pritom decidirano tvrdi kako ” nema govora o trošenju državnih resursa” koje brani Etički izborni kodeks u jednom od svojih članaka.
No, nisu naš premijer i njegova stranka skloni nositi dva različita pokrivala za glavu; vole oni i postupke i ponašanja drugih mjeriti s dva različita aršina. Jedan za njih i njihove, a drugi za političku konkurenciju. U onoj latinskoj ”Quod licet Iovi, non licet bovi” dosljedni su i “vjerodostojni” kao u rijetko čemu.
Vol je u ovom slučaju socijaldemokratski kandidat Gordan Maras koji nikako da shvati kako pravila Etičkoga kodeksa kršiti smiju, pa ih i krše, samo vladajući. On ima zaostao refleks, svojevrsni atavizam iz onog kratkog perioda dok je bio na vlasti i nikako da razumije da ono što vrijedi za predsjednika Sabora Gordana Jadrokovića ne vrijedi za njega.
Punih mjesec dana lijepi na stražnju stranu laptopa što koristi u sabornici benigne izborne poruke tipa: “Nismo rođeni za Irsku”, “Hrvati nisu EU građani drugog reda ” ili “Glasajte za Marasa”… Zbog toga biva opominjan, izbacivan iz sabornice, zahtijeva se da skine naljepnice s laptopa.
O njemu, naravno, raspravlja Etičko povjerenstvo i tvrdi kako je prekršio zadana pravila izborne promidžbe. Traže da se ispriča kako ne bi bio kažnjen visokom novčanom kaznom.
On neće. Ne kuži da dva šešira nositi imaju pravo samo hadezeovi visoki dužnosnici. Oni na funkcijama koje obnašaju imaju pravo reći kako je normalno biti “sa svojima u kampanji” ili da su bili isprovocirani, pa su zato na saborskom aktualnom prijepodnevu tri puta ponovili ime nositelja liste HDZ-a za EU parlament Karla Resslera.
Prostor demokracije i demokratskih izbora temeljito je prošaran zabranama samo za one druge, za konkurenciju koja nema privilegij koristiti funkcije na način koji to čine vladajući.
I zato će i ovi europski, kao i svi prethodni, biti izbori s dva aršina, pod dva šešira…
Nama ostaje utjeha da će jednog dana neka nova gospođa Yu na netom otvorenom Putu svile izbore pod dva premijerova šešira prepoznati kao brend i na tom mjestu u Istri izgraditi park koji će nositi ime Andreja Plenkovića.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.