novinarstvo s potpisom
Uoči izbora Miroslava Šeparovića za suca Ustavnog suda javnosti su nezakonito uskraćene informacije o raspravi o (ne)etičnosti Šeparovićeve disertacije na Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.
Skandalozno je, međutim, da Sabor za suca u Ustavnom sudu bira osobu o čijoj (ne)etičnosti nije završena rasprava na Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.
Parlamentarnim ”pripetavanjima” treba li uvjetovati skorašnji izbor sudaca Ustavnog suda (Šeparovića, Arlovića i Selanca) osnivanjem saborskog povjerenstva zbog bankrota Agrokora gotovo potpuno je potisnuta i od javnosti skrivena rasprava u Odboru za etiku o (ne)etičnosti disertacije Miroslava Šeparovića.
Ukoliko bi ocjene Odbora za etiku o (ne)etičnost Šeparovićeve disertacije bile nepovoljne, Sabor iz moralnih razloga (više) ne bi smio birati Miroslava Šeparovića u Ustavni sud.
Vjerojatno se zbog toga sprečavaju informacija o raspravi na Odboru za etiku i užurbano predlaže održavanje izbora sudaca Ustavnog suda prije završetka rasprave ”o etičnosti postupanja u izradi doktorske disertacije Miroslava Šeparovića”.
A Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju je na sjednici održanoj u četvrtak, 7. rujna 2017. godine, odlučio da ima osnova za donošenje mišljenja o (ne)etičnosti disertacije spomenutog Miroslava Šeparovića.
Premda su pravo i moral u tijesnoj vezi, etičko vrednovanje nije zasnovano na primjeni isključivo pravnih normi, nego se ocjene o etičkoj odgovornosti (primjerice, Šeparovićevog postupanja u izradi disertacije) zasnivaju i na primjeni moralnih načela i normi.
Mišljenje (odluka) Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju nije formalno zakonski obvezujuće. Etički, međutim, mišljenje Odbora za etiku obvezuje Sabor znatno više nego da se radi samo o zakonski formalnom konačnom mišljenju (odluci).
E, upravo to ”pravnike” jako zbunjuje.
Sabor samo imenuje Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju. Odbor za etiku nije ”tijelo Sabora” kao ostali saborski odbori, nego ima poseban pravni položaj kao neovisno izvanparlamentarno tijelo.
U Odbor za etiku imenuje se 9 članova, ”od kojih su šest iz redova istaknutih znanstvenika i sveučilišnih profesora, a tri su osobe primjerenog ugleda u javnosti”. Članove odbora predlažu Vijeće za znanost i Vijeće za visoko obrazovanje, HAZU, Rektorski zbor, znanstvene organizacije, sveučilišta, itd.
U pravnoj zavrzlami s ”položajem i ovlastima” Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju izgubio se i dr. Ivica Vilibić, predsjednik Odbora.
Na dostavljeni obrazac zahtjeva za pristup informacijama umjesto tražene informacije ili rješenja o odbijanju ili odbacivanju zahtjeva dr. Vilibić je podnositelju zahtjeva dostavio preporučeno pisamce u kojemu se obavještava ”da je Odbor donio zaključak da svoja pojedinačna mišljenja o etičkoj odgovornosti neće javno objavljivati, temeljem mišljenja Agencije za zaštitu osobnih podataka”.
Kaj god!
Premda formalno nije tijelo javne vlasti Odbor za etiku je imenovao Sabor i zbog toga se na taj Odbor primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama (i ne može Odbor isključivati javnost).
Mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka ne može se primjenjivati na podatke u ocjeni etičke odgovornosti Miroslava Šeparovića za ”javno objavljenu” disertaciju dostupnu u NSK svim studentima i ostalim korisnicima.
I dodatno, mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka se ne može primjenjivati na dužnosnike kao što je Miroslav Šeparović s obzirom na to da su dužnosnici prije imenovanja ili izbora dužni objaviti i svoje osobne podatke.
Premda ”pisamce” dr. Vilibića nema formu propisanog rješenja o odbijanju prava pristupa traženim informacijama, takvim ga se mora prihvatiti i prema Zakonu o pristupu informacijama na njega uložiti žalbu povjerenici za informacije.
Zbog toga ću u žalbi i formalno zatražiti da donese rješenje kojim će obvezati Odbor za etiku da novinaru dostavi zapisnik sa sjednice Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju održanoj u četvrtak, 7. rujna 2017. godine, i cjelokupnu dokumentaciju Odbora u predmetima donošenja mišljenja o etičnosti postupanja u izradi doktorske disertacije Miroslava Šeparovića i objavljenih znanstvenih i stručnih članaka Snježane Bagić, oboje sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Sve te komplikacije, onemogućavanje da novinar prati sjednicu Odbora za etiku u četvrtak 7. rujna 2017. godine, kao i ”pisamce” dr. Vilibića u kojemu se obavještava da Odbor pojedinačna mišljenja ”neće javno objavljivati” trebaju prije izbora Šeparovića spriječiti informacije o njegovoj eventualnoj etičkoj odgovornosti.
Ne dobijem li rješenje povjerenice za informiranje u roku 15 dana, pokrenut ću sudski spor.
Vjerojatno će sudska odluka doći prekasno da Sabor odgodi izbor u Ustavni sud ”osobe o čijoj (ne)etičnosti nije završena rasprava na Odboru za etiku”.
Ali će makar i takva ”zakašnjela” sudska odluka još jednom ukazati na to da se javni nadzor rada raznih tijela javne vlasti ne smije ograničavati ni onemogućavati.
U međuvremenu sam neslužbeno doznao i da je GONG podnio niz predstavki u kojima se zahtijeva omogućavanje javnosti da prati rad javnih vlasti.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.