novinarstvo s potpisom
Michigan je jedna od 19 saveznih američkih država koje dopuštaju odbijanje cijepljenja iz – kako su to pravno nazvali – filozofskih razloga. Načelno se djeca cijepe protiv 14 zaraznih bolesti, a od njih se traži potvrda o imunizaciji kad god upisuju neki stupanj školovanja ili mijenjaju školski program.
Nekada se u raspravama o obaveznosti cijepljenja pokrene i argument da bi se više djece cijepilo kad to ne bi bilo obavezno. Osobno, ne shvaćam logiku iza ovakvog argumenta – i najbolje je na konkretnom primjeru i dobrom statističkom uzorku vidjeti što se onda stvarno događa.
A rezultati u Michiganu zapravo su porazni. U javnosti je iznesen i kompletan spisak od čak 49 škole u kojima je postotak necijepljene djece veći od 30%.
Spisak je svakako zanimljiv za gledanje iz više razloga.
Prvi se tiče oblika obrazovanja koji su u Michiganu raznovrsniji nego kod nas. Dakle, osim klasičnih škola u državnom vlasništvu, kakve su i kod nas velika većina, Amerikanci imaju i privatne škole, od kojih se neke, pak, financiraju iz državnog proračuna (pa se nazivaju charter schools).
Imamo i specifičan oblik škola koje služe koordiniranju rada za djecu koja se školuju doma. Ne radi se o djeci koja zbog bolesti ne mogu dolaziti u školu, nego o onoj djeci čiji roditelji smatraju da im osobno mogu pružiti bolje obrazovanje nego klasične škole.
Dopustite da takav tip roditelja nazovem marginalnim čudacima koji najčešće nemaju nikakve formalne pedagoške kompetencije. Postoje i ruralne škole, koje Amerikanci nazivaju ”jednosobnim”, jer se obično radi o samo nekolicini djece kojima se onda drži praktički potpuno individualizirana nastava – nešto s čime se Hrvatska sve više susreće na otocima i u sredinama s malim brojem djece.
Postoje i ”komunalne” škole (community schools), koje osnivaju lokalne zajednice za svoje potrebe i često nude alternativno obrazovanje.
Kao šećer na kraju – tu su i takozvane virtualne škole, gdje sav proces obrazovanja ide online.
Sad nakon što ste ukratko upoznali specifičnosti američkog školskog sustava, pokušajte pogoditi koji tip škola ima najviše postotke necijepljene djece.
Dakle, da vam skratim nagađanje – nijedna od pobrojanih 49 škola nije ona klasična, državna škola. I već tu imamo jednu jako bitnu poduku o obrazovanju, o potrebi da država aktivno sudjeluje u školovanju djece.
Ali to nije ni izbliza sve kad se radi o ovoj statistici.
Od tih 49 škola samo 10 spada u neki oblik državne škole – no, to su oni pobrojani drugi oblici edukacije.
A od ovih 39 škola čak 30 su kršćanske. Među onih 9 nekršćanskih naći ćete po dvije waldorfske i Montessori škole, te jednu utemeljenu na učenju ”našeg” Rudolfa Steinera.
Na vrhu među kršćanima su dvije amiške škole, što se sasvim dobro uklapa u već uvriježenu sliku o toj vrlo posebnoj kršćanskoj zajednici koja preferira izoliranost od civilizacije i svih njezinih poroka – među koje, svakako, za njih spada i cijepljenje.
Ali iznenađuje i pojava škola koje su pod upravom Katoličke crkve, te posebno luteranskih škola koje po brojnosti (6) predvode popis kršćanskih škola. I dok se uglavnom radi o vjerskim zajednicama koje su se u svojoj teološkoj tradiciji pomirile sa znanošću – te nemaju problema, primjerice, s teorijom evolucije, očito je da na njih utječe i specifični američki duhovni kontekst protivljenja znanstvenim rezultatima.
Mene je osobno iznenadila i pojava 4 male adventističke škole na listi. Adventisti u Americi i u svijetu promiču tradicionalnu medicinu, u SAD-u imaju i niz vrhunskih bolnica, protive se alternativnoj medicini i stoga čudi da su se po ovom pitanju počeli svrstavati uz antivaksere.
Na popisu su i baptisti, menoniti, kao i škole koje se jednostavno zovu ”kršćanske” (što najčešće upućuje na neovisne zajednice iz protestantskog miljea).
Iskreno, mene su ovakvi rezultati prilično iznenadili, jer sam – kao rođeni katolik, a kasnije obraćeni adventist – rastao i radio unutar sredine koja nije dovodila u pitanje cijepljenje i općenito medicinu.
Sad se ta slika stubokom izmijenila, a ono što vidimo u Michiganu vidjeli su i naši istraživači u Hrvatskoj u 2 odvojena istraživanja (2015. i 2016. godine) – protivnici cijepljenja nalaze se prije svega u skupinama religioznih i onih koji podupiru alternativno liječenje.
I kod nas ta stopa znatno premašuje i inače vrlo nezgodnih 30%.
Kad se radi o religijskim skupinama, Hrvatska je manje raznovrsna od Amerike i očito da većina vjernika među antivakserima dolazi iz redova Katoličke crkve. Simptom je to inače šire pojave u redovima najveće kršćanske zajednice, koja je u svojoj već tradicionalnoj šarolikosti u posljednje vrijeme prilično otvorila vrata i ravnozemljašima, kreacionistima te – sasvim logično – i necjepišama.
Svakako bi bilo zanimljivo napraviti i neko istraživanje među vjerskim zajednicama u Hrvatskoj, pa jasnije utvrditi postotke – no sigurno nas više neće iznenaditi kad naiđemo na rezultate slične onima u Michiganu.
Naravno, statistika nama i dalje ne pruža odgovor na pitanje što je dovelo do toga da se baš vjernici najviše protive cijepljenju. Jedan od razloga svakako leži u tome da se religiozne osobe najčešće određuju kao ”nasuprot svijeta”, pri čemu se ”svijet” definira kao inherentno zao i otpao od Boga.
Drugi razlog može se naći u kršćanskoj mitologiji đavolje zavjere protiv Boga i Crkve – koja je paradigma svih teorija zavjera.
I dok brojni teolozi i kršćanski apologeti i dalje govore o tome kako nema proturječja između znanosti i vjere, upravo sami vjernici svojim postupcima pokazuju sve dublje neprihvaćanje znanstvenih ideja i rezultata, čak i kada se ne radi o velikim pitanjima poput nastanka svemira ili evolucije čovjeka. Na jednoj intuitivnoj razini vjernici sve više vide znanost kao proturječnu vjeri, pa je odbacuju praktički svuda gdje god se može odbaciti.
Podaci iz Hrvatske i Michigana – a vjerojatno se do sličnih rezultata može doći i na brojnim drugim mjestima svijeta – jasno pobijaju onu tezu da bi veća sloboda izbora dovela do veće procijepljenosti.
Očito je da bi takva sloboda vrlo brzo ozbiljno nagrizla kolektivni imunitet i širom otvorila vrata epidemijama zaraznih bolesti koje već lagano – a ponekada i jače – plamsaju od Madagaskara do Bosne.
I protiv ovako raširene pojave mora se upotrijebiti i široki spektar mjera. Između ostalog, kršćanski teolozi i crkvene vođe stvarno bi trebali poraditi na educiranju svoje pastve. Križevi i molitve nisu zaustavili epidemije u prošlosti, pa neće ni u budućnosti – tu su jedino cjepiva bila i ostala djelotvorna.
Najveći dio posla svakako ima država, prije svega ustrajavanjem na obaveznom cijepljenju i neuvažavanju ”filozofskih” razloga odbijanja. Kazne i procedure u vezi s tim pitanjem trebalo bi, po svemu sudeći, i pooštriti.
Ali lavovski dio posla očekuje i naše obrazovne institucije u kojima se ne bi više smjelo podučavati išta što se protivi utvrđenim znanstvenim spoznajama. Svi alternativni modeli obrazovanja – koliko god da ima tu i poželjnih pojava – ne smiju se koristiti i ”alternativnim činjenicama”, nego samo onime što je potvrđeno unutar znanstvene zajednice.
Da ne bismo te jednostavne poruke morali naučiti na onaj bolniji način kad počnemo sahranjivati svoju djecu.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.