novinarstvo s potpisom
Predavanje naslovljeno “Josip Turčinović – promicatelj Drugog vatikanskog sabora i ekumenski revnitelj” na znanstvenom kolokviju o 50. obljetnici završetka Drugoga vatikanskog koncila i 25. obljetnici smrti Josipa Turčinovića održao je u petak. 4. prosinca prof. dr. sc. Jure Zečević.
Ime Josipa Turčinovića je jedno od najistaknutijih imena Katoličke crkve u hrvatskom govornom području kada je riječ o Koncilu i ekumenizmu.
Ono je na neki način jedan od značajnih simbola prihvaćanja koncila i promicanja teorijskog i praktičnog ekumenizma u našoj sredini, uvodno je naglasio predavač, te je u kratkim crtama predstavio životopis Turčinovića.
Posebno je istaknuo djelatnost vezanu uz Katolički bogoslovni fakultet gdje su Turčinoviću bile povjerene brojne dugoročne i kratkoročne službe i zadaće.
Tako je među ostalim bio četiri godine i tajnik Pastoralno-teološkog tjedna, radio je i na časopisu “Bogoslovnoj smotri”, vodio je ekumenska izaslanstva KBF-a na teološki fakultet u Beograd i u Ljubljanu, sudjelovao na brojnim teološkim, osobito ekumenskim skupovima i kongresima u svijetu.
Zečević je nadalje istaknuo kako je Turčinović zajedno s pok. Šagi Bunićem i Ivanom Golubom bio utemeljitelj ekumenskog biltena “Poslušni Duhu”, i to odmah po završetku koncila u lipnju 1966., što je bila prva “ekumenska jeka” kod nas, izuzevši sam Glas Koncila.
Zečević je naglasio, kako je taj ekumenski bilten značajno pridonio širenju ekumenskih ideja u našoj Crkvi i javnosti.
Nadalje je Zečević istaknuo kako je jedna od karakteristika Turčinovića bila njegova samozatajnost.
Nesebično je radio na objavljivanju knjiga drugih autora, dok je svoje spise zapostavljao, ostavljajući prostore za idejne kreacije drugih. No, u dobroj mjeri je zbog knjiga i prerano izgorio. Ono što je Turčinović kao djelatnik KBF-a i kao direktor Kršćanske sadašnjosti namro Crkvi i hrvatskom narodu oblikovalo je, oblikuje i oblikovati će još mnoge naraštaje naše Crkve i našega naroda, rekao je Zečević, te dodao da kao sugovornik i predavač nije bio čovjek koji bi govorio puno riječi.
Naprotiv, bio je čovjek koje je u malo riječi rekao puno. Nije bio čovjek koji je puno pisao, ali je bio čovjek čije su pisane riječi obogaćivale, inspirirale, darivale jasnoću i snagu.
Sve rečeno upućuje na to, da je Josip Turčinović bio izvanredno revni promicatelj duha Drugoga Vatikanskog koncila i neumorni ekumenski revnitelj.
Kada su mu snage već okopnile, kada je bolest već uznapredovala, došle su do izražaja sve njegove ljudske i kršćanske kvalitete: zrelost vjere ukorijenjene u teološkim krepostima vjere, nade i ljubavi, zaključio je Zečević.
(IKA)